Čovjek bi očekivao da će Isus svojim učenicima – ribarima izreći brojne prispodobe s ribama. Iznio je svega dvije-tri, kako nam je zapisano. Evo jedne o mreži i ribama. Mreža bačena u more zahvaća svakovrsne ribe. Kada se napuni, ribari je izvuku na obalu i razvrstavaju dobre od loših. Loše su nejestive, jer su „nečiste“, bez ljuske, kao što su slatkovodne jegulje (koje se mrijeste u Atlantskom oceanu). Loše se odbacuju, a dobre u posude stavljaju za korisne svrhe.
Isus odmah dodaje da se ta prispodoba odnosi na završni Sud, kada će Sin Čovječji doći presuditi i „naplatiti svakome po djelima njegovim“ (Mt 16,28).
Jedno je apsolutno sigurno: svi ćemo prispjeti na taj Sud. I jedno je apsolutno nesigurno: nitko ne zna kada će stići i što će od Gospodina čuti. Zato trajan Isusov poziv da bdijemo, molimo i budemo spremni i raskajani svakoga trenutka stati na „sudište Božje“! (Rim 14,10), odnosno pojaviti se pred „sudištem Kristovim“: da svaki primi što je „kroz tijelo zaradio“ (2 Kor 5,10). To je konačan smisao svake prispodobe.
Učenici odgovaraju da su razumjeli prethodne tri prispodobe. Isus ih sokoli: sada je svaki od njih kao „pismoznanac“ koji je naučio značenje ovih novih parabola koje im je iznio. Pozvani su da postupe tako da sve staro što su čuli i zapamtili iz Zakona i Proroka, dopune ovim novim što im je Gospodin izložio. Za njihovo novo evangelizacijsko poslanje treba očuvati sve vrijedno staro. Poveži staro s novim, stare i vječne moralne zakone s novim otkrićima i znakovima vremena kao pravi „domaćin“! Tako čini prava Isusova Crkva, Mater et Magistra.
