TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (B)

Prvo čitanje (Mudr 1, 13-15; 2, 23-24):

Đavolovom je zavišću došla smrt u svijet.

Čitanje Knjige Mudrosti

Bog nije stvorio smrt
niti se raduje propasti živih.
Već je sve stvorio da opstane,
i spasonosni su stvorovi svijeta,
i u njima nema smrtonosna otrova.
I podzemlje ne vlada zemljom,
jer pravednost je besmrtna.
Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost
i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.
A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet
i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 30, 2-6; 11.12a.13b):

Pripjev: Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio.

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje (2Kor 8, 7.9.13-15):

Vaš suvišak neka nadoknadi oskudicu braće.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Kao što se u svemu odlikujete – u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti. Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego – jednakost! U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu – te bude jednakost, kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (5, 21-43):

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Riječ Gospodnja

Ovonedjeljno evanđelje nam govori o Isusovom djelovanju i sa vjernicima i sa nevjernicima. Svojim djelima Isus je pokazao kako Mu je stalo do svih ljudi, a ne samo do onih koji su bili s Njim i uz Njega i koji su Ga slijedili. Kroz svoja djela pokazao je svoju pravednost sa svima, a posebno je istaknuo svoje milosrđe i ljubav.
U ono vrijeme, koliko god ljudi nevjerni bijahu, ipak su dolazili k Isusu i molili Ga da im pomogne, kada im je pomoć bila potrebna. Upravo zato je Isusu došao i jedan od nadstojnika sinagoge Jair, molivši Ga na koljenima da pomogne njegovoj bolesnoj kćeri koja je bila na umoru. Isus je odmah krenuo pomoći, bez obzira na silan svijet koji se okupio da Ga čuje, i uputio se spasiti djevojku. Djevojka je tada već bila umrla, ali Isus je samo tražio od njezinih roditelja vjeru u Njegova djela. Kada su došli ispred djevojke, Isus im je rekao da ona samo spava, primio ju za ruku i zapovijedio joj da ustane, što ona i učini. Tada im je zaprijetio da ne govore nikome o tome što je učinio, jer nije htio biti na pozornici i javna ličnost. Svojim djelima je htio potaknuti i ojačati vjeru ljudi u Boga, a ne biti u centru zapažanja i isticati sebe. Htio je pomagati ljudima i potaknuti ih da budu bolji jedni prema drugima i da otvore svoja srca prema Bogu Ocu, od kojega je i bio poslan da im utaba put kojim trebaju ići.
Taj događaj je primjer i pouka svima nama, da Isus nije došao na svijet da se pokaže i da živi za slavu i za pozornicu, već da nam pokaže kako nismo sami, zaboravljeni i nevoljeni. Itekako je svojim djelima svima nama dao do znanja da smo mu važni i vrijedni i da se došao boriti za naš spas. Samo o svakome od nas ovisi koliko mi imamo otvorene oči i otvoreno srce za vidjeti sve to i prihvatiti sve što nam ima za dati.
U ono vrijeme, Isus je bio prisutan među ljudima i pred njihovim očima im pokazivao svoja čudesna djela i govorio važne riječi, međutim bilo je i tada ljudi koji Mu svejedno nisu htjeli vjerovati i slijediti Ga. Ljudi su onda mogli Isusa dotaknuti, gledati i uživo zamoliti za sve što im je bilo potrebno i još nisu vjerovali, a mi danas slušamo i čitamo Bibliju i nemamo Isusa na vidiku, ali zato imamo priliku otvoriti srce i biti odani svemu u Bibliji izrečenome i zapisanome do sada. Međutim, iako Isus nije fizički danas među nama, ali je duhovno prisutan kao i Njegova Presveta Majka Marija, jer se oboje ukazuju određenim ljudima i prenose nam poruke koje su važne za naš život, samo o nama ovisi hoćemo li se odazvati i biti i ostati im vjerni.

Marija Vračević