Prvo čitanje (Post 3, 9-15):
Neprijateljstvo ja zamećem između roda tvojeg i roda njezina!
Čitanje Knjige Postanka
Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?«, reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol pa se sakrili.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena.
Nato Gospodin, Bog, reče zmiji:
»Kad si to učinila, prokleta bila
među svim životinjama
i svom zvjeradi poljskom!
Po trbuhu svome puzat ćeš
i prašinu jesti sveg života svog!
Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene,
između roda tvojeg i roda njezina:
on će ti glavu satirati,
a ti ćeš mu vrebati petu.«Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 130, 1-8):
Pripjev:
U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.
Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al u tebe je praštanje
da bismo ti služili.U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.Više no zoru straža noćna
nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.Drugo čitanje (2Kor 4, 13 – 5,1):
Vjerujemo pa zato i besjedimo.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo:
Budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost – umnožena – zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.
Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog, nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.
Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.Riječ Gospodnja
Evanđelje po Marku (3, 20-35):
Sotoni je došao kraj.
U ono vrijeme:
Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«
I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!
Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«
I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«Riječ Gospodnja
U današnjoj nedjelji je zanimljivo istaknuti iz evanđelja, kako su pismoznanci koji su čuli da Isus izgoni đavle iz ljudi, pomislili da je i On sam zlog duha. Međutim, Isus im je odgovorio u prispodobama da zlo ne može izgoniti zloga. Time je između redaka dao do znanja da je On onaj koji je dobar i došao je među ljudima činiti dobro i pokazati im put kojim trebaju ići. Odnosno, došao je usmjeravati ljude da idu dobrim putem koji će ih voditi u dobru vječnost i zajedništvo s Njime. Isus je zagarantirao svima njima da će se grijesi i hule svim sinovima ljudskim oprostiti. Ali ako čovjek pohuli na Duha Svetoga, neće mu biti oprošteno dovijeka, jer to znači da u sebi ima nečistoga duha. Čovjek treba posvijestiti sam sebi kojim putem ide i kakvog je duha, te na tome raditi i održavati povezanost s Bogom. Nikako nije svejedno ima li se vjere u Boga i slijedi li Ga se. Kada se Boga slijedi i vjeruje, onda se s Njime postaje blizak i lakše je prijeći sve životne situacije koje nas opterećuju. Valja se Bogu prepustiti da nas On vodi i usmjerava kroz život, jer upravo ta otvorenost prema Njemu će nam omogućiti da se duhovno izgradimo vršeći Njegovu volju. Živeći život kroz vršenje volje Božje nikako nije jednostavno, već je vrlo zahtjevno i čovjek treba izdržati sve situacije koje mu se nađu na putu. Ali kada se čovjek nauči nositi sa poteškoćama, onda ostaje blizak Bogu i to je ono najvažnije, jer mu Bog daje snage i volje da ide naprijed i ne posustaje na svome putu. Kakva god situacija nas snašla na životnome putu, nije vrijedna zamaranja i odustajanja, već uz Božju pomoć treba nastaviti naprijed, jer nas Bog čeka otvorenih ruku da bismo zajedno bili u vječnosti, kada nam dođe vrijeme.
Isus je svojom primjerom čineći dobra djela, pokazao svim ljudima koji su Ga vidjeli i koji su za Njega čuli da je uistinu Sin Božji, koji je došao pomagati ljudima i dati im do znanja koliko su ljubljeni. Svojim primjerom je potaknuo ljude da Mu se otvore i da Ga slijede. A to je bilo nestvarno za mnoge pismoznance, koji su zapravo bili uvjereni da su oni jedini u pravu i da se samo njih treba slijediti. Nevjerojatan je taj njihov nepromjenjiv primjer na kojem su ustrajali da se slijedi i nisu htjeli ništa mijenjati, iako su u Isusovim djelima vidjeli značajne promjene. Očito im je bilo teško i nestvarno raditi samima na sebi, pa su radije odlučili biti protiv Isusa i stvoriti plan kako Ga se riješiti.
Od onda do danas svaki čovjek je pozvan otvoriti se i raditi na sebi, kako bi postao što bliži Bogu i pripremio si put do vječnosti, samo o njemu ovisi ima li dovoljno čvrste volje i vjere slijediti dragoga Boga kroz život koji trenutno živi.
Marija Vračević
