Prvo čitanje (Mudr 2, 12.17-20):
Osudimo ga na smrt sramotnu!
Čitanje Knjige Mudrosti
Rekoše bezbožnici:
»Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta
i protivi se našem ponašanju,
predbacuje nam prijestupe protiv zakona
i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj.
Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove,
istražimo kakav će biti njegov svršetak.
Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti
i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih.
Zato ga iskušajmo porugom i mukom
da upoznamo blagost njegovu
i da prosudimo strpljivost njegovu.
Osudimo ga na smrt sramotnu,
jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.«Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 54, 3-6.8):
Pripjev:
Bog krijepi život moj!Spasi me, Bože, svojim imenom
i jakošću svojom izbori mi pravdu!
Poslušaj, Bože, moju molitvu
i usliši riječi usta mojih!Oholice ustadoše na me
i moj život traže silnici:
na Boga se ne osvrću.Evo, Bog mi pomaže,
Gospodin krijepi život moj.
Od srca rado ću ti žrtvovati,
slavit ću ti ime, Gospodine, jer je dobrostivo.Drugo čitanje (Jak 3, 16 – 4,3):
Plod se pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.
Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola
Predragi: Gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.
Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.Riječ Gospodnja
Evanđelje po Marku (9, 30-37):
Tko želi biti prvi, neka bude svima poslužitelj.
U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.
I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«Riječ Gospodnja
Ove nedjelje govori se o poniznosti i spremnosti na žrtvu. Osmišljena je muka Kristova da bi nevjernici dobili dokaze da li je On uistinu Sin Božji, jer su htjeli provjeriti istinitost tih Njegovih riječi i vjerovali su da će Ga Bog spasiti i izbaviti od te opačine i muke ako je to tako. Nepravednici su htjeli poremetiti mir i pravednost, samo radi zlobe svoje. Htjeli su dokaze i dobili su ih, ali svejedno nisu vjerovali u Njegove riječi koje su im bile nepojmljive. Isus je znao što Ga čeka i to je izravno govorio svojim učenicima, ali oni nisu mogli vjerovati da je to stvarno istina, zato Ga nisu ni razumjeli u potpunosti. Među sobom su raspravljali tko je najveći, a nisu Ga se usudili upitati. Očito su bili zbunjeni svime time što je izrekao i što je unaprijed znao što sve treba proći. Poučavao ih je neprestano o svemu što se ima dogoditi i što je istina. Dok je bio među njima prisutan, ništa im nije bilo jasno, tek se sve razjasnilo kada su doživjeli Njegovu muku, smrt i uskrsnuće, a pogotovo kada su trebali svojim životom svjedočiti ljudima u Njegovo ime. Učenike su cijelo vrijeme mučile sumnje, kušnje, napasti kao i sve nas dan danas. Ali su shvatili što im je činiti nakon što im je uskrsli Krist došao i rekao da se ne boje, pa su krenuli izvršavati svoj zadatak navješčući riječ Kristovu svojim životom.
Svaki dan svakoga od nas iznova muči i napada snaga zla, ali upravo toga trebamo biti svjesni i ne prepustiti se tome, već se odupirati svjedočeći svojim životom za Krista. Kada je napast jaka i kada smo u teškoj muci, lako je popustiti i pasti, te ostati u tom jadu i mizeriji. Svaki čovjek se treba svojom slobodom izbora svakodnevno odlučivati ići za Kristom, jer to neće samo od sebe doći, treba se boriti za spasenje. Dobili smo priliku pasti nebrojeno puta, ali i mogućnost podići se i ići prema Kristu i spasenju. Njegovom smrću izbrisani su i oprošteni mnogi naši grijesi i to trebamo znati vrednovati i biti svojim životom za to zahvalni. Čovjek svakim padom i mukom duhovno sazrijeva i raste, ali i dobiva priliku naučiti ono što je istina, što je ispravno i kojim putem treba ići. Svi mi smo jedni drugima svjedoci kako treba pobjeđivati zlo i to samo uz Krista. Ali smo nevjerni i uvijek tražimo neke dokaze, iako nam je sve pokazano i dano. Zato je tu ključna vjera koju trebamo iznova obnavljati i jačati molitvom, kroz činjenje dobrih djela i svjedočenje riječi Kristovih. Ako nam je vjera slaba, očekivati ćemo čudesa, a nećemo dobiti ništa. Kada nam je duh zdrav, jedino tako možemo biti i fizički zdravi. Ne dajmo se otići u ralje vječne muke, zla i propasti, nego borimo se za vječnu radost i spasenje. Odluči čovječe ići za Kristom, jer On ti jedini može pružiti sva znanja i sve spoznaje, svu istinu i dati ti bezuvjetnu ljubav i spasenje.
Marija Vračević
