Author: tap

Prvo čitanje (Post 9, 8-15):

Savez Božji s Noom, izbavljenim od voda potopa.

Čitanje Knjige Postanka

Ovo reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: »Evo, sklapam savez svoj s vama i s vašim potomstvom poslije vas i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa svim zvijerima, sa svime što je s vama izišlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji. Uspostavljam savez svoj s vama te nikad više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.«
I reče Bog: »A ovo znamen je saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama za naraštaje dovijeka: Dugu svoju u oblak stavljam, da znamenom bude saveza između mene i zemlje. Kad oblake nad zemlju navučem i dúga se u oblaku pokaže, spomenut ću se saveza svoga, saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 25, 4bc-5ab.6-7bc.8-9):

Pripjev:
Sve su staze tvoje, Gospodine, ljubav i istina za one koji čuvaju Savez tvoj.

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi –
radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Drugo čitanje(1Pt 3, 18-22):

Vas sada spasava protulik korablje – krštenje.

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Ljubljeni: Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bî spašena vodom. Njezin protulik, krštenje – ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu – i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (1, 12-15):

Iskušavao ga Sotona, a anđeli mu služahu.

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

Riječ Gospodnja

Ove nedjelje kroz evanđelje dano nam je na znanje da je Isus išao u pustinju na četrdeset dana i ondje Ga je iskušavao Sotona. Predanjem Njegovog rođaka Ivana vlastima, dano Mu je na znanje da se treba pripraviti na sve ono što Ga je čekalo i za što se duhovno jačao. Zato je nakon boravka u pustinji sa još većim žarom išao propovijedati evanđelje Božje sa riječima: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju! „
Tih par riječi koje imamo priliku čuti iz evanđelja nam daje do znanja da je Isus itekako bio otvorena srca prema Bogu Ocu i bio je spreman podnijeti i pokazati ondašnjim i ovdašnjim ljudima što im je činiti kako bi zavrijedili svoje vječno spasenje. Isus je svojim primjerom svima nama to pokazao kroz kratko vrijeme svoga života, a mi svi ljudi imamo priliku kroz cijeli svoj život svaki dan ispočetka iznova odlučiti slijediti Njegov primjer. Trebamo se zapitati jesmo li toga uopće svjesni?? Život na ovozemaljskome svijetu je težak, jer nas zlo iz dana u dan napada i lako nas navede da posrnemo, dođemo u napast i sagriješimo, te se tako udaljujemo od Boga. Međutim, trebamo se jače povezati s Bogom, sa Sinom Isusom koji nas čeka otvorenih ruku da Mu se okrenemo, da Mu iskreno i duboko vjerujemo i da Mu se žarko molimo.
Svake godine iznova nam je dano da slavimo rođenje Kristovo i da ulazimo u korizmu i pripravljamo se za muku, smrt i uskrsnuće Kristovo, a to znači da nam je darovana prilika za duhovnim rastom i usavršavanjem kroz duže vrijeme odnosno dok nas Isus ne odluči duhovno uzeti k sebi. To je itekakva milost s neba koju svi mi imamo, samo je stvar u svakome čovjeku hoće li to prepoznati i prihvatiti. Dobrobiti ovoga svijeta su vrlo zavodljive i lako nas okrenu od Boga, pa je podnijeti žrtvu i bol u ovome životu kako bismo zavrijedili vječno spasenje, neprihvatljivo i odbojno. U ovome zemaljskome životu teško je trpjeti i podnositi određene životne boli u kojima se nađemo, ali nas sve to duhovno izgrađuje da postanemo ponizniji, spremniji, otvoreniji i zahvalniji prema Bogu. Isus nam je svojim prihvaćanjem muke i raspeća na križu dao do znanja koliko naše životne situacije znaju boliti i biti okrutne, ali neće trajati vječno, nego neko određeno vrijeme. Stoga trebamo biti strpljivi i izdržati ih, te se okrenuti Njemu i biti Mu vjerni da nas vodi, pa ćemo biti s Njime u vječnoj ljubavi. Zato čovječe imaj čvrstu vjeru i vjeruj evanđelju!

Marija Vračević

Prvo čitanje (Lev 13, 1-2.45-46):

Neka je gubavcu stan izvan tabora.

Čitanje Levitskog zakonika

Reče Gospodin Mojsiju i Aronu:
»Ako se kome na koži pojavi oteklina ili lišaj ili bjelkasta pjega što bi bila nagovještaj gube na koži njegova tijela, neka se takav dovede svećeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova svećenika.
Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeću; kosa neka mu je raščupana; gornju usnu neka prekrije i viče: ’Nečist! Nečist!’ Sve dok na njemu bude bolest, neka nečistim ostane, a kako je nečist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 32, 1-2.5.11):

Pripjev:
Utočište ti si moje, radošću me spasenja okružuješ.

Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju
i u čijem duhu nema prijevare!

Grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Radujte se Gospodinu i kličite, pravedni,
kličite svi koji ste srca čestita!

Drugo čitanje (1Kor 10, 31 – 11, 1):

Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite. Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.
Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (1, 40-45):

I odmah nesta s njega gube i očisti se.

U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Riječ Gospodnja

Ove nedjelje kroz evanđelje nam je dano na znanje da Isus nije htio biti poznat širom svijeta po svojim čudesima, već je htio pomagati ljudima kojima je trebala pomoć i koji su tražili da im pomogne. Isus se nije sam nikome nametao, već je pomagao samo kada su Ga to zamolili i tražili. Tako Mu je prišao nasamo jedan gubavac i prepustio se po Njegovoj volji da ga očisti, što je i učinio, ali je oštro zatražio od gubavca da ne govori nikome o tome, već da se pokaže svećeniku i neka prinese za svoje očišćenje što propisa Mojsije, kako bi bio njima za svjedočanstvo. Time je Isus htio u njemu potaknuti poniznost i strpljenje, te samozatajnost. Međutim, taj ozdravljeni gubavac i svi drugi svjedoci i primjeri tih čudesa, ozdravljenja, očišćenja i oslobođenja nisu mogli sve to držati u tajnosti, nego su imali potrebu to obznaniti među drugim ljudima. Tako se prikupljalo sve više ljudi odasvud koji su htjeli vidjeti, čuti, upoznati Isusa i biti Mu blizu, te slijediti Ga. Zato „Isus nije više mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima“, kako piše u evanđelju. U ovome evanđelju nije naglašeno, ali se kroz ovaj citat može između redaka dokučiti da se Isus polako pripremao za svoj ovozemaljski kraj. Mnogo ljudi Ga je slijedilo i vjerovalo Mu, a On je samo dolazio navijestiti spasenje, pokazati svojim primjerom put koji treba slijediti i potaknuti ljude da čvrsto vjeruju i ne gube nadu, jer će biti spašeni. Isus je svojim slobodnim pristankom prihvativši muku i pribijanje na križ, te umiranjem dao svima na znanje i onda i sada da smo ljubljeni i voljeni i od Boga Oca i od Njega. A ono što nam je pokazao svojim uskrsnućem na nebo jest da Mu je otvoreno srce prema svima nama i da nam je darovao vječno spasenje i život u milosti s Bogom Ocem.
Svi ljudi su pozvani slijediti put spasenja, ali ovisi o njihovoj slobodnoj volji hoće li pristati tijekom ovozemaljskog života uhvatiti se u koštac sa svim životnim teškoćama i prepustiti se u ruke Bogu Ocu, da ih vodi, ohrabruje, osnažuje i da im jača vjeru kako je moguće spasiti se i nakon smrti živjeti vječni život u zajedništvu s Njime.

Marija Vračević

Prvo čitanje (Job 7, 1-4.6-7)
Kinjim se dok se ne smrkne.

Čitanje Knjige o Jobu

Job progovori:
»Nije li vojnikovanje život čovjekov na zemlji
i dani mu kao dani nadničara?
Kao što trudan rob za hladom žudi
i kao nadničar štono plaću čeka,
mjeseci jada tako me zapadoše
i noći su mučne meni dosuđene.
Liježuć pomišljam: ’Kad li ću ustati?’
A dižuć se: ’Kad ću večer dočekati!’
I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
Dani moji brže od čunka prođoše,
promakoše hitro bez ikakve nade.
Spomeni se: život moj samo je lahor
i oči mi neće više vidjeti sreće!«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 147, 1-6)

Pripjev:
Hvalite Gospodina: on liječi one koji su srca skršena!

Hvalite Gospodina jer je dobar,
pjevajte Bogu našem jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!
Gospodin gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.

On liječi one koji su srca skršena
i povija rane njihove.
On određuje broj zvijezda,
svaku njezinim imenom naziva.

Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
Gospodin pridiže ponizne,
zlotvore do zemlje snizuje.
Drugo čitanje (1Kor 9, 16-19.22-23)
Jao meni ako evanđelja ne navješćujem.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, tà dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude – služba je to koja mi je povjerena. Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju.
Jer premda slobodan od sviju, sām sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. Bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (1, 29-39)

Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti.

U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Riječ Gospodnja

Ove nedjelje ono što je važno istaknuti jest Isusova posvećenost drugim ljudima kroz cijeli Njegov život. Prije nego je kretao u novi dan, prvo se pomolio svome Bogu Ocu. A kada je umirao na križu, svoju majku je prepustio u ruke Ivana da njih oboje ne ostanu u osami, već da majka ima sina i da sin ima majku. Par trenutaka prije nego je izdahnuo u ruke Očeve prepustio je duh svoj. Isus je kroz cijelo vrijeme svoga djelovanja radio na tome da prenese svoje riječi na ljude koji su Ga dolazili slušati i pomagao im odriješiti ih bolesti koje su ih mučile i izagnati im zloduhe koje su ih opsjedale. Kroz cijeli svoj život bio je u službi drugoga, da je što je moguće veći broj ljudi usmjeri ka spasenju. Bog Otac Ga je poslao na zemlju, kako bi bio vjeran primjer svim ljudima za sve vijeke, ali ne u oholosti i bezobrazluku, već u poniznosti i služenju, milosrđu i ljubavi.

Međutim, ljudi i danas upadaju u napasti i bivaju zavedeni zlom, jer nisu imali priliku naučiti koji je pravi put kojim trebaju ići ili nisu htjeli slijediti Isusov primjer. Lako je odbaciti sve zapise koji su se do danas prenosili u židovstvu i kršćanstvu, ali ipak nije lagano isključiti savjest i osjećaje koji se rode u svima nama kada učinimo nešto krivo i loše. Takvi osjećaji ostaju dugo vremena na duši i onemogućuju nam da normalno živimo. A to upravo i jest znak da neka viša sila odnosno Bog pokušava doprijeti do našega srca i probuditi u nama ono dobro i lijepo koje nam je darovalo. Darovana nam je tolika bezgranična ljubav i milosrđe, koja ruši granice svakog ljudskog srca i vodi ga k opraštanju i pomirenju, a onda i k spasenju, samo ako to srce otvori svoja vrata. Svaki čovjek u svome životu dobije priliku spoznati da mu život nije besmislen i da je stvoren na ovome svijetu sa svrhom. Bog u svijest svakoga čovjeka šalje svoju zraku, da čovjek shvati kako nije sam i kako je cijeli ovaj život priprema za onaj vječni život u zajedništvu s Njime, samo ako želimo prihvatiti boriti se protiv zla i duhovno jačati. Isus je došao na zemlju prenositi nam riječi spasenja, pomagati nam i pokazati gdje trebamo ići kako bismo slijedili Njegov primjer i jedni drugima bili spremni pomoći, te tako zavrijediti vječno spasenje.

Marija Vračević

Prvo čitanje (Pnz 18, 15-20)

Podignut ću proroka i stavit ću riječi svoje u njegova usta.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu: »Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Gospodina, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kad si govorio: ’Neću više da slušam glas Gospodina, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!’ Nato mi reče Gospodin: ’Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.’«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 95, 1-2.6-9)

Pripjev:
O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«

Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

Drugo čitanje (1Kor 7, 32-35)

Djevica se brine za Gospodnje, da bude sveta.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (1, 21-28)

Učio ih je kao onaj koji ima vlast.

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«
I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Riječ Gospodnja

Današnje evanđelje nam govori mnogo o Isusu, a ono što je očito bilo jest da je išao naučavati ljudima u sinagogi „Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.“ Toga dana se u sinagogi zatekao i jedan čovjek opsjednut nečistim duhom kojemu je zapovjedio da ga napusti i to se dogodilo. Prema tome je svim prisutnim ljudima dao do znanja da je moćan, jer „samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se“, i tako se o Njemu odmah proširio glas po svoj okolici galilejskoj. Iz toga svega možemo vidjeti, da se Isus nije šetao od sinagoge do sinagoge i prodavao prazne priče, već da je svojim djelima pomagao ljude osloboditi od nečistih duhova, izliječiti ih i dići iz mrtvih uz mnoga druga značajna djela, ali i time dokazao da je od Boga. Nije bio običan čovjek koji se došao malo pokazati pred ljudima, jer nije imao pametnijeg posla, već nam je došao svojim životom svjedočiti da u ovome životu ima izlaza i da je smislen, te da je On put, istina i život koji bismo trebali slijediti. Svojim primjerom nam je dao nadu, pokazao ljubav i posvjedočio da vlastita žrtva donosi raznolikog dobra i za onoga koji se žrtvuje i za onoga za koga se žrtvuje. Tu se itekako vjera svakoga čovjeka ima priliku produbiti i ojačati, samo ako čovjek želi otvoriti svoje srce i vidjeti sve to što mu je pruženo.
Isus je pomogavši izgoniti zloduha iz čovjeka koji se našao u sinagogi, svima nama obznanio da mu je važan svaki čovjek. Mogao je zanemariti komentar i provokaciju ovoga čovjeka kojega je obuzeo nečisti duh, ali ipak je reagirao i otjerao zloduha, te oslobodio čovjeka da bude miran u samome sebi. Imao je hrabrosti javno djelovati i pomoći čovjeku, te svojim javnim učenjem prenijeti istinu onima koji su Ga htjeli slušati.
Svaki čovjek vjernik svakodnevno ima priliku one riječi koje je čuo iz evanđelja primjeniti u životnim situacijama, jer je pozvan slijediti Isusa i biti spašen. Nijedna gorka životna situacija nije vrijedna da zbog nje gubimo vjeru, obeshrabrujemo se, tonemo u žalosti i beznađu, prepustimo se očaju i zabludimo. Sve ono što nas snađe možemo nadići, samo ako to želimo i ako dopustimo da nam se pomogne. Uvijek trebamo imati u svijesti da svojim ponašanjem i svojim osjećajima u srcu koje Bog Otac jako dobro pozna, dajemo do znanja kakvi smo i gdje želimo ići, da li u spasenje ili u propast. Zato je važno čovječe da voliš samoga sebe i ne zanemaruješ svoje duhovno zdravlje, jer ono te i održava da nadiđeš sve životne situacije i ostaneš povezan sa Bogom. Bog nam svaki dan iznova pruža ruku bez obzira koliko smo Ga iznevjerili i povrijedili, te nam omogućava da Ga iznova zavolimo i težimo k spasenju i zajedništvu s Njime, jer nas ništa drugo ne može toliko usrećiti i zadovoljiti. Ali važno je da mi to svojim srcem spoznamo i svojom slobodnom voljom odaberemo, jer nismo prisiljeni ni na što. Sve nam je dano na volju, a na nama je da budemo razumni i mudri, pa izaberemo ono što je najbolje i najispravnije za nas – vječno spasenje.

Marija Vračević