Evanđelje po Mateju (25, 14-30)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Riječ Gospodnja

 

Razmišljanje

Evanđelje ove nedjelje poručuje nam vrlo važne stvari, a odnose se upravo na sposobnosti i mogućnosti koje su darovane svakome čovjeku, samo ovisi koliko je svjestan toga i smatra li se zaslužan svega što ima. Svaki čovjek je poseban sam po sebi i dragocjen Bogu koji mu je darovao život i udahnuo dušu. Osim što je dobio priliku da živi život, dana mu je mogućnost da se služi sa darovanim sposobnostima, koristi ih i snalazi se, te napreduje i razvija se, a ne da sam sebe zarobi i unazadi, te učini nesposobnim za život. Upravo su određene životne situacije namijenjene tome da se u njima čovjek jača i da se nauči boriti i da postane svjestan svojih sposobnosti. Najlakše je u teškim trenutcima jaukati, prigovarati, odustati, ali Bog nam sve to daje da se odlučimo ići naprijed i budemo korisni sami za sebe i za druge. Na taj način Boga činimo radosnim i ponosim, jer smo upotrijebili ono što nam je darovao i stvorili pozitivnu situaciju, a tako i omogućili sami sebi ući u radost i umnožiti darovane nam sposobnosti. Određene sposobnosti nam nisu darovane da ih uzmemo i za sebe čuvamo, već da ih upotrijebimo i dijelimo s drugim ljudima, te tako i umnožimo.
Međutim, upotreba sposobnosti ne podrazumijeva iskorištavanje, upravljanje i omalovažavanje drugih ljudi, već spremnost na služenje i pomaganje onima kojima je to potrebno. U svojim sposobnostima nijedan čovjek nije jednak, kao ni u otvorenosti da primjeni svoje darovane talente. Jednaki smo samo u tome što smo svi ljudi stvoreni da razumijemo, poštujemo i volimo jedni druge sa svim onim sposobnostima i mogućnostima i što imamo i što nemamo. Čovjek koji svega materijalnoga dovoljno ima nije bolji čovjek od onoga koji to nema, već je bolji samo ako zna to što ima darivati i dijeliti s onima koji nemaju. Današnji ljudi koji su na vlasti i koji imaju materijalnih dobara i više nego što im je potrebno, ne znaju to dijeliti s onima koji nemaju i pomagati im, već su usmjereni samo na sebe i na to da samo njima bude bolje, a o malim ljudima oko njih ne brinu i zanemaruju da su upravo preko njih došli do svega toga što imaju.
Zato je važno paziti odnosno svaki dan iznova biti trijezan i bdijati da ako upotrijebimo darovane nam talente i sposobnosti, da plodove znamo dijeliti s drugim ljudima i budemo otvoreni prema drugim ljudima u potrebi, jer nam time Bog utire siguran put i otvara vrata Kraljevstva Nebeskoga. A ako ne upotrijebimo ono što nam je darovano, postajemo beskorisni i tonemo u tamu ʺgdje će biti plač i škrgut zubiʺ.

Marija Vračević