Prvo čitanje (Pnz 6, 2-6):
Čuj, Izraele: Ljubi Gospodina svim srcem svojim!
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
U one dane: Mojsije reče narodu:
»Svega vijeka svoga boj se Gospodina, Boga svoga – ti, i sin tvoj, i sin tvoga sina – vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. Slušaj, Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude i da se veoma razmnožiš jer ti je Gospodin, Bog otaca tvojih, obećao zemlju kojom teče med i mlijeko.
Čuj, Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce.Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 18, 2-4.47.51ab):
Pripjev:
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj!Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost iskazao.
Drugo čitanje (Heb 7, 23-28):
Krist, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo! Mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. Zato i može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima.
Takav nam veliki svećenik i bijaše potreban – svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa – koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve – nakon Zakona – Sina zauvijek usavršena.Riječ Gospodnja
Evanđelje po Marku (12, 28b-34):
Ovo je prva zapovijed. Druga je pak ovoj slična.
U ono vrijeme:
Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«
Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.«
Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.Riječ Gospodnja
ZAPOVIJEDI LJUBAVI
Nevjerojatno je kako je sve prožeto ljubavlju od postanka svijeta do dan danas. Bez ljubavi uistinu ne bi ništa bilo moguće niti bi svijet mogao funkcionirati sam po sebi. Da bi se nešto ostvarilo, potrebna je samo mala zraka ljubavi koja vodi i prožima iznenađujućom hrabrošću i upornošću. Tako je bilo i sa Djevicom Marijom koja je prihvatila biti majkom Spasitelja i to samo zato što je Bog Otac imao toliko ljubavi za sve nas ljude, da nas izbavi od propasti. A još čudesnije je to što je Isus prihvatio za sve nas žrtvu, muku i smrt, da bi nam dao nadu i put ka vječnome životu. Toliko smo ljubljeni da to ni ne možemo zamisliti, a kamoli objasniti. Da nema ljubavi ne bi bilo nikoga od nas. Bog nam svima pomaže u svemu, samo trebamo biti dovoljno zahvalni i ponizni da to možemo shvatiti i prihvatiti. Zato postoji prva zapovijed ljubavi koja glasi: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! On je onaj kojeg trebamo slijediti, jer je jedini Gospodin, onaj koji nam želi najveće dobro, a to je da zaslužimo vječni život s Njime u zajedništvu. To znači, ako nam je On iznad svega, onda nećemo propasti, jer nas On vodi i pokazuje nam put da ne zalutamo, a ako zalutamo da nas ponovno izvede na pravi put. Lako je čovjeku pasti u ovome svijetu, jer su kušnje velike i napasti snažne. Ali Božja ljubav je toliko jaka da nas bez obzira na sve uporno dotiče i poziva da idemo Njegovim putem. A naša je slobodna volja, hoćemo li to prihvatiti.
Danas se može uočiti, ali i kroz povijest je bilo prisutna neprestana mržnja i zlo među ljudima, jer su uvijek bile određene razmirice oko kojih su se vodili ratovi i rađala zloba. Uvijek su neki narodi smatrali da imaju pravo vladati nad drugima, iako to nije imalo nikakvog smisla. A to je upravo bio izraz njihove unutrašnje borbe, kao i kod svih nas danas. Čovjek prvo mora voljeti sebe, da bi mogao voljeti one ljude oko sebe. To uistinu nije tako jednostavno kako se čini, jer doista treba uložiti dosta strpljivosti i otvorenosti za vlastitu promjenu, a najviše ljubavi da bi se moglo oprostiti. Oni koji trpe druge osjećaju da su ugroženi i da se moraju obraniti, a oni koji su smatrani zlotvorima koji ugnjetavaju smatraju da imaju pravo izreći svoje mišljenje i nametnuti se drugima, kako bi bili prihvaćeni. Ali nažalost, na silu ne ide ništa, jer se rađa još veća zloba. Ljubav je ona koja sve pobjeđuje i koja može osvojiti srca, drugo ništa. A Isus je dao jasnu zapovijed: »Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.« i to je svojim primjerom pokazao. Ako ne ljubiš samoga sebe, nećeš moći ni druge ljubiti. Ali to ne znači da sebe treba sebično ljubiti na način da ja želim biti glavni/a i da se po meni sve treba uskladiti. Već ljubiti sebe znači imati otvoreno srce prihvatiti svakoga čovjeka i pomoći mu da i on sam sebe ljubi, tako da Boga stavi na prvo mjesto u svom životu. To zvuči vrlo jednostavno u teoriji, ali u praksi je vrlo komplicirano i teško, jer nam je svima potrebna ta ljubav za kojom čeznemo da nas ispuni, kako bismo mogli jedni druge uveseljavati i činiti sretnima. Dakle, prvo Boga treba ljubiti, a onda se sve ostalo može lako poredati svojim redoslijedom. Sve što trebamo je ljubav, a nju trebamo i htjeti i prihvatiti, jer sama od sebe neće doći niti se stvoriti među nama.
Marija Vračević
