Prvo čitanje (Iz 50, 5-9a):
Leđa podmetnuh onima što me udarahu.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Gospodin Bog uho mi otvori:
ja se ne protivih niti uzmicah.
Leđa podmetnuh onima što me udarahu,
a obraze onima što mi bradu čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih
od pogrda ni od pljuvanja.
Gospodin Bog mi pomaže,
zato se neću smesti.
Zato učinih svoj obraz ko kremen
i znam da se neću postidjeti.
Blizu je onaj koji mi pravo daje.
Tko će na sud sa mnom?
Nek se suoči sa mnom!
Tko je protivnik moj u parnici?
Nek mi se približi!
Gle, Gospodin Bog mi pomaže,
tko će me osuditi?Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 116, 1-9):
Pripjev:
Hodit ću pred licem Gospodnjim u zemlji živih.Ljubim Gospodina jer čuje
vapaj molitve moje:
uho svoje prignu k meni
u dan u koji ga zazvah.Užeta smrti sapeše me,
stegoše me zamke podzemlja,
snašla me muka i tjeskoba.
Tada zazvah ime Gospodnje:
»Gospodine, spasi život moj!«Dobrostiv je Gospodin i pravedan,
pun je sućuti Bog naš.
Gospodin čuva bezazlene:
u nevolji bijah, on me izbavi.On mi život od smrti izbavi,
oči moje od suza, noge od pada.
Hodit ću pred licem Gospodnjim
u zemlji živih.Drugo čitanje (Jak 2, 14-18):
Vjera, ako nema djelâ, mrtva je.
Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola
Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: »Hajdete u miru, grijte se i sitite«, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: »Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.«
Riječ Gospodnja
Evanđelje po Marku (8, 27-35):
Ti si Pomazanik-Krist! … Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi.
U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.
I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«
Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.«Riječ Gospodnja
U današnjem evanđelju najavljena je Isusova muka, smrt i uskrsnuće, jer je bio svjestan što sve treba proći i pretrpiti. Isus je htio znati kako Ga ljudi doživljavaju i što govore, ali ne zato da rasplamsava svoju oholost, već da osvijesti svoje učenike koji Ga slijediše, da On treba mnogo pretrpiti, a tako i oni s Njim, jer su izabrali put križa. Taj put križa nije nimalo lagan, jer zahtijeva od svih nas da se svaki dan iznova žrtvujemo za druge, a tome se žestoko znamo opirati, jer nitko od nas ne voli podnositi muku i bol. Žrtva zahtijeva od svih nas da smo spremni dati čak svoj život za spasenje i obraćenje nekog drugog čovjeka. A svi mi radije izabiremo život, jer nas plaši čak i pomisao na smrt. Svi mi želimo živjeti život, a kada postanemo svjesni života i životnih obaveza i žrtve koju trebamo podnijeti, više ne znamo živjeti. U svima nama se stvori neki otpor u kojem se izgubimo i tratimo dragocjeno vrijeme na nevažne stvari koje uopće nisu važne za spasenje.
Ono što je svima nama najvažnije je što je Isus velikodušan, milosrdan i pun ljubavi dajući nam priliku za život vječni položivši svoj život za sve nas, kako bi nas oslobodio od vječne propasti. Svakodnevno nam pruža ruku pomoći, a mi to trebamo znati prepoznati i prihvatiti. Samo trebamo svaki dan iznova prihvatiti svoj križ bez prigovora, zatvoriti svoja usta, a otvoriti svoje srce za više boli, patnje i žrtve. Itekako je potrebno uložiti veliki trud i imati veliku volju za žrtvom i trpljenjem, kako bismo zaslužili obećani život vječni. Sve što god želimo postići, možemo postići, ali ne da nam bude servirano na tacni, već je pravedno uložiti sav svoj trud da bismo znali ono postignuto poštovati i biti dostojni zasluženo primiti.
Toliko smo maleni i neznatni ispod zvijezda, a dana nam je i iskazana tolika ljubav koju ne možemo ni zamisliti a kamoli dokučiti. Trebamo se zamisliti, poniziti i biti neizmjerno zahvalni za tolike darove koje nismo dostojni primiti, a ipak smo ih primili. Darovan nam je čudesan život koji je samo predokus vječnoga života za koji trebamo biti pripravni, jer je uistinu nešto veliko, neopisivo i nezamislivo našim ljudskim očima i našem umu. Zato potrudimo se proživjeti ovaj zemaljski život dajući što god možemo više od sebe za spasenje.
Marija Vračević
