Potvrda (krizma)

Riječ Potvrda dolazi od latinske riječi confirmatio ili od temeljnog glagola firmare što znači učvrstiti, ojačati. Zato taj sakrament sv. Potvde još nazivamo Firma. Zovemo ga također i Krizma što dolazi od krizme tj. svetog ulja što ga biskup posvećuje na Veliki četvrtak, a njime se pomazuju krizmanici. Oni koji primaju ovaj sakrament nazivamo potvrđenici, krizmanici ili firmaniciTrajni učinci ovog sakramenta jesu rast u Duhu i svjedočenje i branjenje vjere.

Potvrda, kao što i samo ime govori, je sakrament kojim osoba potvrđuje svoju vjeru i svoju pripadnost Crkvi. Krizmu obično dodjeljuje biskup, dok svećenik krizmu može podijeliti osobama kojima je zdravlje ugroženo, a nisu se krizmale, bez pitanja biskupa.

Važno je imati na umu da vrijeme nakon Krizme nije vrijeme napuštanja Crkve, nego vrijeme istinskog svjedočenja  i življenja vjere i opredijeljenosti za Isusa.

 

Uvjeti krizmanja:

  • da bi osoba mogla primiti krizmu, treba biti krštena
  • u prijateljstvu s Bogom i ljudima (ne smije imati grijeha, mora se ispovjediti)
  • prethodno prikladno poučen o vjeri i kadar svojevoljno i svjesno obnoviti svoja obećanja koje je sklopio s Bogom prilikom krštenja. Budući potvrđenici koji su bili kršteni nesvjesno, tj. kao mala djeca moraju obnoviti svoja krsna obećanja koja su kao djeca primila pristankom svojih roditelja, kumova i kršćanske zajednice. Tada se svjesno odriču sotone i ispovijedaju krsnu vjeru. Osoba mora biti u dobi rasuđivanja, tj. mora biti svjesna svojih postupaka da bi mogla biti potvrđena. Iznimka je smrtna pogibelj kada se i smiju krizmati i djeca koja nisu dostigla dob rasuđivanja.

 

Obred krizmanja

Osoba prima Duha Svetoga u trenutku kada mu biskup kaže: „Primi pečat dara Duha Svetoga“, nakon toga mu biskup na čelu posvećenim uljem utiskuje duhovni pečat, a sada već potvrđenik odgovara s „Amen“.

Važan je i sam značaj katekumenskog ulja koji se još naziva i krizma. Od tuda dolazi i taj drugi popularan naziv za ovaj sakrament. Prema biblijskom i starodrevnom simbolizmu, pomazanje uljem obiluje brojnim značajkama. Ulje je znak obilja i radosti – osoba prima Duha Svetoga i potvrđuje vjeru te je to radostan trenutak. Isto tako pomazanik zrači ljepotom, zdravljem i snagom. Sva ta značenja možemo otkriti u sakramentalnom životu. Tim pomazanjem uljem potvrđenik postaje zauvijek obilježen Božjom ljubavlju i svojim obećanjem da će živjeti po Božjem zakonu.

Potvrđenika biskupu predstavlja kum-a. Poželjno je da to bude isti kum koji je prisustvovao i krštenju. Kum postaje pomoćnik, vodilja i uzor u kršćanskom životu potvrđenka. Osim što će ta osoba krizmaniku biti osobni prijatelj na kojeg će se uvijek moći osloniti, mora se isticati uzornim kršćanskim životom i pomagati krizmaniku da uđe u svijet i društvo naučen što znači biti vjernik u konkretnim životnim prilikama i mora zadovoljavati određene uvjete.

 

Uvjeti koje kum/ -a mora ispunjavati:

– mora biti dovoljno zreo i svjestan primitka te vrlo važne zadaće,

– mora biti kršten, potvrđen i pričešćen te pripadati Katoličkoj Crkvi,

– crkveni zakoni ne smiju zabranjivati vršenje službe kumovanja.

 

Kum/ -a ne smije biti:

– onaj koji je rastavljen i ponovno civilno oženjen,

– koji živi u izvanbračnoj zajednici odnosno koji živi nevjenčano, sve dok ne sklopi sakrament ženidbe.

 

Na krizmi katolici primaju na sebe Duha Svetoga kojeg je Isus obećao. Da bi se jasnije označio dar Duha Svetoga, vrlo je rano uz polaganje ruku dodano i mazanje mirisnim uljem (krizmom). To mazanje tumači i sam naziv kršćanin što znači pomazanik, izvedeno iz samoga imena Kristakojega je Bog pomazao Duhom Svetim. Tako i danas ljudi prilikom sakramenta Svete potvrde primaju na sebe Duha Svetoga koji će im dati dodatnu snagu, ispuniti ih svjetlom za bolji kršćanski život, da bi što bolje mogli razumjeti ono što im je Bog objavio.

Katoličko je vjerovanje da obred u kršćanima usavršuje i dopunjuje unutarnju sličnost s Isusom Kristom što im je darovana na krštenju, te ih ispunjuje ljubavlju da bi u događajima i ljudima koje susreću mogli prepoznati Božju prisutnost i Božji poziv da se neprestano što dosljednije uključuju u izgradnju novoga, Božjega svijeta. Priopćuje im osobitu snagu Duha Svetoga da kao pravi svjedoci Kristovi, riječju i djelom, šire i brane vjeru, da hrabro ispovijedaju ime Kristovo i nikada se ne stide njegova križa.

U prvim stoljećima početka kršćanstva, ovaj se obred obavljao odmah nakon krštenja tvoreći s njime dvostruki sakrament. Na Zapadu se zato uvela praksa privremenog odvajanja ovih dvaju sakramenata, dok se na Istoku sačuvalo jedinstvo ovih dvaju sakramenata. U Rimu se ustalio običaj da poslije krštenja bude dvojako mazanje krizmom. Prvo mazanje bi vršio svećenikodmah nakon izlaska novoga krštenika iz krsne kupelji, a drugim mazanjem bi kasnije biskupkada stigne dovršio potvrđenje. Kada bi se krstila odrasla osoba onda bi se vršilo samo jedno pomazanje i to odmah nakon krštenja. Danas se obred u Katoličkoj crkvi obavlja kada dijete postane malo starije i zrelije da osobnije i svjesno prihvati kršćanski život, s navršenih četrnaest ili petnaest godina starosti. Krizma je obred inicijacije, ulaska djeteta u svijet odraslih, dijete postaje odraslim članom Crkve.

 

Otajstveni darovi Duha Svetoga koje u nama izvodi po sakramentu potvrde:

  • Duh Sveti usavršuje i dopunjuje u nama unutarnju sličnost Kristu (“suobličenje” Kristu) što nam je darovana na krštenju;
  • potvrdom se krštenik potpunije i na osobniji način uključuje u Crkvu (potpunije se “ucjepljuje” u otajstveno Kristovo Tijelo i na potpuniji način postaje članom Božjega naroda). Time potvrđenik postaje sposobniji i obvezatniji sudjelovati u poslanju Crkve i preuzimati u njoj službe i odgovornosti. Zato kažemo da sakramentom potvrde postajemo odrasli, zreli, punoljetni članovi Crkve;
  • Duh Sveti nas ispunja svojim svjetlom da bismo što bolje mogli razumjeti ono što nam je Bog objavio, osobito po svom Sinu Isusu Kristu (Duh Sveti nas “uvodi u svu istinu”);
  • Duh Sveti nas ispunja svjetlom i ljubavlju da bismo u događajima i ljudima koje susrećemo mogli prepoznati Božju prisutnost i Božji poziv da se neprestano što dosljednije uključujemo u izgradnju novoga, Božjega svijeta;
  • Duh Sveti nas ispunja snagom i slobodom da bismo hrabro, kao punoljetni i odrasli kršćani, mogli živjeti po vjeri i za nju svjedočiti.

Sakramenti krštenja i potvrde zajedno sa sakramentom Euharistije čine jednu cjelinu sakramente kršćanske inicijacije. Time je ovaj sakrament nužan za primanje Kristove milosti. Ti su sakramenti dijelovi istog puta kojim svatko treba proći tko se želi potpuno pridružiti Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Također ove sakramente nazivamo i sakramentima uvođenja u vjeru i život kršćanske zajednice jer se za njihovo slavljenje i primanje traži poznavanje kršćanske vjere i života po vjeri. Primanjem sakramenta potvrde primamo puninu Duha Svetoga.

U Svetom Pismu Duh Sveti javlja se u obliku plamena na Duhove, u obliku goluba na Isusovu krštenju, u obliku oblaka kod Isusovog preobraženja. On neumorno nastoji preobraziti nas dijeleći nam darove: mudrosti, razuma, znanja, savjeta, jakosti, pobožnosti i straha Božjega.

Mudrost – Božjim svjetlom gledati i prosuđivati svijet i život.

Razum – razumjeti različite Božje znakove i poruke.

Znanje – imati temeljno znanje o vjerskim istinama i znati ih primijeniti u životu.

Savjet – moći savjetovati i usmjeriti druge ljude na put vjere i dobra.

Jakost – biti čvrst u vjeri u svakom trenutku (i lakom i teškom).

Pobožnost – živjeti svoj život u povezanosti s Bogom.

Strah Božji – imati strahopoštovanje prema Bogu (nastojati da ga ne uvrijedim).

Potvrda je sakramenat Duha Svetoga. Isus Krist je začet i rođen po Duhu Svetom od Marije Djevice. Kod krštenja na Jordanu vidljivo mu je darovan Duh Sveti koji ga je pomazao za Mesiju. Sam je za se posvjedočio: “Na meni je Duh Gospodnji… On me posla blagovjesnikom biti siromasima; proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima: na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje” (Lk 4.18). Evanđelje bilježi da je u svemu svom javnom životu govorio i radio ispunjen Duhom Svetim.

Isus je i svojim učenicima obećao Duha Svetoga kao Duha istine koji će ih uvesti u svu istinu, Duha snage kojim će svjedočiti za njega. kao Duha Tješitelja i Branitelja. Obećani dar Duha primili su učenici na prve Duhove i odmah su polaganjem ruku taj dar prenosili na sve krštene. Time se događaj Duhova u Crkvi kroz sve vjekove obnavlja: Duh Sveti utvrđuje srca Isusovih učenika u vjeri, u nadi, u Ljubavi i svjedočenju.