Author: tap

Prvo čitanje (2Ljet 36, 14-16.19-23):

Srdžba se i milosrđe Gospodnje očituje prognanstvom i izbavljenjem naroda.

Čitanje Druge knjige Ljetopisa

U one dane: Svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući dom Gospodnji, posvećen u Jeruzalemu.
Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega prebivališta. Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Gospodnja jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka.
Spalili su Božji dom, oborili jeruzalemski zid i sve utvrde njegove vatrom spalili. One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. Da bi se ispunila riječ koju Gospodin reče na Jeremijina usta: »Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina.«
Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Gospodinova objavljena na Jeremijina usta, podiže Gospodin duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: »Ovako veli perzijski kralj Kir: ’Sva zemaljska kraljevstva dade mi Gospodin, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!’«

 

Riječ Gospodnja

 

Otpjevni psalam (Ps 137, 1-8):

Pripjev: Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada.

Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.

I tada porobljivači naši
zaiskaše od nas da pjevamo,
mučitelji naši – da se veselimo:
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«

Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo
u zemlji tuđinskoj!
Nek se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Nek mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!

 

Drugo čitanje (Ef 2, 4-10):

Mrtvi grijesima, milošću ste spašeni.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo: Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.

 

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Ivanu (3,14-21):

Bog je poslao Sina na svijet da se svijet spasi po njemu.

U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«

 

Riječ Gospodnja

Ove nedjelje evanđelje nam govori o noćnom razgovoru Isusa i Nikodema jednog učenog farizeja, člana židovskog Velikog vijeća, koji je počeo vjerovati u Isusa jer je vidio čudesa koja je činio, pa je htio s Njime porazgovarati. Taj farizej Nikodem očito je imao određene dileme koje su ga zamarale i htio ih je razjasniti. Zato je za Isusa imao mnogo pitanja i koliko je god on bio učen, svejedno mu Isusove riječi koje je imao priliku čuti iz prve ruke, nisu bile jasne. Isus mu je rekao kako je potrebno da se svi rodimo od Duha Svetoga, da bismo mogli ući u Kraljevstvo nebesko i imati život vječni. Osim toga, Bog Otac je toliko ljubio i ljubi svijet koji je stvorio, da je poslao svoga Sina kako bi spasio svijet, a ne ga osudio. Važna je bila i važna je ostala vjera u Boga Oca koji je stvorio svijet i Boga Sina koji je došao na taj svijet žrtvovati se za sve nas kako bismo imali život vječni. Samo po čvrstoj vjeri u Isusa možemo doći do spasenja odnosno imati život vječni. „Tko vjeruje u njega, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega.“ Svi smo pozvani vjerovati i trebamo težiti činiti dobra djela, kako bi se očitovalo da su nam djela učinjena u Bogu. A ako su nam djela učinjena u Bogu, onda težimo k svjetlu i želimo da se vide i otkriju djela koja činimo. A ako su nam djela zla, onda mrzimo svjetlo i ne želimo otkriti ta svoja djela.
Bog Otac je poslao svoje svjetlo na svijet odnosno svoga Sina Isusa, kako bi rasvijetlio puteve ljudima i usmjerio ih gdje trebaju ići, ali ljudi su više voljeli tamu, jer im djela bijahu zla. Zato su i odlučili maknuti svjetlo odnosno razapeti i izmučiti Isusa i poslati Ga u smrt. Međutim, koliko se god čovjek inatio i protivio dobru, te tonuo u tami, Isus je uskrsnuo, pobijedio je smrt i pokazao da uz Njega i po Njemu nema kraja, nego samo vječni život i svjetlo.
U ovome životu svakodnevno smo izloženi različitim svjetovnim utjecajima koji nas lako mogu odmaknuti od Boga i uputiti u ispraznost i besmisao. Na svakome čovjeku je svakodnevna odluka što će izabrati i kako će se prema tim utjecajima postaviti odnosno hoće li se htjeti svaki dan iskreno pomoliti, učiniti dobra djela i pomagati ljudima oko sebe, zapravo biti otvoreni svjedok svoje vjere ili će se htjeti skrivati u tami i bježati od svjetla. Prije su ljudi bili nevjerni i danas su nevjerni, ali Bog nas toliko ljubi i vjeran je u svojim obećanjima i ustrajan je u svojim pozivima, i želi nas spasiti od tame i ne želi da propadnemo. Zato nas Bog iznova poziva i potiče da priznamo svoje grijehe i suočimo se sa svojim zlim djelima, kako bismo zadobili oproštenje od Njega i kako bismo se mi sami sa sobom pomirili, te mogli ponovno živjeti u svjetlu, na miru i u ljubavi koračajući na pravom putu prema Bogu.

Marija Vračević

Prvo čitanje (20, 1-17):

Zakon bijaše dan po Mojsiju.

Čitanje Knjige izlaska

U one dane: Bog izgovori sve ove riječi:
»Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi urezana lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni.
Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj.
Ne ubij!
Ne učini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!«

Otpjevni psalam (19, 8-11):

Pripjev: Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga!

Savršen je zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.

Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.

Neokaljan strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.

Dragocjeniji od zlata,
zlata čistoga;
slađi od meda,
meda samotoka.

 

Drugo čitanje (1Kor 1, 22-25):

Propovijedamo Krista raspetoga: ljudima sablazan, a pozvanicima Božjima mudrost.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje po Ivanu (2, 13-25):

Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Riječ Gospodnja

Čitajući ovonedjeljno evanđelje odmah se može zaključiti kako je Isus djelovao vrlo uznemireno i neraspoloženo, vidjevši trgovanje po Hramu. Hram je sam po sebi mjesto za molitvu, klanjanje i čašćenje Boga Oca, a ne mjesto za zaradu, omalovažavanje, raspravu i izrugivanje svetinje. Međutim, farizeji su dopustili trgovanje kako bi bili prisniji vlastima na snazi, ne vodeći računa o vjeri i poštivanju svetinje. Čim su pristali na trgovanje u Hramu, to je samo značilo da im je vjera bila vrlo plitka i da su dobro glumili svoje vjerovanje, te da im je važnije biti na dobrom glasu pred tadašnjim vlastima. Zbilja je jadno što su na takav način pokazali svoje težnje da budu priznati nakon tolikih godina progona.
Činjenica jest da su Židovi bili progonjeni godinama, ali ipak su uspjeli preživjeti, jer ih je dragi Bog štitio i vodio na njihovom putu. Tako im je upravo u ono doba kad je bilo ključno poslao svoga Sina Isusa, da ih svojim djelima i riječima usmjeri na put koji su trebali slijediti. Isus je ozdravljao bolesne, dao mogućnost nijemima da progovore, slijepima da progledaju i mrtvima da ožive. Također je naučavao ljude koji su Ga dolazili slušati i govorio im o blaženstvima i zapovijedima koja trebaju primjenjivati i poštivati u životu, kako bi zavrijedili put u Kraljevstvo Nebesko. Mnogo ljudi Ga je slijedilo i dolazilo slušati, te biti izliječeno i duhom i tijelom. Ali je ipak bilo upitno koliko su ljudi tada imali otvoreno srce za primiti i prihvatiti sva ta Njegova djela i riječi, a ovisi to i danas koliko su ljudi spremni otvoriti svoje srce i prihvatiti svu tu ljubav koju nam je poklonio i koju nam iz dana u dan poklanja. Svojim primjerom nam je pokazao kako se trebamo ponašati i što nam treba biti važno u životu.
Danas je pred svakog čovjeka stavljeno da prvo treba razmišljati i posvetiti se kako će živjeti u životu, dakle kako će se materijalno osigurati i opskrbiti, a onda mu je dano na volju da se posveti svemu ostalome što smatra bitnim. A te stvari su zapravo većinom materijalne. Međutim, svakome čovjeku na njegovu slobodnu volju je prepušteno kada će postati svjestan svoje duhovne plitkosti i početi raditi na njoj da bi postao bliži Bogu. Bog Otac i Sin Isus su neprekidno okrenuti prema svima nama sa raširenim rukama i otvorenim srcima i čekaju nas da se pokajemo za svoje grijehe i odlučimo im postati bliži kroz redovnu molitvu i činjenje dobrih djela. Kada odlučimo držati svoje srce otvoreno prema drugim ljudima, opraštajući im za loša djela koja su nam učinili i loše riječi koje su nam izrekli, postajemo bliži Bogu i On nas obogaćuje svojom ljubavlju. Isusova ljubav je neograničena i nemjerljivo ispunjajuća, što nam je i pokazao svojom žrtvom na križu, ali i uskrsnućem od mrtvih, kako bi posvjedočio da je istina sve što je izrekao i činio i kako bi nas sve pozvao da Ga slijedimo i ne odustajemo. Ljubav Božja je jedino ono što nam može pomoći, što nas može ispuniti i što nas može spasiti. Čovječe, otvori svoje srce i drži ga otvorenim, jer Bog nas čeka i želi blizu sebe.

Marija Vračević

Prvo čitanje (Post 22, 1-2.9a.10-13.15-18):

Žrtva praoca našega Abrahama.

Čitanje Knjige Postanka

U one dane: Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« Bog nastavi: »Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.« I stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik i naslaže drva.
Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. Uto ga zovne s neba anđeo Gospodnji i poviče: »Abrahame! Abrahame!« »Evo me!« odgovori on. »Ne spuštaj ruku na dječaka« – reče – »niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga«. Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tada Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svog sina. Anđeo Gospodnji zovne Abrahama s neba drugi put i reče: »Kunem se samim sobom, izjavljuje Gospodin: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao glas moj, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 116, 10.15-19):

Pripjev:
Hodit ću pred Gospodinom u zemlji živih.

Ja vjerujem i kada kažem:
»Nesretan sam veoma.«
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima doma Gospodnjega,
posred tebe, Jeruzaleme!

Drugo čitanje (Rim 8, 31b-34):

Bog ni svog Sina nije poštedio.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?
Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas!

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (9, 2-10):

Ovo je Sin moj ljubljeni.

U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.

Riječ Gospodnja

Današnja nedjelja je nedjelja preobraženja Gospodnjega. Isus je poveo na goru neke svoje učenike Petra, Jakova i Ivana i pred njima je pokazao da je On pravi Bog i pravi čovjek. Bog Otac Ga je poslao na zemlju da bude primjer svim ljudima i da im pokaže kojim im je putem ići. A kako je naglašen bio duhovni susret Isusov sa Mojsijem i Ilijom, učenici su proživjeli određeni strah, jer takvo što nisu nikad ni vidjeli ni doživjeli niti su mogli očekivati da će se u takvoj situaciji naći. Učenici Isusovi nisu bili spremni na ono što im je Isus svojim preobraženjem pokazao i nisu bili spremni na ono što se ima dogoditi, odnosno da će „od mrtvih ustati“. Zato Petrovu reakciju Isus nije uzeo ozbiljno niti ga je kritizirao ili kaznio. Prihvatio ga je takvim kakav je i nije mu zamjerio zbog njegove ljudske malenkosti i straha.
Upravo u tom primjeru Petra, možemo dokučiti da se i mi svi ljudi nađemo u svakodnevnim napastima i kušnjama i ne znamo kako bismo reagirali, što bismo izrekli. Iako se ova Petrova kušnja ne može uspoređivati s našom svakodnevnom kušnjom i napastima, jer je Petar uz Jakova i Ivana bio svjedok samoga Sina Božjeg, Isusa Krista i imao je priliku iz prve ruke doživjeti i razmišljati o onome što je vidio i čuo. Bog Otac je svoj trojici objavio da je Isus „Sin Njegov ljubljeni i da Ga je potrebno slušati ʺ i bilo im je rečeno da nikome ne govore o tome što su doživjeli, dok se ne dogodi Njegovo uskrsnuće. U tom trenu je učenicima ʺod mrtvih ustatiʺ zvučalo vrlo nestvarno i neobjašnjivo, jer si nisu mogli ni predočiti ni zamisliti kako bi do toga moglo doći i kako bi to uopće moglo izgledati. Očito je da nisu bili u potpunosti svjesni da je pred njima ozbiljna i važna zadaća, koju će trebati izvršiti kada Isus ne bude među njima. Isus je bio izvanredan učitelj, koji ih je vodio i svojim životom pokazivao primjer koji su trebali slijediti i nakon Njegovog zemaljskog života nastaviti istim putem, jer i onda su bili brojni ljudi koje je trebalo upoznati sa putem spasenja.
Svaki vjernik ima priliku kroz riječi iz evanđelja susresti se s Isusom, a osim toga ima priliku susresti Isusa uživo kroz ljude koji se nađu na određenom mjestu u određeno vrijeme i pruže mu pomoć kada mu je ona potrebna. Samo čovjek treba biti u trenutcima potrebe dovoljno ponizan da zatraži Božju pomoć i treba imati čvrstu vjeru da će mu Bog pružiti pomoć, ali treba biti i dovoljno otvoren da prepozna darovanu Božju pomoć.
Čovječe, ne boj se slijediti Isusa Krista, našeg Boga i našeg čovjeka, jer je jedino u Njemu mir, spasenje i ljubav, bez kojih ne možemo živjeti u ovome životu.

Marija Vračević