Author: tap

Prvo čitanje(2Sam 7,1-5.8b-12.14a.16):

Čitanje Druge knjige o Samuelu

Kad se David kralj nastanio u svojem dvoru, a Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih neprijatelja uokolo, reče kralj proroku Natanu: »Pogledaj! Ja, evo, stanujem u dvoru od cedrovine, a kovčeg Božji stoji pod šatorom.« A Natan odgovori kralju: »Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Gospodin s tobom.« Ali još iste noći dođe Natanu ova riječ Gospodnja: »Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovo govori Gospodin: ’Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? Ja sam te uzeo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad narodom mojim Izraelom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je ime velikanâ na zemlji. Ja ću odrediti mjesto narodu svojem Izraelu, posadit ću ga da na njemu prebiva i da više ne strahuje, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Gospodin će te učiniti velikim. Gospodin će ti podići dom. I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam(Ps 89, 2-5.27.29):

Pripjev:
O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.

»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

On će me zvati: Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.

Drugo čitanje (Rim 16, 25-27):
Otajstvo drevnim vremenima prešućeno.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Onomu koji vas može učvrstiti – po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru – jedinomu mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Luki (1, 26-38):

Evo, začeti ćeš i roditi sina.

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Gospodnja

Današnja nedjelja je četvrta nedjelja došašća, a ujedno i Badnjak. Ovom nedjeljom završava vrijeme iščekivanja Gospodina našega, Njegovo rođenje, uprisutnjenje i dolazak među sve nas ljude. Bog Otac koji je Stvoritelj svega živoga i neživoga, stvarajući Isusa začetog po Duhu Svetomu i rođenog od Djevice Marije, pokazao nam je svoju neopisivu i neizmjernu ljubav koju ima prema svima nama koji smo na ovome svijetu. Omogućio nam je da se rodimo i živimo, te preko Isusa budemo spašeni i nakon zemaljskoga života budemo u zajedništvu s Njime. Isusovim rođenjem, smrću i uskrsnućem nam je pokazana, ali i darovana tolika ljubav za koju možemo biti samo duboko iz srca zahvalni i ne možemo ničime zamijeniti, uzvratiti i nadomjestiti. Molitva i dobra djela su način kako da budemo blizu, ostanemo i održavamo blizinu s Bogom. Isus nam je svojim primjerom i životom pokazao kako živjeti sam sa sobom, među drugim ljudima i sa Bogom. Sve to ovisi samo o našoj slobodi izbora odnosno ovisi o našoj otvorenosti srca i spoznaji koliko smo otvorenoga srca.
Bog Otac stvarajući sve nas ljude i cjelokupni materijalni svijet na kojemu živimo, nastanio se u našem srcu odnosno u našoj duši i duhu pomoću kojih smo se lijepo složili i povezali. Duša i duh u tijelu su nam darovani kako bismo u ovome svijetu bili oživljeni i za vječnost bili spremni. U tijelu svakoga čovjeka srce kao organ pomaže potaknuti krv da teče kroz cijelo tijelo od glave do pete i omogućuje tijelu da funkcionira i bude oživljeno, a osim toga srcem i osjećamo dobro i zlo oko sebe, te bivamo ispunjeni ili ispražnjeni. U svakom ljudskom srcu je upisano da osjeća i dijeli ljubav, samo ovisi je li čovjek otvoren težiti kratkotrajnoj ili dugotrajnoj ljubavi i zadovoljstvu i da li je spreman prepoznati kroz svoj um što je zaista ono pravo i dobro i korisno za njegovu dušu.
Marija, majka Isusova, nam je primjer ljudskoga srca i uma, žene koja je prepoznala i prihvatila dar Božji i blagoslov odnosno bezgrješno začeće i rođenje Isusovo. Bila je spremna prihvatiti tu žrtvu, boriti se i ostvariti zadaću koja joj je bila upućena. Svojom velikom ljubavlju, voljom i predanosti Bogu, darovana joj je čast da bude Majka Božja, Kraljica svete krunice, Majka milosrđa i da bude posrednica svima nama ljudima da postanemo i ostanemo bliski Bogu Ocu i Sinu Isusu i da zavrijedimo svoje spasenje.
Isus, Sin Božji, svojim rođenjem omogućio je svim ljudima na svijetu da Ga upoznaju, hvale i slave, samo ovisi koliko ljudi žele otvoriti svoje srce i primiti Ga. Bog Otac se svakom čovjeku u srcu nastanio kroz svoju veliku ljubav darivajući nam sve na svijetu i poslavši nam svoga Sina. Međutim, o svakome čovjeku ovisi koliko je spreman otvoriti se, prepoznati i pripremiti se za tu Božju ljubav, zavoljeti prvenstveno samoga sebe, a onda darivati tu ljubav ljudima oko sebe, te je tako dijeliti s Bogom.

Sretan i blagoslovljen Božić od srca!

Marija Vračević

Prvo čitanje (Iz 61,1-2a.10-11):
Radujem se u Gospodinu, radujem.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje. Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi i nevjesta kad se uresi nakitom. Jer kao što zemlja tjera svoje klice, kao što vrt niknuti daje sjemenju, tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Lk 1,46-50.53-54):

Pripjev:
Duša moja kliče u Bogu mojemu.

Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.

Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim.

 

 

Drugo čitanje (1Sol 5,16-24):
Duh vaš i duša i tijelo neka se sačuva za dolazak Gospodnji.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Braćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za do¬lazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje po Ivanu (1, 6-8.19-28)

Među vama stoji koga vi ne poznate.

Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? ¬Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori:
»Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’
– kako reče prorok Izaija.«
A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.Riječ Gospodnja

Današnja nedjelja je treća nedjelja došašća i nedjelja radosti, upravo zato što su napisane radosne riječi koje svima nama trebaju dati snagu i poticaj. Dragi Bog Otac, naš Stvoritelj, poslao je Ivana, svjedoka da posvjedoči za svjetlo, kako bi svi vjerovali po njemu, iako on ne bijaše svjetlo. On je samo bio glas koji viče u pustinji da se pripravi put Gospodnji. Ljude je krstio vodom da ih pripremi za dolazak Isusa, kojega još nisu poznavali, a Ivan nije bio dostojan odriješiti mu remenje na obući. Ivanova zadaća krštenja vodom je bila velika radost i za njega samoga, jer ju je svim srcem, dušom i tijelom izvršavao, a krštenje je bilo i radost za one ljude koji su ga primali, jer ih je činilo pripravnima za Isusov dolazak.
Svaki čovjek u životu dobije određenu zadaću koju treba izvršiti za svoj duhovni rast, ali ovisi koliko je otvorenog srca izvršiti tu zadaću i ima li dovoljno otvorene oči da prepozna tu zadaću i povjerenu mu odgovornost. Svi ljudi nisu spremni izvršiti zadaću ako je prepoznaju, pa pokušavaju pobjeći i sakriti se, ali kad tad moraju preuzeti odgovornost u svoje ruke i ohrabriti se. Neki ljudi nisu dovoljno zreli da prepoznaju da imaju zadaću za izvršiti pred sobom, pa ostaju na istom mjestu i počinje im sve biti dosadno i bez smisla, radost im jako kratko traje. Uglavnom, oni koji odbijaju izvršavati povjerene im zadaće, lako se izgube u ispraznostima i počnu vrlo duboko tonuti. U takvim trenutcima je važno vratiti se Bogu, ojačati vjeru, a time i pojačati svoju duhovnu radost i ohrabrenje, da budu nadahnuti i potaknuti činiti dobra djela, te tako pomoći i samima sebi i drugima. Čovjek čineći dobra djela i izvršavajući povjerenu mu zadaću iz srca, može itekako pripraviti sam sebi put prema vječnome životu i osigurati si spasenje. Nevjerojatno je koliko smo ljubljeni i voljeni od Boga Oca, da nam je poslao razne proroke i svece koji su naviještali dolazak našeg Spasitelja, Njegovog Sina, a te vijesti su svi oni plaćali svojim životom da bi bile raširene i došle do nas. Svi oni sveci i proroci, poput Ivana Krstitelja, koji su dobili zadaću približiti svima nama dolazak Isusa Krista, našega Spasitelja, imali su unutar sebe snažan poriv i izgarajuće srce spremno podnijeti razne žrtve, pa čak i dati svoj život, samo da ostvare ono zadano i osjećaju duhovnu radost.

Prvo čitanje (Iz 40,1-5.9-11):
Pripravite put Gospodinu!

Čitanje Knjige proroka Izaije

Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje. Glas viče: »Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnite u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Objavit će se tada slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.« Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska! Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeruzalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!« Gle, Gospodin Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle, naplata njegova s njime i nagrada njegova pred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 85, 9ab-14):

Pripjev:
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.

Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir narodu svomu, vjernima svojim.
Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
pravda će gledat s nebesa.

I Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.
Drugo čitanje (2Pt 3, 8-14):
Iščekujemo nova nebesa i zemlju novu.

Čitanje Druge poslanice svetoga Petra apostola

Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. Kao tat će doći dan Gospodnji u koji će nebesa s trijeskom uminuti, počéla se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počéla, užarena, rasataliti. Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru.

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje po Marku (1,1-8)

Poravnite staze Gospodnje.

Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: »Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!’« Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«

Riječ Gospodnja

Evanđelje nam ove nedjelje govori kako je Ivan pripravio put Isusu Kristu, jer je naviještao Njegov dolazak i pripremao one ljude koji su ga prepoznali i slijedili za spasenje odnosno krstio ih je vodom da zasluže spasenje i budu oprani od svojih grijeha. Ivan je živio sam u pustinji, odmaknut od ljudi, bio je odjeven u devinu dlaku i hranio se skakavcima i divljim medom. Dakle, živio je oskudno i pokorno, ponizan i malen, kako bi postao bliži Bogu i bio spreman izvršiti povjerenu mu zadaću. Ljudi koji su ga slijedili, u njemu su vidjeli primjer koji ih je trebao voditi da oni sami postanu bliži Bogu. Pred sobom su imali razne vladare koji su provodili svoju volju za svoj interes i za svoju dobrobit, ali ne i za dobrobit naroda nad kojim su vladali. Onda je narodu bilo potrebno duhovno vodstvo da steknu sigurnost i da imaju usmjerenje na određeni put, kako bi znali kuda trebaju ići, ako ne u ovome životu, onda bar da idu prema onome vječnome životu. Svaki čovjek je oduvijek tražio smisao svoga života i uvijek će ga tražiti i težiti će ići prema nečemu što će ga ispuniti. Međutim, kroz život se svi mi ljudi nađemo u različitim situacijama u kojima bivamo prokušani i izmučeni, a time dobivamo priliku raditi na svome spasenju za vječni život. Samo je upitno hoćemo li htjeti otvoriti svoje srce, posvijestiti si svoje grijehe i biti spremni raditi na sebi i mijenjati se ili ćemo zanemariti priliku na promjenu i rastu u vjeri, prividno se i dalje zavaravati ispraznošću ovoga svijeta i tonuti sve dublje u mrak grijeha.
U Bibliji je sve zapisano, najavljeno i dogodilo se što se imalo dogoditi, a na svima nama ljudima je hoćemo li biti svjesni toga, biti otvorena srca i imati čvrstu vjeru i dalje slijediti Boga. Živimo u posljednjim vremenima koja se polako ostvaruju kako su i najavljena, a na nama je da svakodnevno radimo na svojoj spremnosti, otvorenosti, čvrstoj vjeri u Boga i ljubavi koju trebamo dijeliti s drugim ljudima oko sebe, kako bismo pripravili put Gospodinu Isusu Kristu, koji ima doći i odvesti nas u spasenje.

Marija Vračević