Prvo čitanje (Ez 17, 22-24):
Nisko drvo uzvisujem.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin Bog:
»S vrha cedra velikoga, s vrška mladih grana njegovih, odlomit ću grančicu i posadit je na gori visokoj, najvišoj. Na najvišoj gori izraelskoj nju ću zasaditi: razgranat će se ona, plodom uroditi i postati cedar predivni: prebivat će pod njim sve ptice, sve će se krilato gnijezditi u sjeni grana njegovih. I sve će poljsko drveće znati da ja, Gospodin,
visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo sušim, a drvu suhu dajem da rodi. Ja, Gospodin, rekoh i učinit ću!«Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 92, 2-3.13-16):
Pripjev:
Dobro je slaviti Gospodina.Dobro je slaviti Gospodina,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju.Ko palma cvate pravednik
i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u domu Gospodnjemu,
cvatu u dvorima Boga našega.Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin,
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.Drugo čitanje (2Kor 5, 6-10):
Trsimo se da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Uvijek smo puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.
Riječ Gospodnja
Evanđelje po Marku (4, 26-34):Manje od svega sjemenja na zemlji postane veće od svega povrća.
U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu:
»Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.Riječ Gospodnja
Ovonedjeljno evanđelje nam govori o Kraljevstvu nebeskome, kojega je Isus navještao mnoštvu ljudi u ono vrijeme, kada Ga dođoše slušati. Bilo je izrečeno mnogo prispodoba o Kraljevstvu nebeskome, tako da ljudi mogoše shvatiti kolika je zapravo njegova važnost i značajnost. Kada bijaše njegov početak i rast, bješe toliko sitno kao gorušičino zrno, ali kada naraste postane veće od svega povrća, da su se pod njime gnijezdile ptice nebeske. Zapravo, time se hoće reći da sve ono što se ispočetka čini nebitnim i nevažnim, da kada naraste postane veće od svega što smo do tada smatrali važnim. Itekako je važno za svakoga čovjeka da radi na svome putu ka Kraljevstvu nebeskome, jer to je mjesto kojem i trebamo težiti da se spasimo nakon ovozemaljskog života i da budemo u zajedništvu i ljubavi s Bogom. Ne postoji nikakva druga lokacija ni mjesto koje je bolje od Kraljevstva nebeskoga. Isus je došao na ovaj svijet da nam pokaže put kojim trebamo ići kako bismo se spasili, bili s Njime u zajedništvu i imali život vječni. Možda se to nekim ljudima koji nemaju vjere čini nestvarnim, kada čuju priče i prispodobe koje je Isus navješćivao. Ali danas je zapravo žalosno, da i kada ljudi dožive i vide nešto značajno što bi ih moglo potaknuti da povjeruju, oni ipak ostanu tvrda i zatvorena srca. Zato je važno nama vjernicima raditi na tome da doprinesemo obraćenju i radu na vjeri onima koji su nevjerni. Ovaj svijet lako zavede i odvede na drugi put koji nikako nije do Kraljevstva nebeskoga, nego baš u propast i zlo. Stoga je važno na nama vjernicima da radimo i dalje na svojoj vjeri, ali i na vjeri onih ljudi koje susrećemo iz dana u dan, kako bismo ih potaknuli da se osvijeste i da rade na svome spasenju, jer ovaj život je kratak i završiti će, ali vječni život tek dolazi i trajati će cijelu vječnost. Zato nije svejedno kako će se u ovome životu živjeti, jer se ponašanjem i djelovanjem u ovome životu, stvara put ka onome vječnome životu na kojega smo svi pozvani živjeti. Čovječe, brini i trudi se živjeti na ovome svijetu što bolje možeš čineći što bolja djela, kako bi si osigurao put u vječni život s Bogom.
Marija Vračević
