Prvo čitanje (Iz 61,1-2a.10-11):
Radujem se u Gospodinu, radujem.Čitanje Knjige proroka Izaije
Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje. Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi i nevjesta kad se uresi nakitom. Jer kao što zemlja tjera svoje klice, kao što vrt niknuti daje sjemenju, tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Lk 1,46-50.53-54):
Pripjev:
Duša moja kliče u Bogu mojemu.Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim.
Drugo čitanje (1Sol 5,16-24):
Duh vaš i duša i tijelo neka se sačuva za dolazak Gospodnji.Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za do¬lazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.
Riječ Gospodnja
Evanđelje po Ivanu (1, 6-8.19-28)
Među vama stoji koga vi ne poznate.
Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? ¬Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori:
»Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’
– kako reče prorok Izaija.«
A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.Riječ Gospodnja
Današnja nedjelja je treća nedjelja došašća i nedjelja radosti, upravo zato što su napisane radosne riječi koje svima nama trebaju dati snagu i poticaj. Dragi Bog Otac, naš Stvoritelj, poslao je Ivana, svjedoka da posvjedoči za svjetlo, kako bi svi vjerovali po njemu, iako on ne bijaše svjetlo. On je samo bio glas koji viče u pustinji da se pripravi put Gospodnji. Ljude je krstio vodom da ih pripremi za dolazak Isusa, kojega još nisu poznavali, a Ivan nije bio dostojan odriješiti mu remenje na obući. Ivanova zadaća krštenja vodom je bila velika radost i za njega samoga, jer ju je svim srcem, dušom i tijelom izvršavao, a krštenje je bilo i radost za one ljude koji su ga primali, jer ih je činilo pripravnima za Isusov dolazak.
Svaki čovjek u životu dobije određenu zadaću koju treba izvršiti za svoj duhovni rast, ali ovisi koliko je otvorenog srca izvršiti tu zadaću i ima li dovoljno otvorene oči da prepozna tu zadaću i povjerenu mu odgovornost. Svi ljudi nisu spremni izvršiti zadaću ako je prepoznaju, pa pokušavaju pobjeći i sakriti se, ali kad tad moraju preuzeti odgovornost u svoje ruke i ohrabriti se. Neki ljudi nisu dovoljno zreli da prepoznaju da imaju zadaću za izvršiti pred sobom, pa ostaju na istom mjestu i počinje im sve biti dosadno i bez smisla, radost im jako kratko traje. Uglavnom, oni koji odbijaju izvršavati povjerene im zadaće, lako se izgube u ispraznostima i počnu vrlo duboko tonuti. U takvim trenutcima je važno vratiti se Bogu, ojačati vjeru, a time i pojačati svoju duhovnu radost i ohrabrenje, da budu nadahnuti i potaknuti činiti dobra djela, te tako pomoći i samima sebi i drugima. Čovjek čineći dobra djela i izvršavajući povjerenu mu zadaću iz srca, može itekako pripraviti sam sebi put prema vječnome životu i osigurati si spasenje. Nevjerojatno je koliko smo ljubljeni i voljeni od Boga Oca, da nam je poslao razne proroke i svece koji su naviještali dolazak našeg Spasitelja, Njegovog Sina, a te vijesti su svi oni plaćali svojim životom da bi bile raširene i došle do nas. Svi oni sveci i proroci, poput Ivana Krstitelja, koji su dobili zadaću približiti svima nama dolazak Isusa Krista, našega Spasitelja, imali su unutar sebe snažan poriv i izgarajuće srce spremno podnijeti razne žrtve, pa čak i dati svoj život, samo da ostvare ono zadano i osjećaju duhovnu radost.
