Čitanja

Prvo čitanje (Iz 40,1-5.9-11):
Pripravite put Gospodinu!

Čitanje Knjige proroka Izaije

Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje. Glas viče: »Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnite u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Objavit će se tada slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.« Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska! Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeruzalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!« Gle, Gospodin Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle, naplata njegova s njime i nagrada njegova pred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 85, 9ab-14):

Pripjev:
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.

Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir narodu svomu, vjernima svojim.
Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
pravda će gledat s nebesa.

I Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.
Drugo čitanje (2Pt 3, 8-14):
Iščekujemo nova nebesa i zemlju novu.

Čitanje Druge poslanice svetoga Petra apostola

Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. Kao tat će doći dan Gospodnji u koji će nebesa s trijeskom uminuti, počéla se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počéla, užarena, rasataliti. Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru.

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje po Marku (1,1-8)

Poravnite staze Gospodnje.

Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: »Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!’« Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje nam ove nedjelje govori kako je Ivan pripravio put Isusu Kristu, jer je naviještao Njegov dolazak i pripremao one ljude koji su ga prepoznali i slijedili za spasenje odnosno krstio ih je vodom da zasluže spasenje i budu oprani od svojih grijeha. Ivan je živio sam u pustinji, odmaknut od ljudi, bio je odjeven u devinu dlaku i hranio se skakavcima i divljim medom. Dakle, živio je oskudno i pokorno, ponizan i malen, kako bi postao bliži Bogu i bio spreman izvršiti povjerenu mu zadaću. Ljudi koji su ga slijedili, u njemu su vidjeli primjer koji ih je trebao voditi da oni sami postanu bliži Bogu. Pred sobom su imali razne vladare koji su provodili svoju volju za svoj interes i za svoju dobrobit, ali ne i za dobrobit naroda nad kojim su vladali. Onda je narodu bilo potrebno duhovno vodstvo da steknu sigurnost i da imaju usmjerenje na određeni put, kako bi znali kuda trebaju ići, ako ne u ovome životu, onda bar da idu prema onome vječnome životu. Svaki čovjek je oduvijek tražio smisao svoga života i uvijek će ga tražiti i težiti će ići prema nečemu što će ga ispuniti. Međutim, kroz život se svi mi ljudi nađemo u različitim situacijama u kojima bivamo prokušani i izmučeni, a time dobivamo priliku raditi na svome spasenju za vječni život. Samo je upitno hoćemo li htjeti otvoriti svoje srce, posvijestiti si svoje grijehe i biti spremni raditi na sebi i mijenjati se ili ćemo zanemariti priliku na promjenu i rastu u vjeri, prividno se i dalje zavaravati ispraznošću ovoga svijeta i tonuti sve dublje u mrak grijeha.
U Bibliji je sve zapisano, najavljeno i dogodilo se što se imalo dogoditi, a na svima nama ljudima je hoćemo li biti svjesni toga, biti otvorena srca i imati čvrstu vjeru i dalje slijediti Boga. Živimo u posljednjim vremenima koja se polako ostvaruju kako su i najavljena, a na nama je da svakodnevno radimo na svojoj spremnosti, otvorenosti, čvrstoj vjeri u Boga i ljubavi koju trebamo dijeliti s drugim ljudima oko sebe, kako bismo pripravili put Gospodinu Isusu Kristu, koji ima doći i odvesti nas u spasenje.

 

Marija Vračević

 

Prvo čitanje (Iz 63,16b-17b; 64, 2b-7) : O da razdreš nebesa i siđeš!

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ti si, Gospodine, naš otac, otkupitelj naš – ime ti je oduvijek. Zašto, Gospodine, zašto si dopustio da odlutamo s tvojih putova, zašto dade da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi pleménâ baštine svoje! O da razdreš nebesa i siđeš: pred licem tvojim tresla bi se brda. Odvijeka se čulo nije, uho nije slušalo, oko nije vidjelo, da bi bog koji, osim tebe, takvo što učinio onima koji se uzdaju u njega. Pritječeš onomu što pravdu čini radosno, onima što se tebe spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša ko haljine okaljane. Svi mi ko lišće otpadosmo i opačine naše ko vjetar nas odnose. Nikog nema da ime tvoje prizove, da se trgne i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 80, 2ac.3b.15-16.18-19) :

Pripjev:
Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

Pastiru Izraelov, počuj,
ti što sjediš nad kerubima, zablistaj,
probudi silu svoju, priteci nam u pomoć!

Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi,
obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji!

Tvoja ruka nek bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

Drugo čitanje(1Kor 1, 3-9): Očekujemo objavljenje Gospodina našega Isusa Krista.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju. Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u dan Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (13, 33-37)

Bdijte jer ne znate kad će se domaćin vratiti.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«

Riječ Gospodnja

Današnja nedjelja je prva nedjelja došašća, a ujedno i prva nedjelja priprave i duhovnog rada na sebi. Pozvani smo postati svjesni svoje grešnosti i raditi na tome da postanemo bolji ljudi, tako da ispovijedimo svoje grijehe, izmirimo nesuglasice, budemo spremni žrtvovati se za druge odnosno postajati bliži Bogu. Naravno, vrijeme došašća nije jedino vrijeme duhovne priprave kao ni vrijeme korizme, već je to poziv da postanemo budniji i svjesniji događaja koji se događaju oko nas i u svijetu. Ono što doživljavamo iz dana u dan kada smo prisutni u svijetu, nisu nimalo poticajni ni pozitivni događaji, već nam se na znanje daje jedan oskudan vid stvarnosti, a drugi vid okrutne stvarnosti se poskrivečki odvija i tek naknadno iznosi na vidjelo. U svemu tome se lako izgubiti i postati uplašen, pogotovo ako ne slijedimo put do Boga, put koji nam je Isus pokazao. Jasno nam je dao do znanja kako bismo se trebali ponašati i što činiti. Ovaj život nije nam dan da pretjerujemo i koristimo sve moguće prilike koje nam se pruže, kako bismo prividno zadovoljili svoje potrebe. Međutim, one potrebe na kojima bismo trebali raditi su duhovne potrebe koje nas približavaju k Bogu i vode na put vječnoga spasenja. Ovaj život nam je darovan da naučimo raditi na sebi i duhovno rasti. Potrebno je biti spreman na Isusov dolazak koji nam je najavio. Taj dolazak će se dogoditi iznenada i zato je potrebno da budemo duhovno spremni i da se održavamo spremnima iz dana u dan. Ali ne u smislu da živimo u napetosti i strahu, već da se pomirimo sa samima sobom, sa drugima i sa Bogom i imamo otvoreno srce za Njegovo milosrđe, ljubav i spasenje, kada za to dođe vrijeme. Potrebno je da se održavamo budnima i da „bdijemo“ u svojoj otvorenosti prema Bogu u svojim mislima, djelima i riječima, kroz molitvu, zahvalnost, dobra djela i požrtvovan duh.

Marija Vračević

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:
»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Riječ Gospodnja

Današnje evanđelje označava kraj liturgijske godine i slijedeće nedjelje počinje došašće. Kada dođe došašće svaki čovjek voli šetati okićenim ulicama u raznom šarenilu i lampicama, diviti se mnoštvu ponuda na štandovima, što je zapravo skriveni poziv na trošenje novaca na nepotrebne stvari i skretanje pažnje sa bitnih stvari. A ono što je bitno je dolazak i rođenje maloga Isusa u štalici, usprkos Herodovim okrutnim potezima prema djeci za vrijeme njegovog kraljevanja.
Međutim, važno je proniknuti i doživjeti pozitivu današnjega evanđelja, jer naviješta slavni dolazak Isusa s anđelima i sjedanje na prijestolje u slavi. A tada će razlučiti sve sabrane narode na ovce zdesna i jarce slijeva kao pastir, da bi se znalo koji su za život vječni, a koji su za muku vječnu određeni. Izrečene rečenice djeluju i potresno, jer će se to uistinu zbiti na kraju vremena kada Isus Krist, Kralj svega stvorenja, dođe i sudi nam.
Tijekom ovozemaljskog života, na svakome je čovjeku da se trudi biti što bolji čovjek i da se ponaša prema drugim ljudima što bolje, jer nam je svima darovan ovaj život koji trebamo živjeti što bolje. Sve oko nas u životu nam je darovano i za to trebamo biti zahvalni, ali na način da i od onoga što smo dobili budemo dio spremni darovati onima koji nemaju. Sve ovozemaljsko što imamo nećemo moći sa sobom ponijeti u vječnost, samo ono duhovno što jačamo i oko čega se trudimo. A to duhovno se upravo odnosi na način ponašanja prema drugim ljudima, jesmo li spremni ljubiti drugoga čovjeka, koliko smo spremni oprostiti, jesmo li u stanju pomoći drugome i na kraju sve nas to vodi do vlastitog odnosa s Bogom našim Stvoriteljem.
Isus, Sin Božji je poslan svima nama na ovaj svijet kako bi nam bio primjer koji bismo trebali slijediti, jer On je put do vječnoga spasenja. Bog Otac nam ga je poslao, jer nas voli i želi spasiti, želi nas u svome vječnom kraljevstvu uz sebe. Pokazano nam je Isusovim primjerom kroz Njegova djela da slijedeći Njega ne možemo pogriješiti, već itekako možemo sami sebi pomoći i učiniti dobra za vječnost. Sve ovozemaljske stvari su prolazne i one ostaju na ovome svijetu, a ono što nam je u srcu to nam ostaje zauvijek i s time ćemo ići pred Isusa kada dođe sudnji dan. Zato je sada važno raditi na svojoj duši, iako sve ono što nas u vječnosti čeka ne možemo sada vidjeti, ali nam je navješteno i trebali bismo čvrsto vjerovati da će se zbiti.
Na ovome svijetu, mnogi su se borili i prolijevali tuđu krv da bi mogli biti nazvani kraljevima i steći određenu dobrobit za sebe, ali jedan pravi je poslan svima nama i dao je da se prolije Njegova krv za sve nas, kako bismo mogli biti spašeni i kako bi nam mogao biti darovan ulazak u Kraljevstvo nebesko, a to je Isus Krist.

Marija Vračević

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Riječ Gospodnja

 

Razmišljanje

Evanđelje ove nedjelje poručuje nam vrlo važne stvari, a odnose se upravo na sposobnosti i mogućnosti koje su darovane svakome čovjeku, samo ovisi koliko je svjestan toga i smatra li se zaslužan svega što ima. Svaki čovjek je poseban sam po sebi i dragocjen Bogu koji mu je darovao život i udahnuo dušu. Osim što je dobio priliku da živi život, dana mu je mogućnost da se služi sa darovanim sposobnostima, koristi ih i snalazi se, te napreduje i razvija se, a ne da sam sebe zarobi i unazadi, te učini nesposobnim za život. Upravo su određene životne situacije namijenjene tome da se u njima čovjek jača i da se nauči boriti i da postane svjestan svojih sposobnosti. Najlakše je u teškim trenutcima jaukati, prigovarati, odustati, ali Bog nam sve to daje da se odlučimo ići naprijed i budemo korisni sami za sebe i za druge. Na taj način Boga činimo radosnim i ponosim, jer smo upotrijebili ono što nam je darovao i stvorili pozitivnu situaciju, a tako i omogućili sami sebi ući u radost i umnožiti darovane nam sposobnosti. Određene sposobnosti nam nisu darovane da ih uzmemo i za sebe čuvamo, već da ih upotrijebimo i dijelimo s drugim ljudima, te tako i umnožimo.
Međutim, upotreba sposobnosti ne podrazumijeva iskorištavanje, upravljanje i omalovažavanje drugih ljudi, već spremnost na služenje i pomaganje onima kojima je to potrebno. U svojim sposobnostima nijedan čovjek nije jednak, kao ni u otvorenosti da primjeni svoje darovane talente. Jednaki smo samo u tome što smo svi ljudi stvoreni da razumijemo, poštujemo i volimo jedni druge sa svim onim sposobnostima i mogućnostima i što imamo i što nemamo. Čovjek koji svega materijalnoga dovoljno ima nije bolji čovjek od onoga koji to nema, već je bolji samo ako zna to što ima darivati i dijeliti s onima koji nemaju. Današnji ljudi koji su na vlasti i koji imaju materijalnih dobara i više nego što im je potrebno, ne znaju to dijeliti s onima koji nemaju i pomagati im, već su usmjereni samo na sebe i na to da samo njima bude bolje, a o malim ljudima oko njih ne brinu i zanemaruju da su upravo preko njih došli do svega toga što imaju.
Zato je važno paziti odnosno svaki dan iznova biti trijezan i bdijati da ako upotrijebimo darovane nam talente i sposobnosti, da plodove znamo dijeliti s drugim ljudima i budemo otvoreni prema drugim ljudima u potrebi, jer nam time Bog utire siguran put i otvara vrata Kraljevstva Nebeskoga. A ako ne upotrijebimo ono što nam je darovano, postajemo beskorisni i tonemo u tamu ʺgdje će biti plač i škrgut zubiʺ.

Marija Vračević

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

Riječ Gospodnja

Razmišljanje

Današnje evanđelje je opomena svima nama da ostanemo pripravni i budni za ulazak u Kraljevstvo Nebesko, kako nam se njihova vrata ne bi zatvorila. Prispodobe iz evanđelja imaju važnu ulogu, jer iz njih možemo puno naučiti, samo ako to želimo odnosno ako imamo otvoreno srce i otvoren um. Važno ih je htjeti razumjeti što nam to govore, jer su važne za tijek života svakog čovjeka koji je vjernik ako odluči primjeniti riječi koje je čuo i shvatio. Bitno je da se svaki vjernik iz dana u dan trudi biti mudar u postupcima koje čini, jer mu to omogućava da ide bliže k Bogu. Biti mudar znači dobro se pripremiti za svaku situaciju u životu, makar ona bila neočekivana, upravo kako su i mudre djevice bile pripravne za zaručnika uz upaljene svjetiljke. Danas je žalosno što je većina ljudi preopuštena i ne razmišljaju o svojoj duši, o Bogu, o načinu na koji se ponašaju prema sebi i čak i prema drugima. Sve te bitne stvari stavljaju u stranu i odmahuju rukom da su im nevažne, a usredotočuju se na to kako izgledaju, koliko novaca u novčaniku imaju, kakav auto voze i uzimaju to kao nešto jako bitno, no to je ludost koju slijede i kojom su zavedeni. Ostavljaju svoju dušu za kraj života, kada će zapravo biti prekasno za išta napraviti, poput ludih djevica koje su mislile da će se moći snaći za doliti ulje u svjetiljku, ali im to nije uspjelo. Na kraju ovoga života, sve to materijalno čovjek neće moći uzeti sa sobom i onda uistinu možemo zaključiti da su uzaludan trud uložili na potpuno krive stvari. Najvažnije je zapravo raditi na svojoj duši i poticati je da se razvija i raste kroz dobra djela, pomaganja, žrtvovanja, jer to je pravi i najbitniji put za Kraljevstvo Nebesko.

Ostati pripravan i budan znači svaki dan biti svjestan što činimo i što razmišljamo, ali trebamo i raditi na svojoj vjeri u Boga da bude jaka i nepokolebljiva, bez obzira na materijalne životne uvjete. Svakoga dana čovjeku vjerniku, Bog treba biti na prvom mjestu, jer od Njega je sve krenulo, On je sve stvorio i duhovni i materijalni svijet, darovao nam život za koji bismo Mu trebali biti zahvalni. U životu nam je uistinu dano sve kako bismo mogli živjeti i preživjeti, ali ako se samo u određenom trenutku usredotočimo na materijalni svijet i ono što nam on danas nudi, vrlo lako se izgubimo i budemo zavedeni, pa se tu rodi oholost i pohlepa za nepotrebnim stvarima. Nepotrebne stvari su sve materijalne stvari ovoga svijeta, koje ionako ne možemo ponijeti sa sobom na putu do Kraljevstva Nebeskoga. Potrebno je u ovome životu najprije raditi na svome duhovnome razvoju, a to znači razmišljati o Bogu, moliti se, činiti dobra djela i živjeti na način koji nas vodi bliže Bogu odnosno biti spreman pomoći i žrtvovati se za drugog čovjeka. Kada svaki dan uistinu vodimo na taj način, onda možemo reći da smo na putu prema Kraljevstvu Nebeskome i da gradimo i bogatimo svoju dušu, a ono najvažnije je da smo spremni susresti se sa „zaručnikom“ odnosno sa Isusom koji će nam omogućiti pristup u Kraljevstvo Nebesko. Zato svaki dan „Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!ʺ kada zaručnik može iznenada doći i one spremne duše sa sobom povesti, a one nespremne ostaviti.

Marija Vračević

U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ’Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ’Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«

Riječ Gospodnja

U današnjem evanđelju Isus je usmjerio svoju opomenu prema ponašanju tadašnjih farizeja, izričući sve ondašnjem mnoštvu i svojim učenicima, ali zapravo sve izrečeno je usmjereno i prema svima nama. Svi smo pozvani postati svjesni onoga što činimo i biti ponizni u tom svome djelovanju. Darovan nam je ovaj život da izvršavamo zadatke koje nam je Bog zadao, kako bismo bili dostojni ući u Kraljevstvo Nebesko kada nam dođe vrijeme. Svaki čovjek je dobio određeni zadatak koji treba izvršiti i ispuniti, samo ovisi dali želi to prihvatiti i prepoznati. Sve nas je Isus svojim primjerom i životom pozvao da služimo jedni drugima i budemo ponizni »jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.« Upravo je
važno da se naučimo služiti jedni drugima i da budemo otvoreni biti poslužitelji i biti poniženi, jer nam to omogućava da prilazimo i budemo bliže Isusu koji nam je glavni primjer.

Ponašanje ondašnjih farizeja je bilo upečatljivo ljudima onoga vremena, ali je i svima nama danas. Trebali su ponizno voditi ondašnje ljude, ali nisu, već su samo glumili dobre vođe. Farizeji nam pružaju primjer koji zapravo ne trebamo slijediti i koji trebamo izbjegavati. Oni su uvijek puno govorili i isticali što bi se trebalo činiti i kako se ponašati, osuđivali su sve ljude oko sebe za određeni način njihovog ponašanja, ali se oni sami nisu ponašali na način kojega su sami samo usmeno podržavali. Težili su uvijek da budu proslavljeni, viđeni, smješteni u prvim redovima, druge su ljude osuđivali, a sami nisu bili u stanju pomaknuti se i raditi na sebi i dati ono najbolje od sebe. Htjeli su biti uzdizani i smatrani važnijima od svih drugih i time im je rasla oholost i sebičnost, koje nisu donosile ništa pozitivno. Farizeji nisu bili u stanju služiti ljudima oko sebe i tako raditi na svojoj poniznosti koja je najvažnija i u odnosu prema Bogu i u odnosu prema čovjeku. Očito svega toga nisu bili svjesni i smatrali su da ispravno postupaju, a zapravo su se odmicali sve više od Boga.

Danas oni koji nam trebaju davati dobar primjer poniznosti, služenja i pokornosti su svećenici. Oni su se odlučili na služenje Bogu i služenje čovjeku, tako da posreduju u približavanju ljudi k Bogu i izvršavaju svoju službu na koju su pozvani. Svi ljudi bili oni obični ljudi, svećenici ili farizeji, su samo mali ljudi koji su dobili zadaću da u poniznosti rade na sebi i da pomažu svima koje susreću postati bliži Bogu, kako bi i oni sami bili bliži Bogu i osigurali si mjesto u Kraljevstvu Nebeskome.

Jesi li i ti spreman/spremna služiti drugima i biti ponizna osoba??

Marija Vračević

U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?«
A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
To je najveća i prva zapovijed.
Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

Riječ Gospodnja

RAZMIŠLJANJE

Ove nedjelje je opet riječ o licemjerstvu i opakosti farizeja koji se okomiše na Isusa da ga iskušaju. Zloba kao da ne iščezava, već kao da neprestano buja i raste samo zbog nevjere, zavisti i ljubomore. Farizejima uopće nije bio važan Zakon po kojem su se tobože ravnali, već samo da se dođu jedni drugima pokazati i nadmetati. Čak im nije bila bitna ni vjera, nego nekakva lažna gluma i sebičnost koja ih je vodila. Jedni prema drugima nisu u stanju bili biti dobrohotni, nego su se samo natjecali koji će ispasti mudriji i bolji u raspravama koje su vodili. Poštivanje Zakona je bila samo formalna stvar, ali uživo kao da se jedva čekalo da netko nešto krivo izrekne, izvede ili ne postupi doslovno po Zakonu, odmah su vadili kamenje i optuženog čovjeka su bez imalo krivnje kamenovali ili pribijali na križ ne vodeći nikakvo propitivanje i istraživanje. Podmuklost koju su skrivali u sebi, tada je kroz ta djela izlazila van na vidjelo. Farizeji se vjerojatno nisu slagali sa određenim Zakonom, ali su ga obdržavali samo da ne bi okrutno završili.

Danas je isto prisutna podmuklost, ali na drugi način. Danas se dopušta svim ljudima da javno izriču svoja mišljenja i neslaganja, kako bi određena javna lica izgledala susretljiva, brižna i milostiva, ali zapravo se ljude zatvara u zamku dopuštajući im takozvanu slobodu i otvorenost, ali im se tako skreće pažnja sa onoga što im se radi iza leđa. Kada se ljudima da preveliku slobodu i stavi puno nebitnih, ali zavodljivih stvari pred oči, onda se lakše njima i manipulira. A neki uporni pojedinci koji su svjesni svega toga i žele se boriti protiv toga, samo odjednom nestanu bez traga u nekim čudnim okolnostima.

Zato se danas potrebno zapitati jesu li nam dovoljno otvorene oči za sve s čime se susrećemo i promišljamo li o onome što nam se nudi i stavlja pred nas u određenim trenutcima u životu. Ima puno primamljivih stvari koje se na prvi dojam čine vrlo privlačne, ali kada se zaustavimo i razmislimo ubrzo se predomislimo i odbijemo. Neke stvari se možda na prvi dojam mogu činiti teške i odbojne za prihvatiti, ali ako pogledamo dugoročno mogu nam mnogo dobra donijeti i pomoći u životu. Zato je važno biti otvorenog uma za promišljanje i razmatranje, ali i otvorenog srca za doživljavanje vjere i primjenjivanje njenog pozitivnog učinka među drugim ljudima, kako bismo svi mogli živjeti u ljubavi kojom nas je Bog obdario.

Ljubav kojom smo obdareni je izrečena upravo u dvije zapovijedi ljubavi koju neprestano trebamo širiti i njegovati jedni među drugima da bi nam bilo ljepše i bolje i da bismo bili bliži Bogu. Otvorimo svoja srca i ljubimo, jer bez ljubavi smo ništa i nemamo ništa. Ljubav je najbolje i najjače sredstvo za sve životne situacije, kao što kaže hvalospjev Kor1(14,4-8;13): „..Ljubav je strpljiva, dobrostiva, ne zavidi, ne hvasta se i ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nigda ne prestaje..“
„Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav.“

Marija Vračević