DRUGA KORIZMENA NEDJELJA

Prvo čitanje (Post 22, 1-2.9a.10-13.15-18):

Žrtva praoca našega Abrahama.

Čitanje Knjige Postanka

U one dane: Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« Bog nastavi: »Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.« I stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik i naslaže drva.
Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. Uto ga zovne s neba anđeo Gospodnji i poviče: »Abrahame! Abrahame!« »Evo me!« odgovori on. »Ne spuštaj ruku na dječaka« – reče – »niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga«. Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tada Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svog sina. Anđeo Gospodnji zovne Abrahama s neba drugi put i reče: »Kunem se samim sobom, izjavljuje Gospodin: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao glas moj, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 116, 10.15-19):

Pripjev:
Hodit ću pred Gospodinom u zemlji živih.

Ja vjerujem i kada kažem:
»Nesretan sam veoma.«
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima doma Gospodnjega,
posred tebe, Jeruzaleme!

Drugo čitanje (Rim 8, 31b-34):

Bog ni svog Sina nije poštedio.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?
Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas!

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (9, 2-10):

Ovo je Sin moj ljubljeni.

U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.

Riječ Gospodnja

Današnja nedjelja je nedjelja preobraženja Gospodnjega. Isus je poveo na goru neke svoje učenike Petra, Jakova i Ivana i pred njima je pokazao da je On pravi Bog i pravi čovjek. Bog Otac Ga je poslao na zemlju da bude primjer svim ljudima i da im pokaže kojim im je putem ići. A kako je naglašen bio duhovni susret Isusov sa Mojsijem i Ilijom, učenici su proživjeli određeni strah, jer takvo što nisu nikad ni vidjeli ni doživjeli niti su mogli očekivati da će se u takvoj situaciji naći. Učenici Isusovi nisu bili spremni na ono što im je Isus svojim preobraženjem pokazao i nisu bili spremni na ono što se ima dogoditi, odnosno da će „od mrtvih ustati“. Zato Petrovu reakciju Isus nije uzeo ozbiljno niti ga je kritizirao ili kaznio. Prihvatio ga je takvim kakav je i nije mu zamjerio zbog njegove ljudske malenkosti i straha.
Upravo u tom primjeru Petra, možemo dokučiti da se i mi svi ljudi nađemo u svakodnevnim napastima i kušnjama i ne znamo kako bismo reagirali, što bismo izrekli. Iako se ova Petrova kušnja ne može uspoređivati s našom svakodnevnom kušnjom i napastima, jer je Petar uz Jakova i Ivana bio svjedok samoga Sina Božjeg, Isusa Krista i imao je priliku iz prve ruke doživjeti i razmišljati o onome što je vidio i čuo. Bog Otac je svoj trojici objavio da je Isus „Sin Njegov ljubljeni i da Ga je potrebno slušati ʺ i bilo im je rečeno da nikome ne govore o tome što su doživjeli, dok se ne dogodi Njegovo uskrsnuće. U tom trenu je učenicima ʺod mrtvih ustatiʺ zvučalo vrlo nestvarno i neobjašnjivo, jer si nisu mogli ni predočiti ni zamisliti kako bi do toga moglo doći i kako bi to uopće moglo izgledati. Očito je da nisu bili u potpunosti svjesni da je pred njima ozbiljna i važna zadaća, koju će trebati izvršiti kada Isus ne bude među njima. Isus je bio izvanredan učitelj, koji ih je vodio i svojim životom pokazivao primjer koji su trebali slijediti i nakon Njegovog zemaljskog života nastaviti istim putem, jer i onda su bili brojni ljudi koje je trebalo upoznati sa putem spasenja.
Svaki vjernik ima priliku kroz riječi iz evanđelja susresti se s Isusom, a osim toga ima priliku susresti Isusa uživo kroz ljude koji se nađu na određenom mjestu u određeno vrijeme i pruže mu pomoć kada mu je ona potrebna. Samo čovjek treba biti u trenutcima potrebe dovoljno ponizan da zatraži Božju pomoć i treba imati čvrstu vjeru da će mu Bog pružiti pomoć, ali treba biti i dovoljno otvoren da prepozna darovanu Božju pomoć.
Čovječe, ne boj se slijediti Isusa Krista, našeg Boga i našeg čovjeka, jer je jedino u Njemu mir, spasenje i ljubav, bez kojih ne možemo živjeti u ovome životu.

 

Marija Vračević