Kad Isus postavi kompromitirajuće pitanje Dvanaestorici – tko sam ja za vas? – Petar je taj koji s najvećom odvažnošću odgovara: „Ti si Krist, Sin Boga živoga.” S tim odgovorom čini se da se Petar uzdiže iznad svega. Isus mu daje do znanja da u njegovim riječima postoji nešto što nadilazi svaki ljudski zaključak: „Blago tebi, Šimune, sine Ivanov, jer ti to nisu otkrili ni tijelo ni krv, nego Otac moj koji je na nebesima”. Možda sam Petar ne bi shvatio cijeli opseg svog ispovijedanja vjere. U svakom slučaju, u tom je trenutku uspio vidjeti dalje od „krvi i mesa” i postaje ništa manje od stijene na kojoj će se sagraditi Kristova Crkva. Čini se da Petar leti jako visoko no, međutim, nedugo nakon toga se sruši. Isus objašnjava da upravo njegova mesijanska misija prolazi kroz poniženje i smrt, a Petar jednostavno ne razumije. Nadalje, s određenom naivnošću i ohološću počinje ukoravati Isusa. On nastoji priložiti veličinu Krista u svoje ljudske pojmove. I tada prima taj oštar poziv za buđenje: „Bježi od mene, sotono!” Kad Petra pokrene jednostavno ljudska vizija, on pada i postaje izvor skandala. S druge strane, kad dopusti da ga pokrene milost, može se uzdići i imati duboko znanje o Bogu. Ono što se dogodilo Petru može se dogoditi i nama. Ponekad se čini da sve jasno vidimo, da se svi dijelovi našeg kršćanskog života savršeno uklapaju i da smo čak sposobni dati svjetlo drugima. Ovo su trenuci koji nas ispunjavaju zahvalnošću za svjetla koja nam Bog daje. Ali ako smo nemarni, ako počnemo imati pretjerano povjerenje u svoje ideje i mišljenja, možemo se srušiti. I tada počinjemo razmišljati iz jednostavno ljudske perspektive. Ne razumijemo Božje planove i sa svojim pritužbama čini se kao da pokušavamo ispraviti Gospodina, kao što je to učinio Petar.
