Prvo čitanje (Post 2, 18-24):
I dvoje njih bit će jedno tijelo.
Čitanje Knjige Postanka
Reče Gospodin, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam! Načinit ću mu pomoć kao što je on.«
Tada Gospodin, Bog, oblikova od zemlje sve životinje poljske i sve ptice nebeske i privede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama nebeskim i životinjama poljskim. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Gospodin, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Gospodin, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče:
»Odjednom, evo kosti od mojih kosti, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!«
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza ženu svoju i dvoje njih bit će jedno tijelo.Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 128, 1-6):
Pripjev:
Blagoslovio nas Bog sve dane života našega!Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!Vidio djecu svojih sinova,
mir nad Izraelom!Drugo čitanje (Heb 2, 9-11):
Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.
Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede početnika njihova spasenja. Ta i posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom.Riječ Gospodnja
Evanđelje po Marku (10, 2-16)
Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!
U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše:
»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«
U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«
Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.Riječ Gospodnja
Od početka stvaranja svijeta stvoren je čovjek i bijaše sam, a ta samoća nije bila dobra za njega, zato mu Bog stvori ženu, pomoć jednaku. Bog je utemeljio zajednicu da njih dvoje tvore jedno tijelo odnosno „brak“ i da urode plodom otvorenošću prema životu odnosno da od njih nastanu novi naraštaji. Dakle, od samih početaka je prirodno da svaki čovjek ima svoju bolju polovicu, s kojom će se uzajamno nadopunjavati i ispunjavati, dijeljenjem i darovanjem ljubavi. Jer iz ljubavi nas je Bog stvorio i radi nas je poslao svoga Sina među nas da nam pokaže koliko nas ljubi.
Stvoreni smo iz ljubavi, da ljubimo i da budemo ljubljeni, da iskusimo ljubav nesebično i požrtvovno. A za tu ljubav trebamo imati dovoljno otvoreno srce, koje je spremno i umrijeti odnosno koje je spremno kroz bol i patnju doseći vrhunce. Takva ljubav nam je pokazana i dokazana od Isusa koji je za nas umro na križu, da bi nas spasio od vječne propasti, jer smo grešni i nesavršeni. Da, teško je biti ponizan i hrabar, nesebičan i spreman trpiti, jer svi mi volimo da nam bude lijepo i ugodno, a nitko ne voli da mu je neugodno i da ga nešto boli. Svaki čovjek nerado za drugoga podnosi terete i bježi od toga, iako bi mu donijelo mnogo dobra za njegov duhovni život, jer se osjeća iskorišteno i poniženo. A kada bismo podmetali leđa jedni za druge s radošću, ne bi se širilo toliko zlo svijetom. Svi mi se štedimo i ne želimo se otvoriti jedni prema drugima, da ne bi bili oštećeni. Možda je ta šteta neka bol koju trebamo preboliti, ali bol ionako prođe kako i dođe i postajemo iznutra bogatiji, jer se duhovno jačamo da možemo biti hrabri i odvažni borci protiv zla, a ne nekakvi mlakonje koji će pri prvoj poteškoći na životnom putu odustati. Rođeni smo da se borimo s ljubavlju i za ljubav, da ona pobijedi nad svime, jer ona i zaslužuje da bude glavni životni pokretač u boj. Tolikom smo ljubavlju obdareni, a toliko smo usamljeni u gužvi jedni među drugima. Svima nam je potrebna ljubav i svi čeznemo za ljubavlju, a kao da smo svakodnevno slijepi i gluhi za međusobno pomaganje, prihvaćanje i darivanje. Sve nas ta samoća i usamljenost razara i postajemo jedni prema drugima agresivni, puni predrasuda, straha, mržnje, kao da nam je netko drugi kriv za vlastito unutarnje duhovno stanje. A zapravo sami sebi negativnim stavom i razmišljanjem stvorimo određenu situaciju. Da idemo s ljubavlju jedni prema drugima, bilo bi odjeka i uvijek ima odjeka i učinka, jer ipak je Bog čudesno omogućio da ljubavlju iz dva tijela nastane novi život i novo tijelo. Da nije ljubavi, ne bi ni svijeta bilo, kako kaže jedna krasna pjesma. Bog nas je stvorio da činimo zajedništvo, da međusobno dijelimo ljubav jedni drugima, a ne da budemo osamljeni i da patimo. Stvoreni smo za ljubav, da se radujemo i ispunimo svoja srca. Kada čovjek nema ljubavi, onda se izopaćuje i zastranjuje na tolike stranputice i onda se izgubi u tome kaosu. Otkuda homoseksualizam, abortusi, pedofilija??!! Toliko je izranjenih ljudi koji od vlastitih roditelja nisu dobili ljubav koju su zaslužili i nisu imali primjer za slijediti, pa su se onda izgubili i čine zlo misleći da će tako doseći ljubav. Ali do ljubavi se jedino dođe putem Krista, slijedeći Njegov primjer i vjerujući u spasenje. Bez vjere u Boga nema ni ljubavi. Svi mi imamo u svome srcu tu silu koja nas pokreće i po kojoj smo stvoreni, samo trebamo imati vjere da je možemo primijeniti u svome životu i prema drugome. Odaberimo ljubav umjesto samoće i osamljenosti!
Marija Vračević
