Slaveći svetkovinu Presvetog srca Isusova slavimo Božju ljubav prema čovjeku. U Starom zavjetu se za mnoge dobre ljude kaže da su bili po Božjem srcu. Bog po prorocima stalno govori o promjeni srca. Isus je imao srce za druge, drukčije druge, osobito je bio velikog srca za one za koje drugi više nisu imali srca. Blago nama ako se budemo ponašali po srcu Isusovu. Stoga nam valja moliti Gospodina da ne zabludimo u vjeri i da sačuvamo njegovu poruku. Neka nam podari dar mudrosti i razuma, ali i mudrost srca u svakodnevnom življenju svoje vjere. Današnja nas svetkovina uči da ne smijemo zakazati prema drugima. To ne znači da umrtvimo ili uspavamo sebe i svoje srce, nego da u Bogu pronađemo unutarnji svoj mir koji nam Bog poklanja i da iz unutarnje mirnoće možemo razumno i pravedno djelovati u vanjskom nemirnom svijetu i okruženju. Srce koje je usmjereno na Boga, koje je smireno u Bogu ono može kucati za druge, može ispravno i smisleno voljeti, te živjeti s drugima.
