Prvo čitanje (Pnz 5, 12-15):
Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj!Čitanje Knjige ponovljenog zakona
Ovo govori Gospodin:
»Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Gospodin, Bog tvoj. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti. Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj, da držiš dan subotnji.«Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 81, 3-8a. 10-11a):
Pripjev: Kliknite Bogu, jakosti našoj!
Nek zazvuče žice, nek se čuje bubanj,
svirajte u milozvučnu harfu s citarom!
Zatrubite u rog za mlađaka,
za uštapa, na svetkovinu našu!Jer to je propis Izraelu,
zapovijed Boga Jakovljeva.
Takvo je svjedočanstvo dao Josipu
kad je izlazio iz zemlje Egipta.»Oslobodih od tereta rame njegovo,
ruke su mu slobodne od košare.
U tjeskobi si zavapio
i ja te izbavih.Nek ne bude u tebe drugog boga
i ne klanjaj se bogu tuđem!
Ja sam Gospodin, Bog tvoj
koji te izvedoh iz Egipta.«Drugo čitanje (2 Kor 4,6-11):
Život se Kristov u tijelu našem očituje.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo!
Bog koji reče: »Neka iz tame svjetlost zasine!«, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.
To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.Riječ Gospodnja
Evanđelje po Marku (2, 23 – 3, 6):
Sin Čovječji gospodar je i subote.
Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«
Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«
I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!«
Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.
A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava!
Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.Riječ Gospodnja
Na današnji dan svaki vjernik se treba sjetiti biti ponizan i vjeran Bogu, jer Ga je Bog izbavio iz raznih progonstava i omogućio mu da šest dana radi i bori se, a da se sedmi dan odmara i da Ga štuje i bude Mu vjeran. Bog je prvo mislio na čovjeka i njegove potrebe, a onda je u svemu tome predložio i sedmi dan zahvalu i slavu sebi na čast, kada je čovjek na miru i odmoran i kada Mu se može potpuno posvetiti. Čovjek je uvijek imao sve što mu je bilo potrebno i Bog ga nikada nije napustio, zapravo se uvijek obrnuto dogodilo da je čovjek izdao i napustio Boga. Bog se čovjeku u svemu što mu je darovao i objavio, ali čovjeku je uvijek falilo da vidi Njegovo lice, dotakne Njegove ruke i ide Njegovim stopama. Međutim, kada je Bog Otac ostvario ono što je običnome čovjeku nemoguće, poslavši na zemlju svoga Sina Isusa Krista Bogočovjeka, rođenog od Djevice Majke Marije, onda se uistinu dogodilo nešto neopisivo. Taj obični zapravo jadni čovjek koji nikada nije bio zadovoljan Božjim darovima i ostvarenjima, dobio je Boga Sina uza se da se rodi, da živi s njime, da mu pomaže u životu, čak je bio toliko ponizan i spreman služiti mu da se čovjek ugleda na Njega i slijedi Ga. Čovjeku je bio pokazan put kojim mu je ići i koji treba slijediti da bi se iznutra izgradio, ali očito je to bilo previše zahtjevno za čovjeka. Zato je počeo smišljati kako maknuti toga Boga Sina s vidjela da mu ne čini probleme i komplikacije, jer je čovjek bio i ostao preponosan i sam sebi dovoljan. Ali Bog Sin je pristao biti i žrtva svima nama ljudima, samo da bi nam pokazao i dokazao koliko smo voljeni i ljubljeni, i što je sve Bog u stanju napraviti za čovjeka. Bog Sin je pristao biti uhvaćen i mučen od ljudi, te na kraju biti ubijen, dati svoj život za tog malog jadnog čovjeka koji na kraju uopće ni ne zna što čini tim groznim činom. Čovjeku je pokazana i darovana tolika ljubav koja nadilazi sve ono njegovo nesavršeno, što pokušava širiti među ljudima oko sebe. Čovjek je upravo po toj ljubavi izbavljen od zla, pružena mu je opcija da se spasi i da bude u vječnome zajedništvu s Bogom, ali samo ako to želi i izabere. Bog ničime nije nametnuo da se Njegova ljubav mora prihvatiti, ali suludo bi bilo odbijati toliku ljubav koja se ničime ne da mjeriti. Samo Bog može oprostiti čovjeku sve njegove grijehe i raširiti mu ruke bez obzira na sve, dok sam čovjek drugome čovjeku to ne može sam po sebi. Samo uz pomoć Boga čovjek može učiniti velika djela, ako Mu srce dovoljno otvori. Čovječe, zato dopusti da ti Božja ljubav prožme srce, da je i ti možeš dalje širiti među drugim ljudima kojima je itekako potrebna i nužna.
Marija Vračević
