Čitanja

Prvo čitanje (Post 22, 1-2.9a.10-13.15-18):

Žrtva praoca našega Abrahama.

Čitanje Knjige Postanka

U one dane: Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« Bog nastavi: »Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.« I stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik i naslaže drva.
Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. Uto ga zovne s neba anđeo Gospodnji i poviče: »Abrahame! Abrahame!« »Evo me!« odgovori on. »Ne spuštaj ruku na dječaka« – reče – »niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga«. Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tada Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svog sina. Anđeo Gospodnji zovne Abrahama s neba drugi put i reče: »Kunem se samim sobom, izjavljuje Gospodin: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao glas moj, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 116, 10.15-19):

Pripjev:
Hodit ću pred Gospodinom u zemlji živih.

Ja vjerujem i kada kažem:
»Nesretan sam veoma.«
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima doma Gospodnjega,
posred tebe, Jeruzaleme!

Drugo čitanje (Rim 8, 31b-34):

Bog ni svog Sina nije poštedio.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?
Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas!

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (9, 2-10):

Ovo je Sin moj ljubljeni.

U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.

Riječ Gospodnja

Današnja nedjelja je nedjelja preobraženja Gospodnjega. Isus je poveo na goru neke svoje učenike Petra, Jakova i Ivana i pred njima je pokazao da je On pravi Bog i pravi čovjek. Bog Otac Ga je poslao na zemlju da bude primjer svim ljudima i da im pokaže kojim im je putem ići. A kako je naglašen bio duhovni susret Isusov sa Mojsijem i Ilijom, učenici su proživjeli određeni strah, jer takvo što nisu nikad ni vidjeli ni doživjeli niti su mogli očekivati da će se u takvoj situaciji naći. Učenici Isusovi nisu bili spremni na ono što im je Isus svojim preobraženjem pokazao i nisu bili spremni na ono što se ima dogoditi, odnosno da će „od mrtvih ustati“. Zato Petrovu reakciju Isus nije uzeo ozbiljno niti ga je kritizirao ili kaznio. Prihvatio ga je takvim kakav je i nije mu zamjerio zbog njegove ljudske malenkosti i straha.
Upravo u tom primjeru Petra, možemo dokučiti da se i mi svi ljudi nađemo u svakodnevnim napastima i kušnjama i ne znamo kako bismo reagirali, što bismo izrekli. Iako se ova Petrova kušnja ne može uspoređivati s našom svakodnevnom kušnjom i napastima, jer je Petar uz Jakova i Ivana bio svjedok samoga Sina Božjeg, Isusa Krista i imao je priliku iz prve ruke doživjeti i razmišljati o onome što je vidio i čuo. Bog Otac je svoj trojici objavio da je Isus „Sin Njegov ljubljeni i da Ga je potrebno slušati ʺ i bilo im je rečeno da nikome ne govore o tome što su doživjeli, dok se ne dogodi Njegovo uskrsnuće. U tom trenu je učenicima ʺod mrtvih ustatiʺ zvučalo vrlo nestvarno i neobjašnjivo, jer si nisu mogli ni predočiti ni zamisliti kako bi do toga moglo doći i kako bi to uopće moglo izgledati. Očito je da nisu bili u potpunosti svjesni da je pred njima ozbiljna i važna zadaća, koju će trebati izvršiti kada Isus ne bude među njima. Isus je bio izvanredan učitelj, koji ih je vodio i svojim životom pokazivao primjer koji su trebali slijediti i nakon Njegovog zemaljskog života nastaviti istim putem, jer i onda su bili brojni ljudi koje je trebalo upoznati sa putem spasenja.
Svaki vjernik ima priliku kroz riječi iz evanđelja susresti se s Isusom, a osim toga ima priliku susresti Isusa uživo kroz ljude koji se nađu na određenom mjestu u određeno vrijeme i pruže mu pomoć kada mu je ona potrebna. Samo čovjek treba biti u trenutcima potrebe dovoljno ponizan da zatraži Božju pomoć i treba imati čvrstu vjeru da će mu Bog pružiti pomoć, ali treba biti i dovoljno otvoren da prepozna darovanu Božju pomoć.
Čovječe, ne boj se slijediti Isusa Krista, našeg Boga i našeg čovjeka, jer je jedino u Njemu mir, spasenje i ljubav, bez kojih ne možemo živjeti u ovome životu.

 

Marija Vračević

Prvo čitanje (Post 9, 8-15):

Savez Božji s Noom, izbavljenim od voda potopa.

Čitanje Knjige Postanka

Ovo reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: »Evo, sklapam savez svoj s vama i s vašim potomstvom poslije vas i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa svim zvijerima, sa svime što je s vama izišlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji. Uspostavljam savez svoj s vama te nikad više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.«
I reče Bog: »A ovo znamen je saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama za naraštaje dovijeka: Dugu svoju u oblak stavljam, da znamenom bude saveza između mene i zemlje. Kad oblake nad zemlju navučem i dúga se u oblaku pokaže, spomenut ću se saveza svoga, saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 25, 4bc-5ab.6-7bc.8-9):

Pripjev:
Sve su staze tvoje, Gospodine, ljubav i istina za one koji čuvaju Savez tvoj.

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi –
radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Drugo čitanje(1Pt 3, 18-22):

Vas sada spasava protulik korablje – krštenje.

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Ljubljeni: Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bî spašena vodom. Njezin protulik, krštenje – ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu – i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (1, 12-15):

Iskušavao ga Sotona, a anđeli mu služahu.

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

Riječ Gospodnja

Ove nedjelje kroz evanđelje dano nam je na znanje da je Isus išao u pustinju na četrdeset dana i ondje Ga je iskušavao Sotona. Predanjem Njegovog rođaka Ivana vlastima, dano Mu je na znanje da se treba pripraviti na sve ono što Ga je čekalo i za što se duhovno jačao. Zato je nakon boravka u pustinji sa još većim žarom išao propovijedati evanđelje Božje sa riječima: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju! „
Tih par riječi koje imamo priliku čuti iz evanđelja nam daje do znanja da je Isus itekako bio otvorena srca prema Bogu Ocu i bio je spreman podnijeti i pokazati ondašnjim i ovdašnjim ljudima što im je činiti kako bi zavrijedili svoje vječno spasenje. Isus je svojim primjerom svima nama to pokazao kroz kratko vrijeme svoga života, a mi svi ljudi imamo priliku kroz cijeli svoj život svaki dan ispočetka iznova odlučiti slijediti Njegov primjer. Trebamo se zapitati jesmo li toga uopće svjesni?? Život na ovozemaljskome svijetu je težak, jer nas zlo iz dana u dan napada i lako nas navede da posrnemo, dođemo u napast i sagriješimo, te se tako udaljujemo od Boga. Međutim, trebamo se jače povezati s Bogom, sa Sinom Isusom koji nas čeka otvorenih ruku da Mu se okrenemo, da Mu iskreno i duboko vjerujemo i da Mu se žarko molimo.
Svake godine iznova nam je dano da slavimo rođenje Kristovo i da ulazimo u korizmu i pripravljamo se za muku, smrt i uskrsnuće Kristovo, a to znači da nam je darovana prilika za duhovnim rastom i usavršavanjem kroz duže vrijeme odnosno dok nas Isus ne odluči duhovno uzeti k sebi. To je itekakva milost s neba koju svi mi imamo, samo je stvar u svakome čovjeku hoće li to prepoznati i prihvatiti. Dobrobiti ovoga svijeta su vrlo zavodljive i lako nas okrenu od Boga, pa je podnijeti žrtvu i bol u ovome životu kako bismo zavrijedili vječno spasenje, neprihvatljivo i odbojno. U ovome zemaljskome životu teško je trpjeti i podnositi određene životne boli u kojima se nađemo, ali nas sve to duhovno izgrađuje da postanemo ponizniji, spremniji, otvoreniji i zahvalniji prema Bogu. Isus nam je svojim prihvaćanjem muke i raspeća na križu dao do znanja koliko naše životne situacije znaju boliti i biti okrutne, ali neće trajati vječno, nego neko određeno vrijeme. Stoga trebamo biti strpljivi i izdržati ih, te se okrenuti Njemu i biti Mu vjerni da nas vodi, pa ćemo biti s Njime u vječnoj ljubavi. Zato čovječe imaj čvrstu vjeru i vjeruj evanđelju!

 

Marija Vračević

Prvo čitanje (Lev 13, 1-2.45-46):

Neka je gubavcu stan izvan tabora.

Čitanje Levitskog zakonika

Reče Gospodin Mojsiju i Aronu:
»Ako se kome na koži pojavi oteklina ili lišaj ili bjelkasta pjega što bi bila nagovještaj gube na koži njegova tijela, neka se takav dovede svećeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova svećenika.
Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeću; kosa neka mu je raščupana; gornju usnu neka prekrije i viče: ’Nečist! Nečist!’ Sve dok na njemu bude bolest, neka nečistim ostane, a kako je nečist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 32, 1-2.5.11):

Pripjev:
Utočište ti si moje, radošću me spasenja okružuješ.

Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju
i u čijem duhu nema prijevare!

Grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Radujte se Gospodinu i kličite, pravedni,
kličite svi koji ste srca čestita!

Drugo čitanje (1Kor 10, 31 – 11, 1):

Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite. Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.
Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (1, 40-45):

I odmah nesta s njega gube i očisti se.

U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Riječ Gospodnja

Ove nedjelje kroz evanđelje nam je dano na znanje da Isus nije htio biti poznat širom svijeta po svojim čudesima, već je htio pomagati ljudima kojima je trebala pomoć i koji su tražili da im pomogne. Isus se nije sam nikome nametao, već je pomagao samo kada su Ga to zamolili i tražili. Tako Mu je prišao nasamo jedan gubavac i prepustio se po Njegovoj volji da ga očisti, što je i učinio, ali je oštro zatražio od gubavca da ne govori nikome o tome, već da se pokaže svećeniku i neka prinese za svoje očišćenje što propisa Mojsije, kako bi bio njima za svjedočanstvo. Time je Isus htio u njemu potaknuti poniznost i strpljenje, te samozatajnost. Međutim, taj ozdravljeni gubavac i svi drugi svjedoci i primjeri tih čudesa, ozdravljenja, očišćenja i oslobođenja nisu mogli sve to držati u tajnosti, nego su imali potrebu to obznaniti među drugim ljudima. Tako se prikupljalo sve više ljudi odasvud koji su htjeli vidjeti, čuti, upoznati Isusa i biti Mu blizu, te slijediti Ga. Zato „Isus nije više mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima“, kako piše u evanđelju. U ovome evanđelju nije naglašeno, ali se kroz ovaj citat može između redaka dokučiti da se Isus polako pripremao za svoj ovozemaljski kraj. Mnogo ljudi Ga je slijedilo i vjerovalo Mu, a On je samo dolazio navijestiti spasenje, pokazati svojim primjerom put koji treba slijediti i potaknuti ljude da čvrsto vjeruju i ne gube nadu, jer će biti spašeni. Isus je svojim slobodnim pristankom prihvativši muku i pribijanje na križ, te umiranjem dao svima na znanje i onda i sada da smo ljubljeni i voljeni i od Boga Oca i od Njega. A ono što nam je pokazao svojim uskrsnućem na nebo jest da Mu je otvoreno srce prema svima nama i da nam je darovao vječno spasenje i život u milosti s Bogom Ocem.
Svi ljudi su pozvani slijediti put spasenja, ali ovisi o njihovoj slobodnoj volji hoće li pristati tijekom ovozemaljskog života uhvatiti se u koštac sa svim životnim teškoćama i prepustiti se u ruke Bogu Ocu, da ih vodi, ohrabruje, osnažuje i da im jača vjeru kako je moguće spasiti se i nakon smrti živjeti vječni život u zajedništvu s Njime.

Marija Vračević

Prvo čitanje (Job 7, 1-4.6-7)
Kinjim se dok se ne smrkne.

Čitanje Knjige o Jobu

Job progovori:
»Nije li vojnikovanje život čovjekov na zemlji
i dani mu kao dani nadničara?
Kao što trudan rob za hladom žudi
i kao nadničar štono plaću čeka,
mjeseci jada tako me zapadoše
i noći su mučne meni dosuđene.
Liježuć pomišljam: ’Kad li ću ustati?’
A dižuć se: ’Kad ću večer dočekati!’
I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
Dani moji brže od čunka prođoše,
promakoše hitro bez ikakve nade.
Spomeni se: život moj samo je lahor
i oči mi neće više vidjeti sreće!«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 147, 1-6)

Pripjev:
Hvalite Gospodina: on liječi one koji su srca skršena!

Hvalite Gospodina jer je dobar,
pjevajte Bogu našem jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!
Gospodin gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.

On liječi one koji su srca skršena
i povija rane njihove.
On određuje broj zvijezda,
svaku njezinim imenom naziva.

Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
Gospodin pridiže ponizne,
zlotvore do zemlje snizuje.
Drugo čitanje (1Kor 9, 16-19.22-23)
Jao meni ako evanđelja ne navješćujem.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, tà dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude – služba je to koja mi je povjerena. Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju.
Jer premda slobodan od sviju, sām sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. Bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (1, 29-39)

Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti.

U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Riječ Gospodnja

 

Ove nedjelje ono što je važno istaknuti jest Isusova posvećenost drugim ljudima kroz cijeli Njegov život. Prije nego je kretao u novi dan, prvo se pomolio svome Bogu Ocu. A kada je umirao na križu, svoju majku je prepustio u ruke Ivana da njih oboje ne ostanu u osami, već da majka ima sina i da sin ima majku. Par trenutaka prije nego je izdahnuo u ruke Očeve prepustio je duh svoj. Isus je kroz cijelo vrijeme svoga djelovanja radio na tome da prenese svoje riječi na ljude koji su Ga dolazili slušati i pomagao im odriješiti ih bolesti koje su ih mučile i izagnati im zloduhe koje su ih opsjedale. Kroz cijeli svoj život bio je u službi drugoga, da je što je moguće veći broj ljudi usmjeri ka spasenju. Bog Otac Ga je poslao na zemlju, kako bi bio vjeran primjer svim ljudima za sve vijeke, ali ne u oholosti i bezobrazluku, već u poniznosti i služenju, milosrđu i ljubavi.

Međutim, ljudi i danas upadaju u napasti i bivaju zavedeni zlom, jer nisu imali priliku naučiti koji je pravi put kojim trebaju ići ili nisu htjeli slijediti Isusov primjer. Lako je odbaciti sve zapise koji su se do danas prenosili u židovstvu i kršćanstvu, ali ipak nije lagano isključiti savjest i osjećaje koji se rode u svima nama kada učinimo nešto krivo i loše. Takvi osjećaji ostaju dugo vremena na duši i onemogućuju nam da normalno živimo. A to upravo i jest znak da neka viša sila odnosno Bog pokušava doprijeti do našega srca i probuditi u nama ono dobro i lijepo koje nam je darovalo. Darovana nam je tolika bezgranična ljubav i milosrđe, koja ruši granice svakog ljudskog srca i vodi ga k opraštanju i pomirenju, a onda i k spasenju, samo ako to srce otvori svoja vrata. Svaki čovjek u svome životu dobije priliku spoznati da mu život nije besmislen i da je stvoren na ovome svijetu sa svrhom. Bog u svijest svakoga čovjeka šalje svoju zraku, da čovjek shvati kako nije sam i kako je cijeli ovaj život priprema za onaj vječni život u zajedništvu s Njime, samo ako želimo prihvatiti boriti se protiv zla i duhovno jačati. Isus je došao na zemlju prenositi nam riječi spasenja, pomagati nam i pokazati gdje trebamo ići kako bismo slijedili Njegov primjer i jedni drugima bili spremni pomoći, te tako zavrijediti vječno spasenje.

 

Marija Vračević

Prvo čitanje (Pnz 18, 15-20)

Podignut ću proroka i stavit ću riječi svoje u njegova usta.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu: »Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Gospodina, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kad si govorio: ’Neću više da slušam glas Gospodina, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!’ Nato mi reče Gospodin: ’Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.’«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 95, 1-2.6-9)

Pripjev:
O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«

Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

Drugo čitanje (1Kor 7, 32-35)

Djevica se brine za Gospodnje, da bude sveta.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (1, 21-28)

Učio ih je kao onaj koji ima vlast.

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«
I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Riječ Gospodnja

 

Današnje evanđelje nam govori mnogo o Isusu, a ono što je očito bilo jest da je išao naučavati ljudima u sinagogi „Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.“ Toga dana se u sinagogi zatekao i jedan čovjek opsjednut nečistim duhom kojemu je zapovjedio da ga napusti i to se dogodilo. Prema tome je svim prisutnim ljudima dao do znanja da je moćan, jer „samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se“, i tako se o Njemu odmah proširio glas po svoj okolici galilejskoj. Iz toga svega možemo vidjeti, da se Isus nije šetao od sinagoge do sinagoge i prodavao prazne priče, već da je svojim djelima pomagao ljude osloboditi od nečistih duhova, izliječiti ih i dići iz mrtvih uz mnoga druga značajna djela, ali i time dokazao da je od Boga. Nije bio običan čovjek koji se došao malo pokazati pred ljudima, jer nije imao pametnijeg posla, već nam je došao svojim životom svjedočiti da u ovome životu ima izlaza i da je smislen, te da je On put, istina i život koji bismo trebali slijediti. Svojim primjerom nam je dao nadu, pokazao ljubav i posvjedočio da vlastita žrtva donosi raznolikog dobra i za onoga koji se žrtvuje i za onoga za koga se žrtvuje. Tu se itekako vjera svakoga čovjeka ima priliku produbiti i ojačati, samo ako čovjek želi otvoriti svoje srce i vidjeti sve to što mu je pruženo.
Isus je pomogavši izgoniti zloduha iz čovjeka koji se našao u sinagogi, svima nama obznanio da mu je važan svaki čovjek. Mogao je zanemariti komentar i provokaciju ovoga čovjeka kojega je obuzeo nečisti duh, ali ipak je reagirao i otjerao zloduha, te oslobodio čovjeka da bude miran u samome sebi. Imao je hrabrosti javno djelovati i pomoći čovjeku, te svojim javnim učenjem prenijeti istinu onima koji su Ga htjeli slušati.
Svaki čovjek vjernik svakodnevno ima priliku one riječi koje je čuo iz evanđelja primjeniti u životnim situacijama, jer je pozvan slijediti Isusa i biti spašen. Nijedna gorka životna situacija nije vrijedna da zbog nje gubimo vjeru, obeshrabrujemo se, tonemo u žalosti i beznađu, prepustimo se očaju i zabludimo. Sve ono što nas snađe možemo nadići, samo ako to želimo i ako dopustimo da nam se pomogne. Uvijek trebamo imati u svijesti da svojim ponašanjem i svojim osjećajima u srcu koje Bog Otac jako dobro pozna, dajemo do znanja kakvi smo i gdje želimo ići, da li u spasenje ili u propast. Zato je važno čovječe da voliš samoga sebe i ne zanemaruješ svoje duhovno zdravlje, jer ono te i održava da nadiđeš sve životne situacije i ostaneš povezan sa Bogom. Bog nam svaki dan iznova pruža ruku bez obzira koliko smo Ga iznevjerili i povrijedili, te nam omogućava da Ga iznova zavolimo i težimo k spasenju i zajedništvu s Njime, jer nas ništa drugo ne može toliko usrećiti i zadovoljiti. Ali važno je da mi to svojim srcem spoznamo i svojom slobodnom voljom odaberemo, jer nismo prisiljeni ni na što. Sve nam je dano na volju, a na nama je da budemo razumni i mudri, pa izaberemo ono što je najbolje i najispravnije za nas – vječno spasenje.

Marija Vračević

Prvo čitanje (Jon 3, 1-5.10)

Obratiše se Ninivljani od svojega zlog puta.

Čitanje Knjige proroka Jone

Riječ Gospodnja dođe Joni drugi put:
»Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad velik pred Bogom – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.«
Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.
Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini.

Riječ Gospodnja

 

Otpjevni psalam (Ps 25, 4b-7bc.8-9)

Pripjev:
Pokaži mi, Gospodine, putove svoje!

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj!

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi –
radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

 

Drugo čitanje (1Kor 7, 29-31)

Prolazi obličje ovoga svijeta.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko! Odsada i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (1,14-20)

Približilo se kraljevstvo Božje; obratite se i vjerujte evanđelju!

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«
I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.

Riječ Gospodnja

Današnju nedjelju započinjem glavnom mišlju iz evanđelja koja je značajna za sve ljude: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« A to je zapravo poziv svim ljudima da načule svoje uši i čuju, da otvore svoja srca i dopuste da ih te riječi dotaknu i da upotrijebe svoje ruke i učine da te riječi koje su čuli prvo imaju odraza u promjeni njihova vlastitog života, a onda da im pomognu u promjeni života drugim ljudima oko njih. Bog Otac je poslao svoga sina Isusa da dođe među nas ljude i da Ga imamo priliku doživjeti svim osjetilima i svim srcem, te slijediti Njegov primjer i put. Isus je izabrao sebi dvanaest učenika koji su Ga vjerno i odano slijedili i predano širili Njegovu riječ. Bili su spremni darovati svoj život, kako bi izvršili svoju zadaću koja im je bila zadana i povjerena. Današnje evanđelje nam govori o prvim učenicima koje je Isus odabrao i pozvao da Ga slijede, a upravo oni su bili najjednostavniji ljudi koji su se bavili ribarenjem i držali su do svojih mreža i ulova. Na Isusov poziv odmah su bili spremni poći za Njime i učinio ih je ribarima ljudi. Takva predanost i vjernost je itekakav dragocjen primjer bila svima tada i svima je nama danas, jer nas poziva da i mi vjernici budemo spremni biti predani i vjerni Isusu. Važno je da one mreže koje su njegovi učenici prvotno bacali u more da ulove ribe, budu primjer kako su pošavši za Isusom, postale poveznica sa svim onim ljudima i među ljudima. Isusova se riječ i djelo proširilo preko učenika na brojne ljude i to ne samo na one ljude u zemljama koje su bile oko njih, već se raširilo po cijelome svijetu i došlo je i do nas. Svi mi vjernici imamo priliku i dalje čak mlađim generacijama prenositi riječi i djela Isusova, i tako ih poticati na smislen ovozemaljski život, te usmjeravati ih da rade na sebi i svojim životom budu primjer drugima oko sebe, kako bismo svi bili dobro umreženi za put u Kraljevstvo Nebesko.

Marija Vračević

Prvo čitanje (1Sam 3, 3b-10.19)

Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!

Čitanje Prve knjige o Samuelu

U one dane: Samuel je spavao u svetištu Gospodnjem, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. Tada Gospodin zovnu Samuela. On odgovori: »Evo me!« I otrča k Eliju i reče: »Evo me! Ti si me zvao!« A Eli reče: »Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!« On ode i leže.
I Gospodin opet zovnu Samuela. Samuel usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« A Eli odgovori: »Ja te nisam zvao, sine moj! Vrati se i spavaj!« Samuel još nije poznavao Gospodina, još mu ne bijaše objavljena riječ Gospodnja.
I Gospodin zovnu Samuela treći put. On usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« Sada Eli razumje da je Gospodin zvao dječaka. Zato reče Samuelu: »Idi i lezi; ako te zovne, ti reci: ’Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.’« Samuel ode i leže na svoje mjesto.
I dođe Gospodin i stade i zovnu kao prije: »Samuele! Samuele!« A Samuel odgovori: »Govori, sluga tvoj sluša.«
Samuel je rastao, a Gospodin je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 40, 2.4ab.7-10)

Pripjev:
Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!

Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.

Žrtve i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio:
paljenicā ni okajnicā ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.

Drugo čitanje (1Kor 6, 13c-15a.17-20)

Tijela vaša udovi su Kristovi.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Tà Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Tko prione uz Gospodina, jedan je duh. Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Ivanu (1, 35-42)

Vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega.

U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.

Riječ Gospodnja

Današnja nedjelja nam približava i pokazuje na koji je način Isus upoznao i prikupio svoje učenike. Došli su Ga saslušati kada je propovijedao, a onda su Ga htjeli slijediti do Njegova mjesta stanovanja. To znači da su Mu htjeli biti što bliže, jer im je Njegov govor ostavio dubok trag i dojam na srcu. Isus im je svojim upečatljivim riječima dijelio svoju ljubav na koju nisu mogli ostati ravnodušni. A kada su učenici prišli Isusu i slijedili Ga, time su oni Njemu pokazali svoju vjernost i ljubav. Svojom slobodnom voljom svi su učenici odlučili poći za Isusom. Takvu priliku su imali svi ljudi ondašnjeg vremena, imali su svi ljudi do danas i imaju svi ljudi današnjeg vremena. Darovani su nam sakramenti koji su vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti po kojima bivamo spašeni od ljage istočnoga grijeha, ali bivamo pozvani ostati svjesni te milosti ne činivši teške grijehe. Pozvani smo činiti dobra djela prema drugim ljudima da nam svima bude dobro na zemlji i da si pripravimo put za vječnost. Svi ljudi imaju priliku slijediti Isusa, samo je stvar u žarkoj želji slijediti Ga, u otvorenosti htjeti čuti Ga i u vršenju Njegove volje kada su na to pozvani. Bog Otac nam je svima omogućio da živimo na ovome svijetu u tjelesnome obliku i da Ga kroz svoje tijelo proslavljamo, jer su tijela čovječja udovi Isusa Krista koji nas je svojom mukom, žrtvom i smrću na križu otkupio od grijeha i omogućio nam život vječni. Zato smo po Isusu dužni držati do svoga tijela, jer je svako tijelo hram Duha Svetoga koji je u svima nama i kojeg imamo od Boga Oca.
U današnjem svijetu čovjek je izmanipuliran slijediti poziv ovoga izvrnutoga svijeta koji ga na razne prikrivene načine kroz način odijevanja, način ponašanja, orijentaciju navodi biti podložan ovome svijetu odnosno biti grešan, te omalovažiti svoje vlastito tijelo. Žalosno je i krivo ne prepoznati sve to i ne oduprijeti se, jer biti podložan svemu tome samo ranjava čovjeka i čini ga izgubljenim i udaljenim od Boga. Zato je važno i nužno za svakoga čovjeka vjernika da održava svoju vjeru svakodnevno kroz molitvu, da radi na svojoj duševnoj čistoći ispovijeđu, da se održava budnim i svjesnim iz dana u dan u svakoj situaciji u kojoj se nađe, te da čini dobra djela pomažući potrebitima. Čovječe, ako želiš biti u milosti Božjoj, slijedi Isusa koji te raširenih ruku čeka da te pripravi na spasenje i za vječni život s Njime.

Prvo čitanje (Iz 42, 1-4.6-7)

Evo sluge mojega, miljenika duše moje!

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ovo govori Gospodin: »Evo sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, on će donijeti pravo narodima. Vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima. Trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tinja neće ugasiti. Po istini on će donijeti pravo, neće sustati niti smalaksati
dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za naukom njegovim. Ja, Gospodine, u pravdi te pozvah, čvrsto za ruku te uzeh; oblikovah te i postavih za savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnja iz zatovora, iz tamnice one što žive u tami.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 29, 1a.2.3ac-4.3b.9b-10)

Pripjev:
Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje.

Prinesite Gospodinu, sinovi Božji,
prinesite Gospodinu slavu njegova imena,
poklonite se Gospodinu u svetištu njegovu!
Čuj! Gospodin nad vodama,
Gospodin nad vodama silnim!
Čuj! Gospodin u sili,
Gospodin u veličanstvu!

Čuj! Bog veličanstveni zagrmje,
a u hramu njegovu svi kliknuše: Slava!
Gospodin nad vodama stoluje,
stoluje Gospodin – kralj dovijeka!

Drugo čitanje (Dj 10, 34-38)

Gospodin ga pomaza Duhom Svetim.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Petar prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljujući sve kojima bijaše ovladao đavao.«

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (1, 7-11)

Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina.

U ono vrijeme: Propovijedao je Ivan: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«
Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskog i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!

Riječ Gospodnja

Današnja nedjelja je znakovita upravo iz razloga što danas slavimo krštenje Gospodinovo. Na današnji dan je Ivan Krstitelj koji Ga je krstio, izvršio svoju zadaću izrekavši riječi: ʺNakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.ʺ Nakon toga je sam Bog Otac rastvorivši nebo i poslavši Duha Svetoga da u liku goluba siđe na nj, izrekao: ʺTi si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!ʺ Otada je činom krštenja započelo Isusovo javno djelovanje i sve više ljudi je znalo za Njega i dolazilo Ga je slušati, dolazili su biti odriješeni od grijeha i zla i biti izliječeni od bolesti. Isus kao Sin Božji je došao među nas ljude biti jedan od nas, pokazati nam koliko nas Bog Otac ljubi i voli i što je sve spreman učiniti da nam pokaže koji je put spasenja primjerom svoga sina.

Svi ljudi su pozvani biti spašeni, samo o njima samima ovisi žele li biti spašeni. Darovani su nam sakramenti da njihovim primanjem duhovno sazrijemo i postanemo bliži Bogu, te da idemo putem spasenja i živimo po kršćanskim načelima. Krštenje je upravo sakrament početka duhovnog rasta i znak primanja u duhovnu zajednicu. Nije dovoljno samo primiti sve sakramente, već treba i živjeti život u skladu sa danim obećanjima i izvršavati ih. Sakramenti nisu vanjska šminka s kojom se samo treba pokazati pred drugim ljudima, već su sakramenti poziv svakome od nas da radimo na svojoj duši koja nam je udahnuta kada smo stvarani. Dušu je potrebno hraniti i održavati Božjom riječju, ljubavlju i milošću. Bog Otac nam je sve to darovao da nam pokaže i dokaže koliko nas voli i koliko smo Mu važni. Zato je važno da imamo otvoreno srce, kako bismo primili Božju riječ i doživjeli je, a onda je i živjeli i bili spašeni, kada za to dođe vrijeme.

Marija Vračević

Prvo čitanje(2Sam 7,1-5.8b-12.14a.16):

Čitanje Druge knjige o Samuelu

Kad se David kralj nastanio u svojem dvoru, a Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih neprijatelja uokolo, reče kralj proroku Natanu: »Pogledaj! Ja, evo, stanujem u dvoru od cedrovine, a kovčeg Božji stoji pod šatorom.« A Natan odgovori kralju: »Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Gospodin s tobom.« Ali još iste noći dođe Natanu ova riječ Gospodnja: »Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovo govori Gospodin: ’Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? Ja sam te uzeo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad narodom mojim Izraelom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je ime velikanâ na zemlji. Ja ću odrediti mjesto narodu svojem Izraelu, posadit ću ga da na njemu prebiva i da više ne strahuje, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Gospodin će te učiniti velikim. Gospodin će ti podići dom. I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam(Ps 89, 2-5.27.29):

Pripjev:
O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.

»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

On će me zvati: Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.

Drugo čitanje (Rim 16, 25-27):
Otajstvo drevnim vremenima prešućeno.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Onomu koji vas može učvrstiti – po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru – jedinomu mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Luki (1, 26-38):

Evo, začeti ćeš i roditi sina.

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Gospodnja

Današnja nedjelja je četvrta nedjelja došašća, a ujedno i Badnjak. Ovom nedjeljom završava vrijeme iščekivanja Gospodina našega, Njegovo rođenje, uprisutnjenje i dolazak među sve nas ljude. Bog Otac koji je Stvoritelj svega živoga i neživoga, stvarajući Isusa začetog po Duhu Svetomu i rođenog od Djevice Marije, pokazao nam je svoju neopisivu i neizmjernu ljubav koju ima prema svima nama koji smo na ovome svijetu. Omogućio nam je da se rodimo i živimo, te preko Isusa budemo spašeni i nakon zemaljskoga života budemo u zajedništvu s Njime. Isusovim rođenjem, smrću i uskrsnućem nam je pokazana, ali i darovana tolika ljubav za koju možemo biti samo duboko iz srca zahvalni i ne možemo ničime zamijeniti, uzvratiti i nadomjestiti. Molitva i dobra djela su način kako da budemo blizu, ostanemo i održavamo blizinu s Bogom. Isus nam je svojim primjerom i životom pokazao kako živjeti sam sa sobom, među drugim ljudima i sa Bogom. Sve to ovisi samo o našoj slobodi izbora odnosno ovisi o našoj otvorenosti srca i spoznaji koliko smo otvorenoga srca.
Bog Otac stvarajući sve nas ljude i cjelokupni materijalni svijet na kojemu živimo, nastanio se u našem srcu odnosno u našoj duši i duhu pomoću kojih smo se lijepo složili i povezali. Duša i duh u tijelu su nam darovani kako bismo u ovome svijetu bili oživljeni i za vječnost bili spremni. U tijelu svakoga čovjeka srce kao organ pomaže potaknuti krv da teče kroz cijelo tijelo od glave do pete i omogućuje tijelu da funkcionira i bude oživljeno, a osim toga srcem i osjećamo dobro i zlo oko sebe, te bivamo ispunjeni ili ispražnjeni. U svakom ljudskom srcu je upisano da osjeća i dijeli ljubav, samo ovisi je li čovjek otvoren težiti kratkotrajnoj ili dugotrajnoj ljubavi i zadovoljstvu i da li je spreman prepoznati kroz svoj um što je zaista ono pravo i dobro i korisno za njegovu dušu.
Marija, majka Isusova, nam je primjer ljudskoga srca i uma, žene koja je prepoznala i prihvatila dar Božji i blagoslov odnosno bezgrješno začeće i rođenje Isusovo. Bila je spremna prihvatiti tu žrtvu, boriti se i ostvariti zadaću koja joj je bila upućena. Svojom velikom ljubavlju, voljom i predanosti Bogu, darovana joj je čast da bude Majka Božja, Kraljica svete krunice, Majka milosrđa i da bude posrednica svima nama ljudima da postanemo i ostanemo bliski Bogu Ocu i Sinu Isusu i da zavrijedimo svoje spasenje.
Isus, Sin Božji, svojim rođenjem omogućio je svim ljudima na svijetu da Ga upoznaju, hvale i slave, samo ovisi koliko ljudi žele otvoriti svoje srce i primiti Ga. Bog Otac se svakom čovjeku u srcu nastanio kroz svoju veliku ljubav darivajući nam sve na svijetu i poslavši nam svoga Sina. Međutim, o svakome čovjeku ovisi koliko je spreman otvoriti se, prepoznati i pripremiti se za tu Božju ljubav, zavoljeti prvenstveno samoga sebe, a onda darivati tu ljubav ljudima oko sebe, te je tako dijeliti s Bogom.

Sretan i blagoslovljen Božić od srca!

Marija Vračević

Prvo čitanje (Iz 61,1-2a.10-11):
Radujem se u Gospodinu, radujem.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje. Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi i nevjesta kad se uresi nakitom. Jer kao što zemlja tjera svoje klice, kao što vrt niknuti daje sjemenju, tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Lk 1,46-50.53-54):

Pripjev:
Duša moja kliče u Bogu mojemu.

Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.

Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim.

 

 

Drugo čitanje (1Sol 5,16-24):
Duh vaš i duša i tijelo neka se sačuva za dolazak Gospodnji.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Braćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za do¬lazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje po Ivanu (1, 6-8.19-28)

Među vama stoji koga vi ne poznate.

Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? ¬Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori:
»Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’
– kako reče prorok Izaija.«
A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.Riječ Gospodnja

Današnja nedjelja je treća nedjelja došašća i nedjelja radosti, upravo zato što su napisane radosne riječi koje svima nama trebaju dati snagu i poticaj. Dragi Bog Otac, naš Stvoritelj, poslao je Ivana, svjedoka da posvjedoči za svjetlo, kako bi svi vjerovali po njemu, iako on ne bijaše svjetlo. On je samo bio glas koji viče u pustinji da se pripravi put Gospodnji. Ljude je krstio vodom da ih pripremi za dolazak Isusa, kojega još nisu poznavali, a Ivan nije bio dostojan odriješiti mu remenje na obući. Ivanova zadaća krštenja vodom je bila velika radost i za njega samoga, jer ju je svim srcem, dušom i tijelom izvršavao, a krštenje je bilo i radost za one ljude koji su ga primali, jer ih je činilo pripravnima za Isusov dolazak.
Svaki čovjek u životu dobije određenu zadaću koju treba izvršiti za svoj duhovni rast, ali ovisi koliko je otvorenog srca izvršiti tu zadaću i ima li dovoljno otvorene oči da prepozna tu zadaću i povjerenu mu odgovornost. Svi ljudi nisu spremni izvršiti zadaću ako je prepoznaju, pa pokušavaju pobjeći i sakriti se, ali kad tad moraju preuzeti odgovornost u svoje ruke i ohrabriti se. Neki ljudi nisu dovoljno zreli da prepoznaju da imaju zadaću za izvršiti pred sobom, pa ostaju na istom mjestu i počinje im sve biti dosadno i bez smisla, radost im jako kratko traje. Uglavnom, oni koji odbijaju izvršavati povjerene im zadaće, lako se izgube u ispraznostima i počnu vrlo duboko tonuti. U takvim trenutcima je važno vratiti se Bogu, ojačati vjeru, a time i pojačati svoju duhovnu radost i ohrabrenje, da budu nadahnuti i potaknuti činiti dobra djela, te tako pomoći i samima sebi i drugima. Čovjek čineći dobra djela i izvršavajući povjerenu mu zadaću iz srca, može itekako pripraviti sam sebi put prema vječnome životu i osigurati si spasenje. Nevjerojatno je koliko smo ljubljeni i voljeni od Boga Oca, da nam je poslao razne proroke i svece koji su naviještali dolazak našeg Spasitelja, Njegovog Sina, a te vijesti su svi oni plaćali svojim životom da bi bile raširene i došle do nas. Svi oni sveci i proroci, poput Ivana Krstitelja, koji su dobili zadaću približiti svima nama dolazak Isusa Krista, našega Spasitelja, imali su unutar sebe snažan poriv i izgarajuće srce spremno podnijeti razne žrtve, pa čak i dati svoj život, samo da ostvare ono zadano i osjećaju duhovnu radost.