Na početku nam tekst može privući pažnju jer se Isus hvali da njegov Otac nije pokazao te stvari “mudrima i umnima”. Mudrost je dar Duha Svetoga, možda najdragocjeniji od svih; dok je razboritost glavna vrlina koja nas navodi da prepoznamo i želimo dobro u svakoj situaciji. Zašto se onda čini da postoji određeni prezir u Isusovim riječima pred mudrim i razboritim? Nema sumnje da Gospodin tim izrazom želi privući našu pažnju na lažne mudre i razborite. Zapravo, Isus ovaj put postavlja djecu kao uzor jer su oni učitelji istinske božanske mudrosti i razboritosti. Mala djeca ništa ne zadržavaju za sebe, sve daju roditeljima, na isti način na koji nas mudrost navodi da cijenimo i uživamo samo Boga. Na isti način djeca imaju jasan i jednostavan pogled na ono što vide, što im daje sposobnost da ono što znaju o stvarnosti brzo pretvore u djelo. Ne zadržavaju se predugo razmišljajući o posljedicama svojih djela ili o tome kako će ih drugi vidjeti. Gospodin želi da se i mi učinimo malenima kako bi On mogao postati velik u nama, a ne usprkos nama. S ovom željom i ovakvim stavom On će se pobrinuti da svojim očima vidimo stvari, situacije i ljude.
