Nakon radosnog uskrsnuća Učitelja, možemo zamisliti da će sveti Petar hodati s intenzivnom mješavinom osjećaja u sebi. S jedne strane, neopisiva radost što je njihov Gospodin opet s njima nakon što ga je vidio kako trpi neizrecivo od Getsemanija do Golgote; s druge strane, ogromno unutarnje kajanje zbog njegova trostrukog poricanja tijekom ispitivanja u domu velikog svećenika.
Od prvih pojava uskrslog Isusa, Šimun Petar hodao je s ogromnom željom da bude sam s Gospodinom i razgovara s njim kako bi objasnio što se dogodilo i zatražio njegovo oproštenje. Isus sa svojom posebnom pedagogijom – tako božanskom, a istovremeno i ljudskom – preuzima vodstvo i postavlja mu pitanje koje zatim ponavlja još dva puta: „Šimune, sine Ivanov, voliš li me?” Gospodin ovim trostrukim inzistiranjem podsjeća Petra na njegovo trostruko poricanje, ali čini to na način koji omogućava Petru da prepozna ozbiljnost svog grijeha i, istodobno, da sebe u potpunosti spozna i da shvati da ga Bog voli.
Nema mjesta za bilo kakvo optuživanje, ni za gorčinu, ni za mogući gubitak samopouzdanja. Upravo suprotno: to je oproštenje koje ne samo da liječi ranu i čisti mrlju od grijeha, već i obnavlja, jača, daje božanski život kako bi ga mogao podijeliti i ponuditi drugima. Ovo je oproštenje Božje, u kojem želimo sudjelovati, primajući ga i nudeći drugima.
