Prvo čitanje (Dj 9, 26-31):
Pripovjedi im kako je Pavao na putu vidio Gospodina.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik.
Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.
Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.
Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz.
Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 22, 26b-28.30-32):
Pripjev:
Ti si, Gospodine, hvala moja posred zbora velikoga!Pred štovateljima ću tvojim izvršiti zavjete svoje.
Siromasi će jesti i nasititi se,
hvalit će Gospodina koji ga traže:
nek živi srce vaše dovijeka!Spomenut će se i Gospodinu vratiti
svi krajevi zemlje;
pred njim će nice pasti
sve obitelji pogana.
Njemu će se jedinom klanjati svi velikani zemlje,
pred njim se sagnuti svi što u prah silaze.I moja će duša za njega živjeti,
njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodinu će se pripovijedati sljedećem koljenu,
o njegovoj pravdi navješćivati narodu budućem:
»Ovo učini Gospodin!«Drugo čitanje (1Iv 3, 18-24):
Ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo i ljubimo.
Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola
Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago.
I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.Riječ Gospodnja
Evanđelje po Ivanu (15, 1-8):
Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.
Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«Riječ Gospodnja
U današnjem evanđelju istaknute su upečatljive Isusove riječi po kojima svima nama naglašava da po Njemu možemo ostvariti što god želimo samo ako smo uz Njega. Isus je otvoreno naglasio: „Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.ʺ Nazvao nas je lozama, a On je trs po kojem jedino možemo roditi. Važno je da svi mi ostanemo u Njemu i da Njegove riječi ostanu u nama, a onda što god hoćemo, trebamo iskati i biti će nam dano. Bog Otac je vinogradar, jer On održava trs i loze kako bi mnogo roda bilo doneseno. A po tome se možemo zapitati što zapravo jest taj rod kojega treba mnogo biti. Svi mi imamo iskustvo s biljkama, koje ako ne urode, bez njih ne mogu ni životinje ni ljudi živjeti. Nužno je da sve stvoreno ima svoj redoslijed po kojem funkcionira, inače gubi svoj smisao i odumire. Zato je važno brinuti i o biljkama i o životinjama, jer bez njih ne može biti ni ljudi. U ovome svijetu se pokušavaju čovjeku nametnuti različiti prašci, napitci, umjetne grickalice pod izgovorom da se čovjeka održi zdravim, ali činjenica je da se čovjek bez žive prirode ne može održati ni zdravim ni živim. Upravo radi svega toga je važno da čovjek zastane u ovom užurbanom svijetu i da razmisli gdje ide, kako provodi svoje dragocjeno vrijeme i u što ga ulaže. Koliko god je čovjeku omogućeno da zarađuje novaca, to mu ne može osigurati ni garantirati da će moći preživjeti u ovome svijetu. Ako biljke izumiru, sam novac ne može zamijeniti i nadomjestiti njihovu živost i kvalitetu i održati čovjeka živim i zdravim. Upravo zato se čovjek ne može oslanjati na suvremeni svijet koji je istaknut i predstavljen kao napredan. Ono što je napredno je samo tehnologija, a čovjek sve više postaje ovisan i zaveden ovim svijetom koji ga samo vodi da bude sve dalje od duhovnoga svijeta. Unutar ovoga svijeta čovjeku je sve teže biti otvoren Bogu i da Bog ima prvotno mjesto u životu, a onda sve ostalo. Zato se potrebno svaki dan boriti sa napastima ovoga svijeta i držati do istinskog odnosa s Bogom i posvješćivati si što je zapravo najvažnije. Najvažnije je održavati živu vjeru unutar sebe i širiti je oko sebe, a onda nam Bog dragi daje mogućnosti po kojima nam je živjeti i smjer kojim trebamo ići, kako bismo ostali živahni i donijeli mnogo roda. A živa vjera je otvoreno srce u potpunosti za Boga i slijeđenje Njegovog primjera u svom vlastitom životu.
Marija Vračević
