Isusov ulazak na nebo upućuje prema definitivnom usmjerenju ljudske postojanosti. Čitav Isusov život upućuje na to. U Isusu je čovječanstvu ponuđena ta mogućnost. Ono što se dogodilo s Isusom Kristom to će se svakome dogoditi ako bude vjerovao. Time postaje osmišljeno uskrsnuće – ne više u stari život, ni u stari svijet, nego uzdignuće iznad svega (kvalitativno). S Isusom – njegovim ‘uzašašćem’ – otvaraju se vrata novome svijetu. A da bi nam se dogodilo kao Isusu potrebno mu je vjerovati, jer oni koji mu nisu vjerovali nisu ni razumjeli njegove riječi, koji su ga vidjeli bez vjere nisu ga prepoznali. Sada više Isus nije vezan za ovo ili ono mjesto. On je poslije Uzašašća posvuda. Postao je uskrsli Čovjek. U sebe je sintetizirao cijelo čovječanstvo i nastanio se u svim ljudima. Poslije Uzašašća Isus je sa svim ljudima. Svih je boja i nacija, svih kultura. On je blizu svima koji se opredjeljuju za ljubav kao bit življenja.
