Prvo čitanje (Pnz 4, 1-2.6-8):
Ništa ne nadodajite onome što vam zapovijedam … vršite zapovijedi Gospodnje!
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu:
»Sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Gospodin, Bog otaca vaših. Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Gospodina, Boga svojega, što vam ih dajem. Držite ih i vršite: to će u očima narodâ biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni čuju za sve ove zakone, reći će: ’Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj narod veliki.’ Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Gospodin, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj zakon koji danas stavljam pred vas?«Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 15, 2-4ab.5ab):
Pripjev:
Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome?Onaj samo tko živi čestito,
koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,
i ne kleveće jezikom.Koji bližnjem zla ne nanosi
i ne sramoti susjeda svoga;
koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se Gospodina boje.Koji se zaklinje prijatelju,
a ne krši prisege,
i ne daje novca na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.Drugo čitanje (Jak 1, 17-18.21b-22.27):
Budite vršitelji riječi!
Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola
Braćo moja ljubljena: Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlilâ u kome nema promjene ni sjene od mijene. Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.
Sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.Riječ Gospodnja
Evanđelje po Marku (7, 1-8.14-15.21-23):
Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.
U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«
Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«Riječ Gospodnja
Prema Isusovim riječima iz današnjeg evanđelja naglašena je nevjera i licemjerstvo Židova. Židovi su vjerovali i vjeruju da preko izvršavanja starih predaja i rituala mogu doseći Kraljevstvo Nebesko, a nisu držali do toga da čine dobro. Međutim, nije stvar u izvršavanju stare predaje, nego o otvaranju vlastitoga srca za vjeru. Vrlo malo je bilo onih koji su istinski vjerovali u Isusove riječi i držali do toga da sami na sebi rade, a ne da gledaju kako će određene životne stvari izvršiti kako bi zadovoljili uhodanu formu. Onaj tko samo gleda na sve ljude oko sebe, a vrlo malo na sebe, njemu samo upada u oči ono što netko drugi čini, pogotovo ako se ne slaže s time. Ali zapravo se treba prvo zagledati u svoje srce i propitati, te raditi na svojoj promjeni iznutra koja je vrlo zahtijevna i naporna i traži neprestani rad. Zato je jednostavnije isticati tuđe pogreške i osuđivati ih, nego raditi na svojim pogreškama i mijenjati ih. Vrlo jednostavno čovjek postane licemjeran i obuzet svakim drugim grijehom, a teško se čisti i riješava svoga tereta grijeha kojeg nosi. Uzaludne su sve ispovijedi koje se samo obavljaju iz navike, dok čovjek iskreno ne odluči postati bolji. Sve kažu ove Isusove riječi iz evanđelja: „Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.ʺ
Zato je potrebno iznova čitati i slušati Isusove riječi, kako bismo ispunili svoje srce onim što je ispravno, tako da iz nas ne izlazi zloba, već da smo usmjereni i potaknuti činiti dobro i živjeti dobro. Ne dopustimo da nas zlo zavodi i čini naše srce nemirnim i grešnim, već potrudimo se da naše srce bude blizu Bogu, kako bismo mogli biti radosni, mirni i ispunjeni. Vrlo je važno prvenstveno misliti dobro i pozitivno, a onda to utječe na čovjekove riječi i djela. Ono čime hranimo svoje srce odnosno ako sami u sebi počnemo negativno ili pozitivno razmišljati, to će se sigurno odraziti na naše riječi i djela. Čovjek u sebi neprestano treba voditi borbu kako bi izbjegao zle misli koje ga samo mogu kočiti u svakodnevnom životu i u težnji da bude bliži Bogu. Vjera je neprestan duhovni rast i pobjeda nad sumnjom i strahom, zato se usmjerimo na pobjedu, pozitivno razmišljanje i dobro koje nam je dano, samo se trebamo dublje zagledati u svoje srce. Ne dopustimo da usnama častimo Boga, a da nam srce bude daleko od Njega. Kada odlučimo postati bolji i mijenjati svoje srce, onda možemo mijenjati svijet.
Marija Vračević
