Author: tap

Prvo čitanje (Iz 63,16b-17b; 64, 2b-7) : O da razdreš nebesa i siđeš!

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ti si, Gospodine, naš otac, otkupitelj naš – ime ti je oduvijek. Zašto, Gospodine, zašto si dopustio da odlutamo s tvojih putova, zašto dade da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi pleménâ baštine svoje! O da razdreš nebesa i siđeš: pred licem tvojim tresla bi se brda. Odvijeka se čulo nije, uho nije slušalo, oko nije vidjelo, da bi bog koji, osim tebe, takvo što učinio onima koji se uzdaju u njega. Pritječeš onomu što pravdu čini radosno, onima što se tebe spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša ko haljine okaljane. Svi mi ko lišće otpadosmo i opačine naše ko vjetar nas odnose. Nikog nema da ime tvoje prizove, da se trgne i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 80, 2ac.3b.15-16.18-19) :

Pripjev:
Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

Pastiru Izraelov, počuj,
ti što sjediš nad kerubima, zablistaj,
probudi silu svoju, priteci nam u pomoć!

Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi,
obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji!

Tvoja ruka nek bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

Drugo čitanje(1Kor 1, 3-9): Očekujemo objavljenje Gospodina našega Isusa Krista.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju. Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u dan Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (13, 33-37)

Bdijte jer ne znate kad će se domaćin vratiti.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«

Riječ Gospodnja

Današnja nedjelja je prva nedjelja došašća, a ujedno i prva nedjelja priprave i duhovnog rada na sebi. Pozvani smo postati svjesni svoje grešnosti i raditi na tome da postanemo bolji ljudi, tako da ispovijedimo svoje grijehe, izmirimo nesuglasice, budemo spremni žrtvovati se za druge odnosno postajati bliži Bogu. Naravno, vrijeme došašća nije jedino vrijeme duhovne priprave kao ni vrijeme korizme, već je to poziv da postanemo budniji i svjesniji događaja koji se događaju oko nas i u svijetu. Ono što doživljavamo iz dana u dan kada smo prisutni u svijetu, nisu nimalo poticajni ni pozitivni događaji, već nam se na znanje daje jedan oskudan vid stvarnosti, a drugi vid okrutne stvarnosti se poskrivečki odvija i tek naknadno iznosi na vidjelo. U svemu tome se lako izgubiti i postati uplašen, pogotovo ako ne slijedimo put do Boga, put koji nam je Isus pokazao. Jasno nam je dao do znanja kako bismo se trebali ponašati i što činiti. Ovaj život nije nam dan da pretjerujemo i koristimo sve moguće prilike koje nam se pruže, kako bismo prividno zadovoljili svoje potrebe. Međutim, one potrebe na kojima bismo trebali raditi su duhovne potrebe koje nas približavaju k Bogu i vode na put vječnoga spasenja. Ovaj život nam je darovan da naučimo raditi na sebi i duhovno rasti. Potrebno je biti spreman na Isusov dolazak koji nam je najavio. Taj dolazak će se dogoditi iznenada i zato je potrebno da budemo duhovno spremni i da se održavamo spremnima iz dana u dan. Ali ne u smislu da živimo u napetosti i strahu, već da se pomirimo sa samima sobom, sa drugima i sa Bogom i imamo otvoreno srce za Njegovo milosrđe, ljubav i spasenje, kada za to dođe vrijeme. Potrebno je da se održavamo budnima i da „bdijemo“ u svojoj otvorenosti prema Bogu u svojim mislima, djelima i riječima, kroz molitvu, zahvalnost, dobra djela i požrtvovan duh.

Marija Vračević

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:
»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Riječ Gospodnja

Današnje evanđelje označava kraj liturgijske godine i slijedeće nedjelje počinje došašće. Kada dođe došašće svaki čovjek voli šetati okićenim ulicama u raznom šarenilu i lampicama, diviti se mnoštvu ponuda na štandovima, što je zapravo skriveni poziv na trošenje novaca na nepotrebne stvari i skretanje pažnje sa bitnih stvari. A ono što je bitno je dolazak i rođenje maloga Isusa u štalici, usprkos Herodovim okrutnim potezima prema djeci za vrijeme njegovog kraljevanja.
Međutim, važno je proniknuti i doživjeti pozitivu današnjega evanđelja, jer naviješta slavni dolazak Isusa s anđelima i sjedanje na prijestolje u slavi. A tada će razlučiti sve sabrane narode na ovce zdesna i jarce slijeva kao pastir, da bi se znalo koji su za život vječni, a koji su za muku vječnu određeni. Izrečene rečenice djeluju i potresno, jer će se to uistinu zbiti na kraju vremena kada Isus Krist, Kralj svega stvorenja, dođe i sudi nam.
Tijekom ovozemaljskog života, na svakome je čovjeku da se trudi biti što bolji čovjek i da se ponaša prema drugim ljudima što bolje, jer nam je svima darovan ovaj život koji trebamo živjeti što bolje. Sve oko nas u životu nam je darovano i za to trebamo biti zahvalni, ali na način da i od onoga što smo dobili budemo dio spremni darovati onima koji nemaju. Sve ovozemaljsko što imamo nećemo moći sa sobom ponijeti u vječnost, samo ono duhovno što jačamo i oko čega se trudimo. A to duhovno se upravo odnosi na način ponašanja prema drugim ljudima, jesmo li spremni ljubiti drugoga čovjeka, koliko smo spremni oprostiti, jesmo li u stanju pomoći drugome i na kraju sve nas to vodi do vlastitog odnosa s Bogom našim Stvoriteljem.
Isus, Sin Božji je poslan svima nama na ovaj svijet kako bi nam bio primjer koji bismo trebali slijediti, jer On je put do vječnoga spasenja. Bog Otac nam ga je poslao, jer nas voli i želi spasiti, želi nas u svome vječnom kraljevstvu uz sebe. Pokazano nam je Isusovim primjerom kroz Njegova djela da slijedeći Njega ne možemo pogriješiti, već itekako možemo sami sebi pomoći i učiniti dobra za vječnost. Sve ovozemaljske stvari su prolazne i one ostaju na ovome svijetu, a ono što nam je u srcu to nam ostaje zauvijek i s time ćemo ići pred Isusa kada dođe sudnji dan. Zato je sada važno raditi na svojoj duši, iako sve ono što nas u vječnosti čeka ne možemo sada vidjeti, ali nam je navješteno i trebali bismo čvrsto vjerovati da će se zbiti.
Na ovome svijetu, mnogi su se borili i prolijevali tuđu krv da bi mogli biti nazvani kraljevima i steći određenu dobrobit za sebe, ali jedan pravi je poslan svima nama i dao je da se prolije Njegova krv za sve nas, kako bismo mogli biti spašeni i kako bi nam mogao biti darovan ulazak u Kraljevstvo nebesko, a to je Isus Krist.

Marija Vračević

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Riječ Gospodnja

Razmišljanje

Evanđelje ove nedjelje poručuje nam vrlo važne stvari, a odnose se upravo na sposobnosti i mogućnosti koje su darovane svakome čovjeku, samo ovisi koliko je svjestan toga i smatra li se zaslužan svega što ima. Svaki čovjek je poseban sam po sebi i dragocjen Bogu koji mu je darovao život i udahnuo dušu. Osim što je dobio priliku da živi život, dana mu je mogućnost da se služi sa darovanim sposobnostima, koristi ih i snalazi se, te napreduje i razvija se, a ne da sam sebe zarobi i unazadi, te učini nesposobnim za život. Upravo su određene životne situacije namijenjene tome da se u njima čovjek jača i da se nauči boriti i da postane svjestan svojih sposobnosti. Najlakše je u teškim trenutcima jaukati, prigovarati, odustati, ali Bog nam sve to daje da se odlučimo ići naprijed i budemo korisni sami za sebe i za druge. Na taj način Boga činimo radosnim i ponosim, jer smo upotrijebili ono što nam je darovao i stvorili pozitivnu situaciju, a tako i omogućili sami sebi ući u radost i umnožiti darovane nam sposobnosti. Određene sposobnosti nam nisu darovane da ih uzmemo i za sebe čuvamo, već da ih upotrijebimo i dijelimo s drugim ljudima, te tako i umnožimo.
Međutim, upotreba sposobnosti ne podrazumijeva iskorištavanje, upravljanje i omalovažavanje drugih ljudi, već spremnost na služenje i pomaganje onima kojima je to potrebno. U svojim sposobnostima nijedan čovjek nije jednak, kao ni u otvorenosti da primjeni svoje darovane talente. Jednaki smo samo u tome što smo svi ljudi stvoreni da razumijemo, poštujemo i volimo jedni druge sa svim onim sposobnostima i mogućnostima i što imamo i što nemamo. Čovjek koji svega materijalnoga dovoljno ima nije bolji čovjek od onoga koji to nema, već je bolji samo ako zna to što ima darivati i dijeliti s onima koji nemaju. Današnji ljudi koji su na vlasti i koji imaju materijalnih dobara i više nego što im je potrebno, ne znaju to dijeliti s onima koji nemaju i pomagati im, već su usmjereni samo na sebe i na to da samo njima bude bolje, a o malim ljudima oko njih ne brinu i zanemaruju da su upravo preko njih došli do svega toga što imaju.
Zato je važno paziti odnosno svaki dan iznova biti trijezan i bdijati da ako upotrijebimo darovane nam talente i sposobnosti, da plodove znamo dijeliti s drugim ljudima i budemo otvoreni prema drugim ljudima u potrebi, jer nam time Bog utire siguran put i otvara vrata Kraljevstva Nebeskoga. A ako ne upotrijebimo ono što nam je darovano, postajemo beskorisni i tonemo u tamu ʺgdje će biti plač i škrgut zubiʺ.

Marija Vračević