Krštenjem smo primili milost po kojoj smo postali djeca Božja, Kristova braća i sestre i članovi Crkve. No, često se iznevjerimo svojim krsnim obećanjima, ne živimo po Evanđelju, i griješimo protiv Boga. Grijeh je kršenje Božje volje koju Bog izražava preko svoje objave, kroz svoju Crkvu, kroz savjest svakog pojedinca. Ipak, Bog nam se ne osvećuje radi grijeha koje činimo nego nas potiče da se obratimo i kroz ispovijed oprašta svakome tko traži oproštenje.
Temelj za sakrament ispovijedi nalazi se u Iv 20, 22-23. Isus je dao vlast opraštanja grijeha svojoj Crkvi riječima: «Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite zadržani su im». Ispovijedanjem se postiže pomirenje čovjeka s Bogom. U ispovijedi možemo iskusiti Božju naklonost i praštanje. Isus nam govori o Bogu koji nam uvijek iznova omogućuje jedan nov početak. On nas se uništava kad sagriješimo, nego nas podiže.
Ispovijed je konkretan put da se pomirimo sa sobom i međusobno, da uvijek iznova vježbamo obraćenje i Boga iskusimo kao onoga koji nas bezuvjetno ljubi. U ispovijedi susrećemo Boga koji nas oslobađa nađe krivnje i naših osjećaja krivnje, Boga koji nas nikad ne napušta. Od Boga smo bezuvjetno prihvaćeni, njegovo oproštenje obuhvaća svu našu krivnju.
Tri su oblika slavljenja ispovijedi:
– red pomirenja pojedinih pokornika;
– red pomirenja više pokornika s pojedinačnom ispovijedi i odrješenjem
– red pomirenja više pokornika s općom ispovijedi i skupnim odrješenjem.
Valjano primanje sakramenta pomirenja
Sakrament može valjano primiti kršteni vjernik koji je brižno ispitao savjest, odlučio odbaciti grijeh i popraviti se. Na ispovijedi treba nabrojati sve teške grijehe počinjene nakon krštenja koji još nisu izravno oprošteni po vlasti Crkve. Treba valjano obaviti svih pet dijelova sakramenta svete ispovijedi: ispit savjesti, iskreno pokajanje, odluka da više nećemo griješiti, sam čin svete ispovijedi, pokora.
Ispit savjesti
Za dublji ispit savjesti korisno je postaviti ovakva pitanja: Koju ulogu ima Bog u mome životu? Računam li s Bogom? Tražim li Boga? Živim li možda mimo Boga? Kako započinjem i završavam svoj dan? Imam li tada neke rituale koji me podsjećaju na Božju prisutnost? Pronalazim li vremena za molitvu, tišinu i sabranost? Jesam li iznutra slobodan/na ili ovisim o ljudima, stvarima, navikama? Odnosim li se dobro prema svojem zdravlju? Kako se odnosim prema svojoj spolnosti? Jesam li u sukobu s nekime i zašto mi je teško prihvatiti drugoga? Kako govorim o drugima? Osuđujem li bližnje, postavljam li se iznad njih?
Obred ispovijedi
Kad dođemo u ispovjedaonicu, najprije pozdravimo svećenika: „Hvaljen Isus i Marija!“ Zatim načinimo znak križa: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Skrušeno ispovijedam sve svoje grijehe koje sam učinio/la od zadnje ispovijedi koja je bila… (kažemo kada smo se zadnji put ispovijedili).“ Tada kažemo svoje grijehe, i kada mislimo da smo sve rekli izgovaramo: „Ne mogu se više sjetiti, molim spaosnosnu pokoru i odriješenje od grijeha.“ Nakon što nam svećenik da pokoru molimo molitvu kajanja: „Kajem se od svega srca, što uvrijedih Boga najveće i najmilije dobro. Mrzim na sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti. Amen.“ Zatim nas svećenik, u ime Božje, odrješuje od grijeha: „Bog, milosrdni Otac, pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svojega Sina, i izlio Duha Svetoga za otpuštenje grijeha. Neka ti po služenju Crkve On udijeli oproštenje i mir. I ja te odrješujem od grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Na kraju odrješenja, odgovoramo: „Amen.“ Tada svećenik govori: „Hvalite Gospodina jer je dobar.“ Mi odgovaramo: „Jer je vječna ljubav njegova.“ Svećenik pozdravlja: „Gospodin ti je oprostio grijehe. Idi u miru!“ Mi odgovaramo: „Bogu hvala!“
