Prvo čitanje (1Kr 19,16b.19-21):
Elizej ustade i pođe za Ilijom.
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Reče Gospodin Iliji:
»Pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.«
Ilija ode odanle i nađe Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sâm bijaše kod dvanaestoga. Ilija priđe k njemu i baci na nj svoj plašt. On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: »Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku pa ću poći za tobom.« Ilija mu odgovori: »Idi, vrati se; ja sam svoje učinio.« On ode, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam (Ps 16,1-2a.5.7-11):
Pripjev:
Ti si, Gospodine, baština moja!Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«
Gospodin mi je baština i čaša:
ti u ruci držiš moju sudbinu.Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.Stog mi se raduje srce i kliče duša,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.Drugo čitanje (Gal 5, 1.13-18):
Na slobodu ste pozvani!
Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola GalaćanimaBraćo: Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!
Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima. Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete.
Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.Riječ Gospodnja.
Evanđelje po Luki (Lk 9, 51-62):
Isus krenu sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu.Za tobom ću kamo god ti pošao.
Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.
Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«
I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.«Riječ Gospodnja.
13.Nedjelja kroz godinu (c)
Današnje evanđelje zvuči vrlo upečatljivo, upravo zbog Isusovog puta prema Jeruzalemu i događaja koji su se tijekom puta zbili. Važno je to što upravo mi kao kršćani imamo priliku čuti ovo evanđelje i razmišljati o njemu. Uz to je važno i izvući pouku iz ovog evanđelja. Što to uistinu znači biti kršćanin? Znači li to biti blag i popustljiv ili znači zauzeti se i biti za borbu? Isus je kroz ovo evanđelje pokazao što znači biti kršćanin i što znači slijediti Ga. Na ovom svom putu do Jeruzalema Isus je bio vrlo odlučan i hrabar. Koga je god sreo i tko Mu se god obratio i pitao Ga određene stvari, odgovorio je vrlo odrješito i čak se doimalo vrlo okrutno. Međutim, potrebno je bilo postupiti na taj način, jer je jedino tako mogao navesti te ljude da budu odlučniji i hrabriji u svojim životnim odlukama.
Ljudi često u svojim životima znaju puno toga zakomplicirati, upravo zato što nemaju odlučnosti i hrabrosti slijediti ono što su u određenim trenucima izabrali i čini im se da zato trebaju promijeniti prvotnu odluku. A tada kada izaberu promijeniti određenu odluku, onda tek krenu krivim putem. Ionako prvo treba razjasniti da svaka odluka nosi za sobom određene posljedice koje ne možemo izbjeći, jer je to dio životnoga puta koji ne možemo zaobići ni preskočiti. Život ima svoj određeni tijek i teškoće s kojima se tek u određenim situacijama suočavamo, a da unaprijed ne znamo koje su to teškoće. Svaki čovjek ima svoj put kojim ide i koji izabire, a upravo za taj put treba biti spreman.
Zato je važno ići putem Isusa i prepustiti se Njemu u ruke da nas vodi. Ako se Isusu prepustimo, onda odmah znamo da nam put neće biti lagan i jednostavan, i da će biti teških situacija, ali bar tada znamo koji nam je krajnji cilj i gdje idemo. A ako se odmaknemo od Isusa, misleći da ćemo tako određene životne poteškoće zaobići i preskočiti, tada kreću komplikacije. Možda netko može određeno vrijeme uvjeravati sam sebe da je na životnome putu neke stvari zaobišao i preskočio, ali kad tad te stvari ga pronađu upravo nespremnog i nezrelog da se s njima nosi. Isus je upravo ta osoba koja nam daje mogućnost da slijedeći Njega, zapravo budemo spremni i zreli za sve ono s čime se trebamo susresti u životu, iako unaprijed ne znamo što će to biti.
Biti kršćanin ne znači da trebamo popustiti, biti blagi, da trebamo puno toga dopustiti. Biti kršćanin znači da treba znati slijediti Isusa koji je znao što Ga čeka odlaskom u Jeruzalem, ali u svemu tome Isus nije dopustio sam sebi sve, točno je znao kako se ponašati i odnositi prema ljudima u određenim trenucima. Njegov cilj je bio pokazati ljudima put spasenja i da se odluče ići tim putem, jer taj put ih jasno vodi do Boga i do vječnog zajedništva s Njime. Prema tome, svaki čovjek bi trebao izabrati ići tim jasnim putem prema Bogu. Ali neki ljudi ipak izaberu ne ići jasnim putem, nego radije idu u komplikacije, pa si natovare dodatne teškoće na leđa s kojima se ne znaju nositi.
Biti kršćanin znači da se trebamo odlučiti biti uz Isusa i da trebamo ići putem koji je Isus utabao za svakoga od nas. On je zaštita i vodi nas kuda trebamo ići, samo Mu se trebamo predati u ruke, a to znači da trebamo voditi računa kako raditi na sebi i kako pobijediti samog sebe. Kada smo s Isusom, onda je na nama svima odgovornost i poziv da i druge ljude koji nisu uz Njega, potičemo da Ga traže, nađu i da Mu se prepuste. To je ta strpljivost i jakost na kojoj trebamo raditi i na koju smo pozvani. Onaj krajnji cilj prema kojem smo svi usmjereni ili prema kojem bismo trebali biti usmjereni, jest spasenje. A spasenje svaki čovjek sam izabire, želeći ga pri tom ili ne želeći. Spasenje ne može nitko drugi umjesto nas samih izabrati.
Zato čovječe, odluči se za Isusa, prepusti se u Njegove ruke da te vodi u Kraljevstvo Nebesko, gdje ćete biti u zajedništvu ljubavi, mira i radosti kroz vječnost!
