Današnje Evanđelje predstavlja nam jedan od mnogih dijaloga između Isusa i njegovih učenika dok su išli u Jeruzalem. Ovom prilikom, neposredno nakon što je Gospodin objavio što ih čeka u svetom gradu, Jakov i Ivan prilaze i hrabro ga mole da uživaju posebne privilegije kad se proglasi Kraljevstvo: „Daj nam da sjednemo jedan s tvoje desne, a drugi s lijeve strane ”(V. 37), na što Učitelj odmah odgovara rekavši:„ Ne znate što tražite “(v. 38). Za Isusa, ono što se mora zamjeriti u molbi sinova Zebedejevih nije toliko želja da imaju počasna mjesta, već to što oni žele preskočiti i ne uzimati u obzir sve ono što će se dogoditi u Jeruzalemu, mjestu gdje će „Sin čovječji bit predan” (r. 33). Ukratko, Gospodin naglašava svoju tvrdnju da želi postići pobjedu Kraljevstva, ali ne bez prolaska kroz križ. Križ je bitan dio priče i poruke koju Isus želi prenijeti svojim učenicima svih vremena. To s jedne strane znači da je Gospodin spreman susresti se s onima koji će mu se „rugati, pljuvati, bičevati ga i ubijati” (r. 34). Ali također znamo da to čini kako bi nas naučio kako se trebamo ponašati u teškim trenucima i da je unatoč tuzi uvijek moguće „služiti” i „oživjeti” (usp. Stih 45). Ako smo voljni slijediti Isusovo učenje, naći ćemo ono za čim su Jakov i Ivan čeznuli. Istinska veličina postiže se kada uz Božju pomoć živimo ljubav spremnu služiti, ljubav koja zna ustrajati u tom pothvatu, čak i kada su okolnosti teške i kada smo okruženi poteškoćama. Znamo da je Isus uspio, a također znamo da nas neće ostaviti napuštene ako pokušamo ići njegovim stopama.
