Prvo čitanje (Pnz 26, 4-10):
Vjeroispovijest izabranog naroda.
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije je govorio narodu:
»Zatim će svećenik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Gospodina, Boga tvoga. Ti onda odgovori i reci pred Gospodinom, Bogom svojim: ’Moj je otac bio aramejski lutalac; on je s malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ondje je postao velikim, brojnim i moćnim narodom. Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. Vapili smo Gospodinu, Bogu otaca svojih. Gospodin je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu ¬nevolju i našu muku. Iz Egipta nas izvede Gospodin rukom jakom i mišicom ispruženom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla što si mi ga, Gospodine, dao.’ Stavi ih pred Gospodina, Boga svoga, i pred Gospodinom, Bogom svojim, duboko se nakloni.«Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam (Ps 91, 1-2.10-15):
Pripjev:
Gospodine, budi sa mnom u nevolji!Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega, reci Gospodinu: »Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!« Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu. Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim. Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen. Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmiju. Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje. Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti.
Drugo čitanje (Rim 10, 8-13):
Vjeroispovijest Kristova vjernika.
Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo: Što veli Pismo? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.
Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.
Riječ Gospodnja.Evanđelje po Luki (Lk 4, 1-13):
Duh ga je vodio pustinjom, gdje bijaše iskušavan.
U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.«
I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«
Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.Riječ Gospodnja
1.Korizmena nedjelja (c)
Ovo je prva nedjelja koja nas uvodi u korizmu, u vrijeme iščekivanja Isusovog uskrsnuća. Korizma i jest sama po sebi vrijeme pustinje. Upravo ta pustinja nam daje mogućnost da postanemo bliži Bogu, da Ga dublje spoznamo. Pustinja je upravo tu da bismo se odmaknuli od kušnja ovoga svijeta, da bismo jasnije čuli Božji glas, da bismo mogli prepoznati što nam želi poručiti i na kraju da bismo duhovno ojačali. Ovaj svijet nas lako navede da padnemo i da smo slabi i zato treba raditi na jačanju. U ovome životu je lako biti obmanjen kušnjama i lako je sagriješiti, kada su svuda oko nas napasti, ali bitno je držati do toga da se odupremo i da kažemo ‘ne’ kušnjama, da kažemo ‘ne’ grijehu! Važno je u određenom trenutku znati postaviti granicu i lupiti šakom od stol i reći dosta je bilo!
Međutim, sve ima svoje razloge, pa tako kušnjama bivamo isprobavani kakvi smo u srcu i što je zapravo u našoj dubini. U tim pustinjama i kušnjama najbolje upoznajemo sebe i postajemo svjesni što je ono što trebamo promijeniti i na čemu trebamo raditi. Bitno je znati raspoznati razliku između dobra i zla, a onda u određenome trenutku izabrati dobro, izabrati biti blizak i otvoren Bogu. Svi mi zapravo želimo biti radosna srca i zadovoljni ljudi, a to možemo ostvariti samo ako pođemo putem Isusa, Sina Božjeg koji je i došao pokazati nam taj put ljubavi. Bog je sama ljubav i On ne pozna ništa drugo osim ljubavi. Darovani smo tolikim blagoslovima i tolikom ljubavlju, ali smo ipak samo ljudi koji trebaju jačati i produbljivati svoju vjeru. Bez vjere nam nema pouzdanja i blizine k Bogu. Lako je posustati na životnom putu kad nas nedaće i teškoće snađu, ali molitva je ono što nas približava Bogu, što nam pomaže da jačamo svoju vjeru, daje nam snagu i hrabrost da se suočimo sa svime što bismo najradije htjeli izbjeći i zaobići. No kada bismo zaobilazili i uspjeli izbjegavati sve ono što nas čini razdražljivima, nesretnima, rastresenima, očajnima, tada ne bismo radili na sebi i jačali u spoznaji da je zapravo oslobađajuće suočiti se sa svime i iznijeti istinu na vidjelo. Ključno je biti iskren i prema sebi i prema drugome, iako boli taj tren, ali oslobađa okova i čovjek više nije opterećen sa nečim što ga je mučilo dugo vremena. Takav efekt ima i duboka i žarka ispovijed, jer lišava čovjeka od okova zla i odrješava ga muka koje su ga razdirale. Zato čovječe postani svjestan da je zlo vrlo moćno i da duboko ranjava ako mu dopustiš! Budi iskren prema sebi i probudi se od krivih uvjerenja, zastranosti, predrasuda!
Zlo je itekako prisutno i nije nimalo fikcija nekakvih religioznih ljudi, već je stvarnost pred svima nama kojoj smo svakodnevno izloženi i ne možemo je izbjeći. A upravo kroz naš strah, nesigurnost, sumnju i mnoge naše druge slabosti, zlo želi biti nadmoćno i baš tada želi s nama manipulirati, jer je tada najlakše pasti i posrnuti. Zlo jača baš onda kada nam je slaba vjera i kada smo udaljeni od Boga, kada nam je svejedno kakva jest i kakva će biti naša duša. Zato bismo se trebali trgnuti u određenom trenutku i prisjetiti se da je Isus poput svih nas bio kušan u pustinji 40 dana. A ono ključno je da Isus nije posustao i nije popustio đavlu, nije nasjeo na lažna obećanja i manipulativne prijevare, već je rekao svemu tome ‘ne’. Time je svima nama pokazao pravi put kojim treba ići, put ljubavi koji ispunjava, iako se na prvi pogled ne čini baš privlačan, jer dosta treba učiti ljubiti i praštati, a ne nositi u svom srcu ogorčenje i mržnju. Isus nas poziva da otvorimo svoje srce toliko da zaista možemo pravu ljubav oko sebe širiti. Zato čovječe otvori svoje srce da uđe u njega Božja ljubav kojom te želi obdariti i obogatiti, kojom te želi razveseliti i učiniti sretnim, a upravo ti si taj koji može odlučiti biti istinski sretan ili se prepustiti lažnim životim obmanama i manipulacijama! Amen!
Marija Vračević
