Author: tap

Prvo čitanje (Post 3, 9-15):
Neprijateljstvo ja zamećem između roda tvojeg i roda njezina!
Čitanje Knjige Postanka
Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?«, reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol pa se sakrili.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena.
Nato Gospodin, Bog, reče zmiji:
»Kad si to učinila, prokleta bila
među svim životinjama
i svom zvjeradi poljskom!
Po trbuhu svome puzat ćeš
i prašinu jesti sveg života svog!
Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene,
između roda tvojeg i roda njezina:
on će ti glavu satirati,
a ti ćeš mu vrebati petu.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 130, 1-8):
Pripjev:
U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.
Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al u tebe je praštanje
da bismo ti služili.

U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.

Više no zoru straža noćna
nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

Drugo čitanje (2Kor 4, 13 – 5,1):
Vjerujemo pa zato i besjedimo.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo:
Budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost – umnožena – zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.
Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog, nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.
Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (3, 20-35):
Sotoni je došao kraj.
U ono vrijeme:
Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«
I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!
Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«
I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«

Riječ Gospodnja

U današnjoj nedjelji je zanimljivo istaknuti iz evanđelja, kako su pismoznanci koji su čuli da Isus izgoni đavle iz ljudi, pomislili da je i On sam zlog duha. Međutim, Isus im je odgovorio u prispodobama da zlo ne može izgoniti zloga. Time je između redaka dao do znanja da je On onaj koji je dobar i došao je među ljudima činiti dobro i pokazati im put kojim trebaju ići. Odnosno, došao je usmjeravati ljude da idu dobrim putem koji će ih voditi u dobru vječnost i zajedništvo s Njime. Isus je zagarantirao svima njima da će se grijesi i hule svim sinovima ljudskim oprostiti. Ali ako čovjek pohuli na Duha Svetoga, neće mu biti oprošteno dovijeka, jer to znači da u sebi ima nečistoga duha. Čovjek treba posvijestiti sam sebi kojim putem ide i kakvog je duha, te na tome raditi i održavati povezanost s Bogom. Nikako nije svejedno ima li se vjere u Boga i slijedi li Ga se. Kada se Boga slijedi i vjeruje, onda se s Njime postaje blizak i lakše je prijeći sve životne situacije koje nas opterećuju. Valja se Bogu prepustiti da nas On vodi i usmjerava kroz život, jer upravo ta otvorenost prema Njemu će nam omogućiti da se duhovno izgradimo vršeći Njegovu volju. Živeći život kroz vršenje volje Božje nikako nije jednostavno, već je vrlo zahtjevno i čovjek treba izdržati sve situacije koje mu se nađu na putu. Ali kada se čovjek nauči nositi sa poteškoćama, onda ostaje blizak Bogu i to je ono najvažnije, jer mu Bog daje snage i volje da ide naprijed i ne posustaje na svome putu. Kakva god situacija nas snašla na životnome putu, nije vrijedna zamaranja i odustajanja, već uz Božju pomoć treba nastaviti naprijed, jer nas Bog čeka otvorenih ruku da bismo zajedno bili u vječnosti, kada nam dođe vrijeme.

Isus je svojom primjerom čineći dobra djela, pokazao svim ljudima koji su Ga vidjeli i koji su za Njega čuli da je uistinu Sin Božji, koji je došao pomagati ljudima i dati im do znanja koliko su ljubljeni. Svojim primjerom je potaknuo ljude da Mu se otvore i da Ga slijede. A to je bilo nestvarno za mnoge pismoznance, koji su zapravo bili uvjereni da su oni jedini u pravu i da se samo njih treba slijediti. Nevjerojatan je taj njihov nepromjenjiv primjer na kojem su ustrajali da se slijedi i nisu htjeli ništa mijenjati, iako su u Isusovim djelima vidjeli značajne promjene. Očito im je bilo teško i nestvarno raditi samima na sebi, pa su radije odlučili biti protiv Isusa i stvoriti plan kako Ga se riješiti.

Od onda do danas svaki čovjek je pozvan otvoriti se i raditi na sebi, kako bi postao što bliži Bogu i pripremio si put do vječnosti, samo o njemu ovisi ima li dovoljno čvrste volje i vjere slijediti dragoga Boga kroz život koji trenutno živi.

Marija Vračević

Prvo čitanje (Pnz 5, 12-15):
Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj!

Čitanje Knjige ponovljenog zakona

Ovo govori Gospodin:
»Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Gospodin, Bog tvoj. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti. Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj, da držiš dan subotnji.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 81, 3-8a. 10-11a):

Pripjev: Kliknite Bogu, jakosti našoj!

Nek zazvuče žice, nek se čuje bubanj,
svirajte u milozvučnu harfu s citarom!
Zatrubite u rog za mlađaka,
za uštapa, na svetkovinu našu!

Jer to je propis Izraelu,
zapovijed Boga Jakovljeva.
Takvo je svjedočanstvo dao Josipu
kad je izlazio iz zemlje Egipta.

»Oslobodih od tereta rame njegovo,
ruke su mu slobodne od košare.
U tjeskobi si zavapio
i ja te izbavih.

Nek ne bude u tebe drugog boga
i ne klanjaj se bogu tuđem!
Ja sam Gospodin, Bog tvoj
koji te izvedoh iz Egipta.«

Drugo čitanje (2 Kor 4,6-11):

Život se Kristov u tijelu našem očituje.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo!
Bog koji reče: »Neka iz tame svjetlost zasine!«, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.
To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje po Marku (2, 23 – 3, 6):

Sin Čovječji gospodar je i subote.

Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«
Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«
I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!«
Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.
A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava!
Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.

Riječ Gospodnja

Na današnji dan svaki vjernik se treba sjetiti biti ponizan i vjeran Bogu, jer Ga je Bog izbavio iz raznih progonstava i omogućio mu da šest dana radi i bori se, a da se sedmi dan odmara i da Ga štuje i bude Mu vjeran. Bog je prvo mislio na čovjeka i njegove potrebe, a onda je u svemu tome predložio i sedmi dan zahvalu i slavu sebi na čast, kada je čovjek na miru i odmoran i kada Mu se može potpuno posvetiti. Čovjek je uvijek imao sve što mu je bilo potrebno i Bog ga nikada nije napustio, zapravo se uvijek obrnuto dogodilo da je čovjek izdao i napustio Boga. Bog se čovjeku u svemu što mu je darovao i objavio, ali čovjeku je uvijek falilo da vidi Njegovo lice, dotakne Njegove ruke i ide Njegovim stopama. Međutim, kada je Bog Otac ostvario ono što je običnome čovjeku nemoguće, poslavši na zemlju svoga Sina Isusa Krista Bogočovjeka, rođenog od Djevice Majke Marije, onda se uistinu dogodilo nešto neopisivo. Taj obični zapravo jadni čovjek koji nikada nije bio zadovoljan Božjim darovima i ostvarenjima, dobio je Boga Sina uza se da se rodi, da živi s njime, da mu pomaže u životu, čak je bio toliko ponizan i spreman služiti mu da se čovjek ugleda na Njega i slijedi Ga. Čovjeku je bio pokazan put kojim mu je ići i koji treba slijediti da bi se iznutra izgradio, ali očito je to bilo previše zahtjevno za čovjeka. Zato je počeo smišljati kako maknuti toga Boga Sina s vidjela da mu ne čini probleme i komplikacije, jer je čovjek bio i ostao preponosan i sam sebi dovoljan. Ali Bog Sin je pristao biti i žrtva svima nama ljudima, samo da bi nam pokazao i dokazao koliko smo voljeni i ljubljeni, i što je sve Bog u stanju napraviti za čovjeka. Bog Sin je pristao biti uhvaćen i mučen od ljudi, te na kraju biti ubijen, dati svoj život za tog malog jadnog čovjeka koji na kraju uopće ni ne zna što čini tim groznim činom. Čovjeku je pokazana i darovana tolika ljubav koja nadilazi sve ono njegovo nesavršeno, što pokušava širiti među ljudima oko sebe. Čovjek je upravo po toj ljubavi izbavljen od zla, pružena mu je opcija da se spasi i da bude u vječnome zajedništvu s Bogom, ali samo ako to želi i izabere. Bog ničime nije nametnuo da se Njegova ljubav mora prihvatiti, ali suludo bi bilo odbijati toliku ljubav koja se ničime ne da mjeriti. Samo Bog može oprostiti čovjeku sve njegove grijehe i raširiti mu ruke bez obzira na sve, dok sam čovjek drugome čovjeku to ne može sam po sebi. Samo uz pomoć Boga čovjek može učiniti velika djela, ako Mu srce dovoljno otvori. Čovječe, zato dopusti da ti Božja ljubav prožme srce, da je i ti možeš dalje širiti među drugim ljudima kojima je itekako potrebna i nužna.

Marija Vračević

Prvo čitanje (Pnz 4, 32-34.39-40):

Gospodin je Bog na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije reče narodu:
»Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? Ili, pòkuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Gospodin, Bog vaš, u Egiptu?
Danas, dakle, spoznaj i zasadi u srce svoje: Gospodin je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema. Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje zauvijek.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 33, 4-6.9.18-20.22):

Pripjev:
Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu.

Pràva je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Gospodnjom su riječju nebesa sazdana
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
On reče – i sve postade,
naredi – i sve se stvori.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!

Drugo čitanje (Rim 8, 14-17):

Primiste Duha posinstva u kojem kličemo: Abba! Oče!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Mateju (28, 16-20):

Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

U ono vrijeme:
Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:
»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!
I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«

Riječ Gospodnja

Nakon svog uskrsnuća, Isus je naredio svojim učenicima da dođu na goru u Galileju i ondje im naredio da pođu i učine sve narode Njegovim učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i da ih uče čuvati sve zapovijedi koje im je zapovjedio. Dakle, učenici su dobili zadaću koju su trebali izvršiti, da se raširi saznanje o Isusu i da Ga se slijedi. Učenici su bili vjerni i odani i izvršili su zadanu zadaću. Zahvaljujući njihovom trudu koji su uložili i muci koju su pretrpili i životu kojeg su izgubili ispunjavši svoju zadaću, uspjeli su raširiti sve te vijesti po cijelome svijetu da su čak došle i do svih nas danas. Trebamo biti zahvalni što je sva ta istina došla do svih nas danas i što imamo priliku za sve to znati. A na svima nama je da po vlastitoj slobodnoj volji odaberemo ići za Isusom Kristom, jer On nas jedini može spasiti od zla i propasti. Ništa nam nije nametnuto na silu, već po slobodnoj volji. Po sakramentu krštenja svaki čovjek dobiva blagoslov od Presvetog Trojstva i biva usmjeren da ostane vjeran i ponizan, ali o svakome čovjeku ovisi koliko je otvoren raditi na sebi u duhovnom smislu. Kada vjera u Boga biva tijekom sazrijevanja ojačana, kroz molitvu, odlazak na nedjeljne mise i blagdane, činjenje dobrih djela i pomaganje onima kojima je potrebno, širenje Božjih riječi, onda je očito da je Bog itekako blizu i da pomaže nevjerojatnom snagom. Na svima nama je da čvrsto vjerujemo u Boga, da smo otvorenog srca, otvorenog uma i otvorenog duha prema Njemu. Trebamo Mu se prepustiti da nas vodi, jer nam je obećao da nas je otkupio i spasio svojom mukom i smrću na križu, a potom je uskrsnuo i dana mu je sva vlast na nebu i na zemlji. Svi mi ljudi Mu trebamo biti i ostati vjerni i odani, iako zemaljski život nije nimalo lagan i ima svoju težinu, ali bitno je da ga izdržimo i idemo putem koji nam je utabao. Isus je obećao ostati sa svima nama u sve dane do svršetka svijeta, zato vjerujmo.

Marija Vračević

Prvo čitanje( Dj 2, 1-11 ):
Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti.
Čitanje Djela apostolskih
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.
A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam ( Ps 104, 1ab.24ac.29bc-31.34 ):
Pripjev:
Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj silno si velik!
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine,
puna je zemlja stvorenja tvojih.

Ako dah im oduzmeš, ugibaju,
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.

Neka dovijeka traje slava Gospodnja:
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Gospodinu.

Drugo čitanje ( Gal 5, 16-25 ):
Plodovi Duha.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima
Braćo: Po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.
A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo!

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Ivanu (15, 26-27; 16, 12-15):
Duh istine upućivat će vas u svu istinu.
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.
Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine -upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.”

Riječ Gospodnja

Današnja nedjelja je pedeseti dan nakon uskrsnuća Gospodinova. Isus nakon što je uzašao na nebo, svojim učenicima je poslao Duha Svetoga u plamenim jezicima iznad glave, tako da su bili u mogućnosti na drugim jezicima inspirirano svjedočiti u krajevima u koje su išli navještati Isusovo uskrsnuće. Isus je poslao Duha Istine da svjedoči za Njega, a i učenike je uputio da i oni također svjedoče za Njega. Duh Istine je proizišao od Oca i upućivao ih je u istinu, na način da nije govorio sam od sebe, nego je govorio što je čuo i navještao im ono što dolazi. Ključno je istaknuti da tijelo žudi protiv Duha, a Duh žudi protiv tijela. Kristovo tijelo je bilo raspeto, a ako se po Duhu živjelo, također se i po Duhu ravnalo.
Ono što je zanimljivo jest da su Isusovi učenici dobili zadaću širiti Njegovu riječ i djela, te nadahnuti ljude da Ga slijede. Važno je bilo izreći Isusovu muku, smrt i uskrsnuće, kako bi ljudi koji su slušali povjerovali i počeli slaviti Ga i slijediti. U ono doba se širenje kršćanstva činilo nevjerojatnim i zahtjevnim, ali je pokazivalo u primjeru onih koji su slijedili Isusa da su Mu vjerni i spremni dati svoj život. Isusovi učenici su prvi primjeri koji su započeli širenje Njegovih riječi, djela i životnih situacija u kojima je bio.
Do danas je širenje Isusovih riječi, djela i životnih situacija dano svima nama, a o svakome od nas ovisi hoćemo li se otvoriti prema Isusu i nastaviti širiti dalje Njegove riječi, djela i životne situacije, te Ga vjerno slijediti, kako bismo bili spašeni kada za to dođe vrijeme. Isus je puno toga navijestio što će se ostvariti i dogoditi, a o nama ovisi hoćemo li imati čvrstu vjeru, hoćemo li Mu se otvoriti i slijediti Ga. Njegove riječi nisu izmišljene, nego nas itekako potiču da Ga slušamo i slijedimo, jer se puno toga već ostvarilo i ima još događaja koji se trebaju dogoditi. Zato čovječe, vjeruj, slijedi i moli Boga svim srcem, svom dušom i svim umom!

Marija Vračević