Sjećanje je lijek protiv tvrdoće srca. Učenicima koji su s Isusom ušli u barku i s kojima je ušla i njihova zabrinutost za upravljanje materijalnim dobrima, nedostaje dovoljno kruha – istaknuo je Papa. „Raspravljali su među sobom – kaže evanđelje današnje liturgije po Marku (Mk 8,14-21) – jer nisu imali kruha“. Isus postavši toga svjestan, prekoravao ih je: „Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate? Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko ulomaka punih košara odnijeste?“
Kada srce postane tvrdo, kada otvrdne, tada se zaboravlja. Zaboravlja se milost spasenja i besplatnosti. Tvrdo srce vodi u svađe i ratove, u sebičnost i prema uništenju brata, jer nema suosjećanja. Najveća je poruka spasenja da je Bog imao suosjećanja prema nama. Taj nam evanđeoski refren govori da kada je Isus vidio neku osobu, patnju, tada se sažalio nad njom. Isus je Očevo suosjećanje; On je pljuska svakoj tvrdoći srca. Svatko od nas ima nešto što je otvrdnulo u njegovom srcu. Sjetimo se da je Gospodin taj koji nam daje pravedno i iskreno srce, gdje stanuje Bog. Gospodin ne može ući u tvrda srca i u srca koja su zadojena ideologijom. On ulazi samo u srca koja su kao Njegovo; suosjećajna i otvorena srca.
