Prvo čitanje(Dj 1, 15-17.20a.20c-26):
Treba da jedan od ovih bude svjedokom njegova uskrsnuća.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane ustade Petar među braćom – a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša – i reče: »Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. Pisano je doista u Knjizi psalama:
’Njegova kuća nek opusti, njegovo nadgledništvo nek dobije drugi!’
Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus – počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bî uzet od nas – treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća.«
I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. Onda se pomoliše: »Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.«
Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bî pribrojen jedanaestorici apostola.Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam(Ps 103, 1-2.11-12.19-20ab):
Pripjev:
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje.Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili što izvršujete naredbe njegove.Drugo čitanje(1Iv 4, 11-16):
Tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu.
Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola
Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.
Riječ Gospodnja
Evanđelje po Ivanu(17, 11b-19):
Neka i oni budu jedno kao i mi!
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:
»Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.
Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«Riječ Gospodnja
Ovonedjeljno čitanje nam posvjedočuje kako je Isus moleći svoga Boga Oca da zaštiti svoje učenike od svijeta koji ih je zamrzio, iskazao svoju neopisivu ljubav prema njima, ali i prema svima nama. Isus je svoga Boga Oca zamolio da njegovim vjernim učenicima podari dovoljno otvoreno srce jednih za druge i prisnost, upravo onako kako oni imaju jedan za drugoga – da budu jedno. Svijet kojemu su se učenici otvarali i navještali im spasenje ih je zamrzio, i potrebno je bilo dati do znanja učenicima da imaju zaštitu i da njihov trud i davanje ljudima je itekako vrijedan i cijenjen i da nije uzaludan. Iako su bili lišeni svoga života, samo zato što su željeli dobro ljudima, a ljudi ih nisu shvaćali ni prihvaćali, itekako je bilo važno sa Isusove strane nakon što je uskrsnuo, dati im ohrabrenje i potporu, biti prisutan u duhu s njima. Time im je davao do znanja da ih čeka raširenih ruku i otvorena srca i da se nemaju čega bojati, ako i izgube ovozemaljski život. Tako su u sebi pronalazili neiscrpivu snagu i hrabrost ići dalje i ne odustajati na svome putu na koji su bili pozvani ići. Širenje zapisanih izrečenih Isusovih riječi i iskazivanja Njegovih čudesnih djela koje su učenici govorili i iskazivali ljudima, bio je vrlo zahtjevan i težak posao, jer su dolazili među nevjernike. Trebali su biti toliko učinkoviti da potaknu ljude da povjeruju i održavaju tu vjeru, jer ta vjera je davala smisao i temelj samome životu i nadu. Potrebno je bilo osvijestiti ljudima što je najvažnije uz vjeru i nadu – a to je ljubav. Tu ljubav je upravo Isus posvjedočio svima nama preko svoje smrti na križu, jer je dao svoj život za sve nas i time nas spasio od vječne propasti. Darovao nam je život vječni, otkupivši nas za naše grijehe i spasivši nas od vječne smrti, a mi samo trebamo vjerovati i slijediti Ga, imati otvoreno srce i ljubiti Ga.
Čovjek je sam po sebi malen i ranjiv, te mu nisu darovani božanski kapaciteti da može glumiti i pretvarati se da je bog, već mu je darovan razum da može o svemu promisliti i srce da može njime pokazivati i osjećati ljubav. Čovjek sam bez Boga ne može drugome čovjeku dati dovoljno ljubavi, ako se nije prvotno otvorio Bogu i dokučio Njegovu ljubav i otvorio se za nju. Zato je važno za svakog čovjeka da radi na svojoj vjeri i učvršćuje ju, kako bi vjera rađala nadu bez obzira u kako bezizlaznoj situaciji se našao u životu i koliko god mu djelovala nesavladiva, te da mu i vjera i nada potiču srce da bude otvoreno, kako bi primili i osjećali ljubav Božju. Ta ljubav Božja će nas sve u potpunosti ispuniti, kada budemo u vječnosti jedno s Njime.
