Prvo čitanje (Ez 2, 2-5):
Rod su odmetnički, ali neka znaju da je prorok među njima.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
U one dane: Uđe u me duh te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. I reče mi: »Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi bunili su se protiv mene sve do dana današnjega. Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: ’Ovo govori Gospodin Bog!’ I poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima.«
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (123, 1-4):
Pripjev:
Oči su naše uprte u Gospodina dok nam se ne smiluje.Oči svoje uzdižem k tebi
koji u nebesima prebivaš.Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara
i oči sluškinje u ruke gospodarice,
tako su oči naše uprte u Gospodina, Boga našega,
dok nam se ne smiluje.Smiluj nam se, Gospodine, smiluj se nama
jer se do grla nasitismo prezira.
Presita nam je duša
podsmijeha obijesnih, poruga oholih.Drugo čitanje (2Kor 12, 7-10):
Hvalit ću se svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. Za to sam triput molio Gospodina da odstupi od mene. A on mi reče: »Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.« Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.
Riječ Gospodnja
Evanđelje po Marku (6,1-6):
Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju.
U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.Riječ Gospodnja
Ove nedjelje upečatljivo dolazi do izražaja Isusovo djelovanje u Njegovom kraju. Došao je propovijedati i poučavati u sinagogi, međutim svi su bili nevjerni. Doživio je čak da su se sablažnjavali nad Njegovom mudrošću i nad svime onime čime ih je učio. Među sobom su širili lažne glasine i predrasude o Njemu. A Isus je sve to vidio i slušao i dao im do znanja da Mu je jasno da nije dobrodošao u svome kraju. Ali bez obzira na njihovu nevjeru i ogovaranja, nastavio je poučavati i pomogao je izliječiti nekoliko bolesnika na koje je naišao.
Svi ti događaji koji su se dogodili su pokazatelji koliko su ljudi problematični odavno. Isus je ljudima u svemu jednak, osim u grijehu. Ljudi su imali pred sobom Sina Božjega u liku običnoga čovjeka i gledali su u čuda koja je činio, ali još nisu vjerovali i izmišljali su kojekakve priče, jer su Ga se najvjerojatnije bojali po Njegovim čudesnim djelima. Ipak je čovjekova prvotna reakcija kad se nečega boji da pobjegne i da odbacuje to što je doživio. A strah je vrlo velika kočnica i može jako pomutiti um i razmišljanje. Zato nije za osuditi ni današnjeg ni ondašnjeg čovjeka, jer su trebali doći k sebi i postati svjesni i osloboditi se straha. Ali nije ni za opravdati to cjelokupno ponašanje ljudi, jer su se pošteno uvjerili da je Isus uistinu od Boga i da ih nije došao zavaravati i manipulirati s njima. Silno mnoštvo Ga je slijedilo kuda god je išao i što god da je činio. Došao je izvršavati zadaću koja Mu je bila zadana, a to je spasenje ljudi na zemlji. Pomagao im je, liječio ih, hrabrio i podučavao od srca koliko je god mogao i znao.
Upravo zbog svih tih darovanih darova, na čovjeku je da Mu bude zahvalan od srca i da Mu vjeruje svim umom, svim srcem i svom dušom. Međutim, čovjek je taj koji bira i odabire si put ili propasti ili spasenja. Čovjeku je sve bilo pokazano od Isusa i ništa Mu nije bilo zanijekano i skriveno, a on sam je trebao i treba i dalje odlučiti želi li to prihvatiti ili odbaciti. A sada slijedi pitanje: Čemu se boriti protiv darovanog dobra spasenja?? Možda se nekima to čini kao fantazija ili predaleka budućnost da bi se htjeli okrenuti spasenju i da bi se htjeli boriti da to i zasluže. Bez obzira kakvo razmišljanje ljudi imali, ipak vjerujem da duboko u svakome čovjeku, ipak dođe na vidjelo pitanje i razmišljanje da ipak ima nešto nakon ovoga života i da se vrijedi boriti i vrijedi istražiti ide li se ispravnim putem.
Marija Vračević
