U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ’Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ’Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
Riječ Gospodnja
U današnjem evanđelju Isus je usmjerio svoju opomenu prema ponašanju tadašnjih farizeja, izričući sve ondašnjem mnoštvu i svojim učenicima, ali zapravo sve izrečeno je usmjereno i prema svima nama. Svi smo pozvani postati svjesni onoga što činimo i biti ponizni u tom svome djelovanju. Darovan nam je ovaj život da izvršavamo zadatke koje nam je Bog zadao, kako bismo bili dostojni ući u Kraljevstvo Nebesko kada nam dođe vrijeme. Svaki čovjek je dobio određeni zadatak koji treba izvršiti i ispuniti, samo ovisi dali želi to prihvatiti i prepoznati. Sve nas je Isus svojim primjerom i životom pozvao da služimo jedni drugima i budemo ponizni »jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.« Upravo je
važno da se naučimo služiti jedni drugima i da budemo otvoreni biti poslužitelji i biti poniženi, jer nam to omogućava da prilazimo i budemo bliže Isusu koji nam je glavni primjer.
Ponašanje ondašnjih farizeja je bilo upečatljivo ljudima onoga vremena, ali je i svima nama danas. Trebali su ponizno voditi ondašnje ljude, ali nisu, već su samo glumili dobre vođe. Farizeji nam pružaju primjer koji zapravo ne trebamo slijediti i koji trebamo izbjegavati. Oni su uvijek puno govorili i isticali što bi se trebalo činiti i kako se ponašati, osuđivali su sve ljude oko sebe za određeni način njihovog ponašanja, ali se oni sami nisu ponašali na način kojega su sami samo usmeno podržavali. Težili su uvijek da budu proslavljeni, viđeni, smješteni u prvim redovima, druge su ljude osuđivali, a sami nisu bili u stanju pomaknuti se i raditi na sebi i dati ono najbolje od sebe. Htjeli su biti uzdizani i smatrani važnijima od svih drugih i time im je rasla oholost i sebičnost, koje nisu donosile ništa pozitivno. Farizeji nisu bili u stanju služiti ljudima oko sebe i tako raditi na svojoj poniznosti koja je najvažnija i u odnosu prema Bogu i u odnosu prema čovjeku. Očito svega toga nisu bili svjesni i smatrali su da ispravno postupaju, a zapravo su se odmicali sve više od Boga.
Danas oni koji nam trebaju davati dobar primjer poniznosti, služenja i pokornosti su svećenici. Oni su se odlučili na služenje Bogu i služenje čovjeku, tako da posreduju u približavanju ljudi k Bogu i izvršavaju svoju službu na koju su pozvani. Svi ljudi bili oni obični ljudi, svećenici ili farizeji, su samo mali ljudi koji su dobili zadaću da u poniznosti rade na sebi i da pomažu svima koje susreću postati bliži Bogu, kako bi i oni sami bili bliži Bogu i osigurali si mjesto u Kraljevstvu Nebeskome.
Jesi li i ti spreman/spremna služiti drugima i biti ponizna osoba??
Marija Vračević
