Author: tap

Prvo čitanje (1Kr 19,16b.19-21):

Elizej ustade i pođe za Ilijom.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima

U one dane: Reče Gospodin Iliji:
»Pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.«
Ilija ode odanle i nađe Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sâm bijaše kod dvanaestoga. Ilija priđe k njemu i baci na nj svoj plašt. On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: »Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku pa ću poći za tobom.« Ilija mu odgovori: »Idi, vrati se; ja sam svoje učinio.« On ode, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam (Ps 16,1-2a.5.7-11):
Pripjev:
Ti si, Gospodine, baština moja!

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«
Gospodin mi je baština i čaša:
ti u ruci držiš moju sudbinu.

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.

Stog mi se raduje srce i kliče duša,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Drugo čitanje (Gal 5, 1.13-18):

Na slobodu ste pozvani!

Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Galaćanima

Braćo: Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!
Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima. Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete.
Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje po Luki (Lk 9, 51-62):

Isus krenu sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu.Za tobom ću kamo god ti pošao.

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.
Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«
I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.«

Riječ Gospodnja.

13.Nedjelja kroz godinu (c)

Današnje evanđelje zvuči vrlo upečatljivo, upravo zbog Isusovog puta prema Jeruzalemu i događaja koji su se tijekom puta zbili. Važno je to što upravo mi kao kršćani imamo priliku čuti ovo evanđelje i razmišljati o njemu. Uz to je važno i izvući pouku iz ovog evanđelja. Što to uistinu znači biti kršćanin? Znači li to biti blag i popustljiv ili znači zauzeti se i biti za borbu? Isus je kroz ovo evanđelje pokazao što znači biti kršćanin i što znači slijediti Ga. Na ovom svom putu do Jeruzalema Isus je bio vrlo odlučan i hrabar. Koga je god sreo i tko Mu se god obratio i pitao Ga određene stvari, odgovorio je vrlo odrješito i čak se doimalo vrlo okrutno. Međutim, potrebno je bilo postupiti na taj način, jer je jedino tako mogao navesti te ljude da budu odlučniji i hrabriji u svojim životnim odlukama.

Ljudi često u svojim životima znaju puno toga zakomplicirati, upravo zato što nemaju odlučnosti i hrabrosti slijediti ono što su u određenim trenucima izabrali i čini im se da zato trebaju promijeniti prvotnu odluku. A tada kada izaberu promijeniti određenu odluku, onda tek krenu krivim putem. Ionako prvo treba razjasniti da svaka odluka nosi za sobom određene posljedice koje ne možemo izbjeći, jer je to dio životnoga puta koji ne možemo zaobići ni preskočiti. Život ima svoj određeni tijek i teškoće s kojima se tek u određenim situacijama suočavamo, a da unaprijed ne znamo koje su to teškoće. Svaki čovjek ima svoj put kojim ide i koji izabire, a upravo za taj put treba biti spreman.

Zato je važno ići putem Isusa i prepustiti se Njemu u ruke da nas vodi. Ako se Isusu prepustimo, onda odmah znamo da nam put neće biti lagan i jednostavan, i da će biti teških situacija, ali bar tada znamo koji nam je krajnji cilj i gdje idemo. A ako se odmaknemo od Isusa, misleći da ćemo tako određene životne poteškoće zaobići i preskočiti, tada kreću komplikacije. Možda netko može određeno vrijeme uvjeravati sam sebe da je na životnome putu neke stvari zaobišao i preskočio, ali kad tad te stvari ga pronađu upravo nespremnog i nezrelog da se s njima nosi. Isus je upravo ta osoba koja nam daje mogućnost da slijedeći Njega, zapravo budemo spremni i zreli za sve ono s čime se trebamo susresti u životu, iako unaprijed ne znamo što će to biti.

Biti kršćanin ne znači da trebamo popustiti, biti blagi, da trebamo puno toga dopustiti. Biti kršćanin znači da treba znati slijediti Isusa koji je znao što Ga čeka odlaskom u Jeruzalem, ali u svemu tome Isus nije dopustio sam sebi sve, točno je znao kako se ponašati i odnositi prema ljudima u određenim trenucima. Njegov cilj je bio pokazati ljudima put spasenja i da se odluče ići tim putem, jer taj put ih jasno vodi do Boga i do vječnog zajedništva s Njime. Prema tome, svaki čovjek bi trebao izabrati ići tim jasnim putem prema Bogu. Ali neki ljudi ipak izaberu ne ići jasnim putem, nego radije idu u komplikacije, pa si natovare dodatne teškoće na leđa s kojima se ne znaju nositi.

Biti kršćanin znači da se trebamo odlučiti biti uz Isusa i da trebamo ići putem koji je Isus utabao za svakoga od nas. On je zaštita i vodi nas kuda trebamo ići, samo Mu se trebamo predati u ruke, a to znači da trebamo voditi računa kako raditi na sebi i kako pobijediti samog sebe. Kada smo s Isusom, onda je na nama svima odgovornost i poziv da i druge ljude koji nisu uz Njega, potičemo da Ga traže, nađu i da Mu se prepuste. To je ta strpljivost i jakost na kojoj trebamo raditi i na koju smo pozvani. Onaj krajnji cilj prema kojem smo svi usmjereni ili prema kojem bismo trebali biti usmjereni, jest spasenje. A spasenje svaki čovjek sam izabire, želeći ga pri tom ili ne želeći. Spasenje ne može nitko drugi umjesto nas samih izabrati.

Zato čovječe, odluči se za Isusa, prepusti se u Njegove ruke da te vodi u Kraljevstvo Nebesko, gdje ćete biti u zajedništvu ljubavi, mira i radosti kroz vječnost!

Prvo čitanje (Dj 5, 27b-32.40b-41):

 Svjedoci smo tih događanja mi i Duh Sveti.

 Čitanje Djela apostolskih

 U one dane:

Veliki svećenik zapita apostole: »Nismo li vam strogo zabranili učiti u to ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.«

Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za začetnika i spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.«

Tada zapovjede apostolima da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.

 Riječ Gospodnja.

 Otpjevni psalam(Ps 30, 2.4-6.11.12a.13b):

Pripjev:

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio.

 Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni,
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

 Drugo čitanje (Otk 5, 11-14):

 Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć i božanstvo.

 Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola

Ja, Ivan, vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. Klicahu iza glasa:

»Dostojan je zaklani Jaganjac

primiti moć, i bogatstvo, i mudrost,

i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!«

I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru – sve na njima i u njima govori: »Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!«

I četiri bića ponavljahu: »Amen!« A starješine padnu ničice i poklone se.

 Riječ Gospodnja.

 Evanđelje po Ivanu (Iv 21, 1-19):

 Isus istupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.

 U ono vrijeme:

Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.

Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.

Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin.

Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.

Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« »Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.« A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!«

 Riječ Gospodnja.

Ove nedjelje Isus ponovno dolazi učenicima, ali ovaj put da im pomogne kod ulova ribe, i da s njima blaguje i posvijesti im ljubav – što znači za njih, koliko Ga uistinu vole i koliko su spremni za Njega dati. Šimun Petar je onaj koji je obećao Isusu da će položiti svoj život za Njega, zato ga je Isus tri puta pitao o njegovoj ljubavi. Time je htio reći da će Petar biti Stijena na kojoj će sagraditi Crkvu svoju koju vrata paklena neće nadvladati. A tu se upravo naziru i tri razine ljubavi koje Isus ističe. Tu je prijateljska ljubav – želja za dobro drugoga, emocionalna ljubav – usmjerena samo na osjećajima i agape – savršena, potpuna, nesebična ljubav kojoj je smisao založiti se za dobro drugoga pod cijenu vlastitog života. Upravo to je ljubav kojom nas je Bog ljubio, kojom nas ljubi i kojom će nas ljubiti.

Isus je svjestan da je čovjek sam po sebi nesavršen i sklon grijehu, stoga nije u stanju uzvratiti Mu u potpunosti. Zato čovjek dobiva priliku Bogu dati onoliko ljubavi koliko želi, samo da bude uzvraćena. Ljubav koju Bog ima za čovjeka je toliko čovjeku potrebna i ispunjavajuća, ali je i neostvariva za čovjeka i plaši ga, jer je toliko savršena i beskrajna, da je čovjek ne može dokučiti ni uzvratiti. Čovjek je preslab i premalen za nju. Svi mi težimo za tom ljubavlju, jer nam daje smisao i udiše nam život. Nevjerojatno je kako se na čovjeku očituje kada nije ispunjen ljubavlju, jer ga to ništavilo toliko proždire i uništava, da naočigled propada. Čovjek može imati sve na svijetu, ali ako ljubavi nema uzaludno je sve, jer ga ništa ne može ispuniti i učiniti sretnim kao ljubav. Ljubav svemu daje slast, toplinu, smisao. Toliko je moćna da je njome Bog stvarao cijeli ovaj svijet i nas ljude u njemu. A radi naše nesavršenosti pobrinuo se da pošalje svog Sina koji je bio spreman umrijeti za nas sve kako bi nas otkupio od grijeha i spasio od zla. Svojom smrću, Sin je pokazao kako izgleda savršena ljubav i što je sve potrebno proživjeti da bismo je pokazali i dokazali. To nije ljubav glađenja, maženja, lijepih riječi, bonbona i čokoladica, nego je to ljubav žrtve, boli, tuge i jada. Potrebno je potpuno se odreći sebe, svojih prohtjeva, zahtjeva, želja i težnji, i onda se dati za drugoga. Odmah pri samoj pomisli se čini taj čin davanja vrlo težak, jer smo svi sami po sebi vrlo sebični. Javlja se pitanje „zašto“ da se ja potpuno dam za nekoga kada ne znam hoće li mi biti spreman jednako uzvratiti. Svi mi očekujemo uzvraćanje i prema tome funkcioniramo. Bog nam nije dao mogućnost da možemo savršeno ljubiti, jer to samo On može. Ali nam je dao mogućnost da budemo spašeni i pokazao nam je koliko On nas ljubi. A mi samo trebamo biti zahvalni i prihvatiti Ga da nas toliko ljubi i molitvom i djelima Mu uzvraćati čak i malom ljubavlju, ali bitno da Mu uzvraćamo i da vjerujemo da će nas u potpunosti ispuniti kada Mu se pridružimo u vječnosti.

Ljubav je toliko snažna da čak i samim gledanjem kako se netko voli, utječe na nas. Potiče nas da za njom težimo i čeznemo, da smo usmjereni na potragu za njom i ne odustajemo. Čak i kada pročitamo kako netko opisuje ljubav, toliko nas fascinira da u nama pokreće da nam srce brže i jače zakuca, da nam oživi uspavale misli i potakne da se pokrenemo i poduzmemo nešto što već dugo odugovlačimo. Tada prostruji kroz nas poziv biti bolji, predaniji, vjerniji, ustrajniji, da ostavimo iza sebe loše događaje i iskustva, i udahnemo dublje, te krenemo dalje. Razne boli, rane mogu čovjeka navesti da zanemari taj poziv i odustane, ali Bog je ipak toliko vjeran i ustrajan da nas ne pušta i želi da svi budemo ispunjeni i sretni. On se neprestano trudi da nas usmjeri ka svojoj ljubavi, postepeno otvarajući nam srce i ispunjajući ga. Može li biti veće ljubavi od Njegove? Na tebi je čovječe, hoćeš li svakodnevno oko sebe vidjeti, ali i davati makar i mrvice ljubavi ili ćeš gledati samo na neke nedostatke. Ljubav je svuda oko nas i uvijek nas prati, a na nama je koliko smo je spremni prihvatiti.

Prvo čitanje (Pnz 26, 4-10):

Vjeroispovijest izabranog naroda.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije je govorio narodu:
»Zatim će svećenik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Gospodina, Boga tvoga. Ti onda odgovori i reci pred Gospodinom, Bogom svojim: ’Moj je otac bio aramejski lutalac; on je s malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ondje je postao velikim, brojnim i moćnim narodom. Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. Vapili smo Gospodinu, Bogu otaca svojih. Gospodin je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu ¬nevolju i našu muku. Iz Egipta nas izvede Gospodin rukom jakom i mišicom ispruženom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla što si mi ga, Gospodine, dao.’ Stavi ih pred Gospodina, Boga svoga, i pred Gospodinom, Bogom svojim, duboko se nakloni.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam (Ps 91, 1-2.10-15):
Pripjev:
Gospodine, budi sa mnom u nevolji!

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
reci Gospodinu: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!«

Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.

Na rukama će te nositi
da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.
Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.

Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit ga jer poznaje ime moje.
Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.

Drugo čitanje (Rim 10, 8-13):

Vjeroispovijest Kristova vjernika.

Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Što veli Pismo? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.
Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje po Luki (Lk 4, 1-13):

Duh ga je vodio pustinjom, gdje bijaše iskušavan.

U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.«
I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«
Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.

Riječ Gospodnja

1.Korizmena nedjelja (c)

Ovo je prva nedjelja koja nas uvodi u korizmu, u vrijeme iščekivanja Isusovog uskrsnuća. Korizma i jest sama po sebi vrijeme pustinje. Upravo ta pustinja nam daje mogućnost da postanemo bliži Bogu, da Ga dublje spoznamo. Pustinja je upravo tu da bismo se odmaknuli od kušnja ovoga svijeta, da bismo jasnije čuli Božji glas, da bismo mogli prepoznati što nam želi poručiti i na kraju da bismo duhovno ojačali. Ovaj svijet nas lako navede da padnemo i da smo slabi i zato treba raditi na jačanju. U ovome životu je lako biti obmanjen kušnjama i lako je sagriješiti, kada su svuda oko nas napasti, ali bitno je držati do toga da se odupremo i da kažemo ‘ne’ kušnjama, da kažemo ‘ne’ grijehu! Važno je u određenom trenutku znati postaviti granicu i lupiti šakom od stol i reći dosta je bilo!

Međutim, sve ima svoje razloge, pa tako kušnjama bivamo isprobavani kakvi smo u srcu i što je zapravo u našoj dubini. U tim pustinjama i kušnjama najbolje upoznajemo sebe i postajemo svjesni što je ono što trebamo promijeniti i na čemu trebamo raditi. Bitno je znati raspoznati razliku između dobra i zla, a onda u određenome trenutku izabrati dobro, izabrati biti blizak i otvoren Bogu. Svi mi zapravo želimo biti radosna srca i zadovoljni ljudi, a to možemo ostvariti samo ako pođemo putem Isusa, Sina Božjeg koji je i došao pokazati nam taj put ljubavi. Bog je sama ljubav i On ne pozna ništa drugo osim ljubavi. Darovani smo tolikim blagoslovima i tolikom ljubavlju, ali smo ipak samo ljudi koji trebaju jačati i produbljivati svoju vjeru. Bez vjere nam nema pouzdanja i blizine k Bogu. Lako je posustati na životnom putu kad nas nedaće i teškoće snađu, ali molitva je ono što nas približava Bogu, što nam pomaže da jačamo svoju vjeru, daje nam snagu i hrabrost da se suočimo sa svime što bismo najradije htjeli izbjeći i zaobići. No kada bismo zaobilazili i uspjeli izbjegavati sve ono što nas čini razdražljivima, nesretnima, rastresenima, očajnima, tada ne bismo radili na sebi i jačali u spoznaji da je zapravo oslobađajuće suočiti se sa svime i iznijeti istinu na vidjelo. Ključno je biti iskren i prema sebi i prema drugome, iako boli taj tren, ali oslobađa okova i čovjek više nije opterećen sa nečim što ga je mučilo dugo vremena. Takav efekt ima i duboka i žarka ispovijed, jer lišava čovjeka od okova zla i odrješava ga muka koje su ga razdirale. Zato čovječe postani svjestan da je zlo vrlo moćno i da duboko ranjava ako mu dopustiš! Budi iskren prema sebi i probudi se od krivih uvjerenja, zastranosti, predrasuda!

Zlo je itekako prisutno i nije nimalo fikcija nekakvih religioznih ljudi, već je stvarnost pred svima nama kojoj smo svakodnevno izloženi i ne možemo je izbjeći. A upravo kroz naš strah, nesigurnost, sumnju i mnoge naše druge slabosti, zlo želi biti nadmoćno i baš tada želi s nama manipulirati, jer je tada najlakše pasti i posrnuti. Zlo jača baš onda kada nam je slaba vjera i kada smo udaljeni od Boga, kada nam je svejedno kakva jest i kakva će biti naša duša. Zato bismo se trebali trgnuti u određenom trenutku i prisjetiti se da je Isus poput svih nas bio kušan u pustinji 40 dana. A ono ključno je da Isus nije posustao i nije popustio đavlu, nije nasjeo na lažna obećanja i manipulativne prijevare, već je rekao svemu tome ‘ne’. Time je svima nama pokazao pravi put kojim treba ići, put ljubavi koji ispunjava, iako se na prvi pogled ne čini baš privlačan, jer dosta treba učiti ljubiti i praštati, a ne nositi u svom srcu ogorčenje i mržnju. Isus nas poziva da otvorimo svoje srce toliko da zaista možemo pravu ljubav oko sebe širiti. Zato čovječe otvori svoje srce da uđe u njega Božja ljubav kojom te želi obdariti i obogatiti, kojom te želi razveseliti i učiniti sretnim, a upravo ti si taj koji može odlučiti biti istinski sretan ili se prepustiti lažnim životim obmanama i manipulacijama! Amen! 

Marija Vračević

Prvo čitanje (Pnz 6, 2-6):

Čuj, Izraele: Ljubi Gospodina svim srcem svojim!

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

U one dane: Mojsije reče narodu:
»Svega vijeka svoga boj se Gospodina, Boga svoga – ti, i sin tvoj, i sin tvoga sina – vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. Slušaj, Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude i da se veoma razmnožiš jer ti je Gospodin, Bog otaca tvojih, obećao zemlju kojom teče med i mlijeko.
Čuj, Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 18, 2-4.47.51ab):

Pripjev:
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj!

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.

Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost iskazao.

 

Drugo čitanje (Heb 7, 23-28):

Krist, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo! Mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. Zato i može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima.
Takav nam veliki svećenik i bijaše potreban – svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa – koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve – nakon Zakona – Sina zauvijek usavršena.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (12, 28b-34):

Ovo je prva zapovijed. Druga je pak ovoj slična.

U ono vrijeme:
Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«
Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.«
Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Riječ Gospodnja

ZAPOVIJEDI LJUBAVI
Nevjerojatno je kako je sve prožeto ljubavlju od postanka svijeta do dan danas. Bez ljubavi uistinu ne bi ništa bilo moguće niti bi svijet mogao funkcionirati sam po sebi. Da bi se nešto ostvarilo, potrebna je samo mala zraka ljubavi koja vodi i prožima iznenađujućom hrabrošću i upornošću. Tako je bilo i sa Djevicom Marijom koja je prihvatila biti majkom Spasitelja i to samo zato što je Bog Otac imao toliko ljubavi za sve nas ljude, da nas izbavi od propasti. A još čudesnije je to što je Isus prihvatio za sve nas žrtvu, muku i smrt, da bi nam dao nadu i put ka vječnome životu. Toliko smo ljubljeni da to ni ne možemo zamisliti, a kamoli objasniti. Da nema ljubavi ne bi bilo nikoga od nas. Bog nam svima pomaže u svemu, samo trebamo biti dovoljno zahvalni i ponizni da to možemo shvatiti i prihvatiti. Zato postoji prva zapovijed ljubavi koja glasi: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! On je onaj kojeg trebamo slijediti, jer je jedini Gospodin, onaj koji nam želi najveće dobro, a to je da zaslužimo vječni život s Njime u zajedništvu. To znači, ako nam je On iznad svega, onda nećemo propasti, jer nas On vodi i pokazuje nam put da ne zalutamo, a ako zalutamo da nas ponovno izvede na pravi put. Lako je čovjeku pasti u ovome svijetu, jer su kušnje velike i napasti snažne. Ali Božja ljubav je toliko jaka da nas bez obzira na sve uporno dotiče i poziva da idemo Njegovim putem. A naša je slobodna volja, hoćemo li to prihvatiti.
Danas se može uočiti, ali i kroz povijest je bilo prisutna neprestana mržnja i zlo među ljudima, jer su uvijek bile određene razmirice oko kojih su se vodili ratovi i rađala zloba. Uvijek su neki narodi smatrali da imaju pravo vladati nad drugima, iako to nije imalo nikakvog smisla. A to je upravo bio izraz njihove unutrašnje borbe, kao i kod svih nas danas. Čovjek prvo mora voljeti sebe, da bi mogao voljeti one ljude oko sebe. To uistinu nije tako jednostavno kako se čini, jer doista treba uložiti dosta strpljivosti i otvorenosti za vlastitu promjenu, a najviše ljubavi da bi se moglo oprostiti. Oni koji trpe druge osjećaju da su ugroženi i da se moraju obraniti, a oni koji su smatrani zlotvorima koji ugnjetavaju smatraju da imaju pravo izreći svoje mišljenje i nametnuti se drugima, kako bi bili prihvaćeni. Ali nažalost, na silu ne ide ništa, jer se rađa još veća zloba. Ljubav je ona koja sve pobjeđuje i koja može osvojiti srca, drugo ništa. A Isus je dao jasnu zapovijed: »Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.« i to je svojim primjerom pokazao. Ako ne ljubiš samoga sebe, nećeš moći ni druge ljubiti. Ali to ne znači da sebe treba sebično ljubiti na način da ja želim biti glavni/a i da se po meni sve treba uskladiti. Već ljubiti sebe znači imati otvoreno srce prihvatiti svakoga čovjeka i pomoći mu da i on sam sebe ljubi, tako da Boga stavi na prvo mjesto u svom životu. To zvuči vrlo jednostavno u teoriji, ali u praksi je vrlo komplicirano i teško, jer nam je svima potrebna ta ljubav za kojom čeznemo da nas ispuni, kako bismo mogli jedni druge uveseljavati i činiti sretnima. Dakle, prvo Boga treba ljubiti, a onda se sve ostalo može lako poredati svojim redoslijedom. Sve što trebamo je ljubav, a nju trebamo i htjeti i prihvatiti, jer sama od sebe neće doći niti se stvoriti među nama.

Marija Vračević

Prvo čitanje (Jr 31, 7-9):

Slijepe i hrome utješene vraćam.

Čitanje Knjige proroka Jeremije

Ovo govori Gospodin:
»Kličite od radosti Jakovu,
podvikujte prvaku narodâ!
Objavljujte, uznosite, navješćujte:
Gospodin spasi narod svoj,
ostatak Izraelov!
Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne,
skupljam ih s krajeva zemlje:
s njima su slijepi i hromi,
trudnice i rodilje:
vraća se velika zajednica.
Evo, u suzama pođoše,
utješene sad ih vraćam!
Vodit ću ih kraj potočnih voda,
putem ravnim kojim neće posrnuti,
jer ja sam otac Izraelu,
Efrajim je moj prvenac.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 126, 1-6):

Pripjev:
Velika nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo:
Silna im djela Gospodin učini!«
Velika nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama,
žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući,
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.

 

Drugo čitanje (Heb 5, 1-6):

Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Svaki veliki svećenik, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (10, 46-52):

Učitelju moj, da progledam.

U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.
Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.

Riječ Gospodnja

NEOPISIVA RADOST

Svaki čovjek sniva velike snove tek kada svjesno krene koračati životnim putem i doživljavati svijet pred sobom, osjećajući silnu slobodu da može odlučiti kako god hoće i kojim će se smjerom kretati. Ali ta odluka usmjerenja je uvijek na vagi, jer sve je dobro i ništa nije dobro, zato što svaka odluka ima svoje posljedice. Samo je upitno preuzimanje odgovornosti za te svoje odluke. Jednom kada nešto odlučimo, vrijeme se ne može vratiti i ne možemo izbrisati određene negativne posljedice, ali možemo se truditi suočiti s njima i uživati u onome pozitivnome što nas čini radosnima. Težimo postići i dotaknuti nebesa, a na kraju se sve to svede na materijalna uživanja, koja koliko god raskošno djelovala su prolazna i isprazna, a daju onaj osjećaj praznine i nezadovoljstva. Osjetljivi smo najviše na vid i okus, a ona druga osjetila kao da zanemarimo. A pred nama je toliko bogatstvo radosti koje možemo osjetiti i doživjeti. Da naglasak stavimo i na druga osjetila, dobili bismo potpuno drugu sliku o svemu, puno bogatiju i prožimajuću. Toliko je velik dijapazon boja i mirisa pred nama, od izlaska do zalaska sunca, godišnjih doba i njihovih prirodnih plodova, kroz osluškivanje raznih melodija prirode i ljudske glazbene virtuoznosti, do osjetilnog od kojeg svi kao da bježimo, a toliko nam je potrebno. Nekako smo previše grubi na riječima jedni prema drugima, kao da zaboravljamo izreći lijepe riječi kako bismo se obostrano obradovali i lijepo osjećali. Žalosno je da je danas neugodno nekome pružiti ruku, dodirnuti osobu, učiniti mali znak pažnje, a kamoli zagrliti. Strašan je prizor hodati ulicom, a da nitko nikoga ne želi pogledati u oči, svi su u svom svijetu mobitela i slušalica u ušima, izgledaju izgubljeni u vremenu i prostoru, a zapravo su u vapaju i patnji, jer ne znaju kako bi je drugačije izrazili. Sve smo više udaljeni jedni od drugih i osamljujemo se, a čeznemo da nas se prihvati, da budemo voljeni i željeni.

Tu dolazi na vidjelo Isusov primjer ponašanja, jer on nikoga nije odbacivao i sve je prihvaćao, svima je govorio i za sve je imao i ima otvoreno srce, na kraju dajući svoj život za nas. Svima je pomagao i liječio upravo kroz dodir i riječi koje im je upućivao i izgovarao, a tu je istaknut primjer ovoga slijepca iz evanđelja. Imao je čvrstu vjeru da može progledati i uz Isusovu pomoć je progledao. Darovana mu je neopisiva radost ozdravljenjem i mogućnošću da progleda. Dobio je ono za čime je snažno čeznuo. Upravo danas svima nama je potrebno da i pored zdravih očiju progledamo, jer smo tijekom vremena oslijepili od silnog zavaravajućeg i prividnog sjaja ovoga svijeta i zanemarili ono važno. Ako vjeruješ da je moguće ostvariti ono što uistinu želiš i što ti je potrebno uz Isusa, onda to i možeš postići, samo je potrebna snažna strpljivost. Zašto ne bismo bili otvoreni jedni prema drugima, po uzoru na Isusa,  pomagali si međusobno i izgovarali lijepe riječi i upućivali pozitivne misli i činili dobra djela, da nam svima bude bolje i ljepše, nego da ranjavamo jedni druge u prividnoj beznadnosti i bezrazložnom osamljivanju pateći? Besmisleno izabiremo patnju, umjesto da težimo otvoriti vlastite oči srca, napokon progledati i smijati se od svega srca, što glasnije možemo da sve odjekuje od radosti i širiti tu sreću oko nas.

Marija Vračević

DVADESETDEVETA NEDJELJA KROZ GODINU (B)

Prvo čitanje (Iz 53, 10-11):

Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu, vidjet će potomstvo.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Svidjelo se Gospodinu pritisnuti ga bolima.
Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu,
vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane
i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.
Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost
i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge
i krivicu njihovu na sebe uzeti.

Riječ Gospodnja

 

Otpjevni psalam (Ps 33, 4-5.18-20.22):

Pripjev:

Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!

Prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama
kao što se u tebe uzdamo!

 

Drugo čitanje (Heb 4, 14-16):

Pristupajmo smjelo prijestolju milosti.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo: Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.
Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.
Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje po Marku (10, 35-45):

Sin Čovječji došao je da život svoj dade kao otkupninu za mnoge.

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu:
»Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.«
Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im:
»Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Riječ Gospodnja

ŽELJE I STVARNOST
Svaki čovjek ima određene želje i snove koje želi ostvariti tijekom života i to ga vodi i motivira. Međutim, stvarnost života je potpuno drugačija, upravo zato što je surova i suočeni smo podnijeti mnogo boli i patnji za koje nismo spremni. Zamišljamo si određeni tijek života, ali ipak je to u Božjim rukama, jer On svime upravlja i sve vodi. Trudimo se tome odupirati i nanosimo sami sebi bol i ranjavamo se duboko, ali svejedno taj životni vlak koji ide ne može se zaustaviti. Ali ono najvažnije je da se čovjek, podnoseći razne terete, kušnje i boli, želi mijenjati na bolje i težiti tome da bude spašen od propasti. Ovaj svijet je prolazan, a mi svi nastojimo steći što više materijalnih dobara, ostavljati dobar dojam, da nas se gleda u što boljem svjetlu, a to često puta prelazi u glumu i oholost i ne činimo dobro drugima od srca, već za dobar dojam i tuđe mišljenje koje uopće nije važno. Svi bismo mi htjeli biti prvi, biti glavni, da nam se da vlast kako bismo upravljali, kako bi nas se gledalo kao nekoga dostojnoga slave i poštovanja, koji gleda obične jadnike s visoka i odlučuje kako će im biti. Ali ono što treba naglasiti je da je to pogrešna slika o čovjeku koji bi trebao biti prvi. A „biti prvim“ ne znači imati materijalna bogatstva, uživati moć i slavu, iživljavati se nad drugima, jer ima tu mogućnost, već to je onaj čovjek koji je u srcu prvi Isusu, taj je uistinu onaj koji je važan i kojega treba smatrati prvim. Svi bismo htjeli uživati i osjećati se ugodno i dobro, ali taj osjećaj na ovom prolaznom svijetu kratko traje. Ovdje smo pozvani podnijeti određene žrtve, patnje i boli da bismo duhovno rasli i napredovali. Međutim, kroz život svi pokušavamo to izbjegavati i ne prihvatiti odgovornost boli i tereta, a to onda prerasta u kukavičluk i življenje u nerealnom svijetu punom zamjeranja, prijevara, obmana, manipulacija odnosno u svijetu punom mržnje i zla. Mnogi životi bivaju ugroženi i nepravedno oduzeti, samo zato što se netko tko ima vlast, moć i novac u rukama, smatra da je najvažniji i tako se iživljava nad drugima, a zapravo time pokazuje koliko je sam u sebi jadan i bijedan. Pred Isusom smo svi jednaki i nitko sebe ne može stavljati ispred nekoga drugoga, jer svima nam je darovan dar života i slobodne volje. Nijedan čovjek nije posebniji niti važniji od onog drugog. Ono najvažnije što svatko od nas ima, jest ono blago u srcu odnosno koliko dobrote i ljubavi je spreman podijeliti s čovjekom pored sebe. Ovdje smo da služimo jedni drugima, da si međusobno pomažemo, ohrabrujemo i da se volimo. Svaki čovjek koji je spreman služiti drugima, biti ponizan i prihvatiti svoj križ i pomoći drugome nositi njegov križ jest čovjek koji se na taj način može duboko u sebi uistinu s pravom osjećati važan, potreban i bliži Bogu. Takvih ljudi je nažalost vrlo malo i silno su potrebni, jer se zloban način ponašanja i odnošenja jednih prema drugima treba iskorijeniti i spriječiti da se ne izrodi još veće zlo. Svi su prvo sebi najbitniji, a kada im krene nizbrdo, odmah traže pomoć, pažnju i ljubav od drugih ljudi. Prvo trebamo drugima činiti ono što želimo da oni nama čine, a ne očekivati od drugih da nama dobro čine i mi ne uzvratiti jednako. Trebamo biti spremni prvi pokazati primjerom, podnositi razne žrtve, patnje i boli, pomagati ljudima oko sebe i činiti što više dobra, da bismo u svaku osobu usadili to sjeme dobrote i ljubavi kako bi niknulo plodom. Kako će neka osoba dobiti dobru sliku o životu, Bogu koji nam je darovao toliko obilje i ljepote i o Isusu koji se žrtvovao za nas i pokazao nam kako živjeti, ako međusobno ne širimo dobro i ljubav na koju smo pozvani? Bez dobrote i ljubavi smisao života pada u vodu, jer bez toga nas nikakva materijalna dobra ovoga svijeta ne mogu zadovoljiti i učiniti istinski radosnima. Čovječe, imaš priliku svaki dan iznova okrenuti novu stranicu svoga života i odlučiti činiti dobro i širiti ljubav oko sebe. Odluči i kreni!!!
Marija Vračević

Prvo čitanje (Mudr 7, 7-11):

Ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s mudrošću.

Čitanje Knjige Mudrosti

Pomolih se i razbor dobih;
zavapih i primih duh mudrosti.
Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja
i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom.
Nisam je htio uspoređivati ni s draguljima,
jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska,
a srebro je prema njoj kao blato.
Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote
i zavolio više od svjetlosti,
jer njezin sjaj bez prestanka svijetli.
A s njome su mi došla sva dobra
i od ruku njezinih blago nebrojeno.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 90, 12-17):
Pripjev:
Nasiti nas smilovanjem svojim da kličemo!

Nauči nas dane naše brojiti
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!

Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Obraduj nas za dane kad si nas šibao,
za ljeta kad smo stradali!

Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje
i tvoja slava na djeci njihovoj!
Dobrota Gospodina, Boga našega, nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek uspije!

Drugo čitanje (Heb 4, 12-13):

Riječ Božja prosuđuje nakane i misli srca.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Živa je riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (10, 17-30):

Što imaš, prodaj i idi za mnom!

U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:
»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«
On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«
Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«

Riječ Gospodnja

MUDROST I BOGATSTVO
Gospodinova je riječ jasna i odrješita, ali je upečatljiva i neizbrisiva. Riječ Božja je toliko snažna i moćna, živa i djelotvorna, a »oštrija od dvosjeklog mača« i prodire toliko duboko da »prosuđuje nakane i misli svakoga srca«. Od Riječi je sve nastalo, što nam i govore zapisi iz Biblije: »U početku bijaše riječ, Riječ bijaše od Boga i Riječ bijaše Bog«. Riječ je toliko čudesna da se po njoj razdijelilo nebo od zemlje, svjetlo od tame, vode od kopna, stvorene su životinje, a potom i čovjek da vlada nad svim stvorovima zemaljskim i obrađuje zemlju, te mu je od njegova rebra dana i žena da se s njome plodi i množi i napuči zemlju. Bog im je sve to darovao, ali je izričito zabranio da ne jedu sa stabla spoznaje dobra i zla. Međutim, ljudska narav je takva da se dala nagovoriti da posumnja u Božju riječ i ta savršena riječ je bila prekršena. Čovjek je bio dovoljno ohol da ne prizna da je sagriješio i prekršio riječ, već se htio obraniti i ne prihvatiti krivicu i odgovornost, pa je pažnju usmjeravao prvo na ženu, a onda na zmiju koja je i potaknula zlo. Zbog te prekršene riječi, Bog je odredio čovjeku da će se na zemlji itekako morati mučiti i znojiti da bi preživio, a potom umrijeti. To je zaslužena kazna, koju treba bolno odraditi i preživjeti. Međutim, radi te boli koju se mora pretrpjeti, ljudi su postali zli jedni prema drugima i zato su stvorene i naglašene razlike između bogatih i siromašnih, da je to doslovno iživljavanje jednih na drugima.
Oduvijek je u svijetu bila naglašena borba za novcem, bogatstvom, slavom, moći. Čovjek koji je sve to imao, smatrao se moćnim, da može nad svima i svime vladati, samo zato što se uhvatio za „to“ nešto prolazno i isprazno, radi čega gubi pamet, rasuđivanje i mudrost toliko dragocjenu. Počeo se ponašati oholo, zavidno, srdito, lijeno, neumjereno, pa čak škrto i bludno odnosno oko sebe je širio zlo, jer nikako nije mogao zadovoljiti svoje požude. Izgubio je osjećaj za ljubav i prezire sve oko sebe. Imućnome čovjeku je jako teško odreći se svega što je stekao i ostvario, jer ne može prihvatiti ništa manje od te ugode na koju je navikao, ali to mu ne omogućava da uđe u Kraljevsko nebesko. Sebičnost i sebeljublje tu jako dolaze do izražaja, jer naprosto bujaju kad se izgubi mjera. Zato je važno njegovati darovan nam dar mudrosti, da čovjek može u svakom trenu prosuditi i razlučiti dobro od zla i ne dati se pokolebati. Mudrošću proničemo u drugoga čovjeka i u čitavu stvarnost i pomoću nje znamo razlikovati ono bitno od nebitnoga, zato je to toliko bitan dar koji vodi sve drugo. Žalosno je što se tim darom poigravamo u tolikoj mjeri, da izgubi svoje naličje i svrhu. Dobili smo taj dar bezuvjetno, a upravo zato ga trebamo poštovati i biti za nj beskrajno zahvalni. Mudrost je toliko moćna da »njezin sjaj bez prestanka svijetli« i »s njome dolaze sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno«. Isus je svima nama bez obzira na sve naše opačine i brojne grijehe, ipak omogućio spasenje po svojoj žrtvi na križu, pokazavši nam da je vrijedno odreći se svega i ići za Njim, makar jako bolilo i po cijenu života, a mi se samo trebamo odazvati i držati se dane nam riječi.

Marija Vračević

Prvo čitanje (Post 2, 18-24):

I dvoje njih bit će jedno tijelo.

Čitanje Knjige Postanka

Reče Gospodin, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam! Načinit ću mu pomoć kao što je on.«
Tada Gospodin, Bog, oblikova od zemlje sve životinje poljske i sve ptice nebeske i privede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama nebeskim i životinjama poljskim. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Gospodin, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Gospodin, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče:
»Odjednom, evo kosti od mojih kosti, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!«
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza ženu svoju i dvoje njih bit će jedno tijelo.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 128, 1-6):
Pripjev:
Blagoslovio nas Bog sve dane života našega!

Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!

Vidio djecu svojih sinova,
mir nad Izraelom!

Drugo čitanje (Heb 2, 9-11):

Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo: Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.
Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede početnika njihova spasenja. Ta i posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (10, 2-16)

Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše:
»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«
U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«
Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

Riječ Gospodnja

Od početka stvaranja svijeta stvoren je čovjek i bijaše sam, a ta samoća nije bila dobra za njega, zato mu Bog stvori ženu, pomoć jednaku. Bog je utemeljio zajednicu da njih dvoje tvore jedno tijelo odnosno „brak“ i da urode plodom otvorenošću prema životu odnosno da od njih nastanu novi naraštaji. Dakle, od samih početaka je prirodno da svaki čovjek ima svoju bolju polovicu, s kojom će se uzajamno nadopunjavati i ispunjavati, dijeljenjem i darovanjem ljubavi. Jer iz ljubavi nas je Bog stvorio i radi nas je poslao svoga Sina među nas da nam pokaže koliko nas ljubi.
Stvoreni smo iz ljubavi, da ljubimo i da budemo ljubljeni, da iskusimo ljubav nesebično i požrtvovno. A za tu ljubav trebamo imati dovoljno otvoreno srce, koje je spremno i umrijeti odnosno koje je spremno kroz bol i patnju doseći vrhunce. Takva ljubav nam je pokazana i dokazana od Isusa koji je za nas umro na križu, da bi nas spasio od vječne propasti, jer smo grešni i nesavršeni. Da, teško je biti ponizan i hrabar, nesebičan i spreman trpiti, jer svi mi volimo da nam bude lijepo i ugodno, a nitko ne voli da mu je neugodno i da ga nešto boli. Svaki čovjek nerado za drugoga podnosi terete i bježi od toga, iako bi mu donijelo mnogo dobra za njegov duhovni život, jer se osjeća iskorišteno i poniženo. A kada bismo podmetali leđa jedni za druge s radošću, ne bi se širilo toliko zlo svijetom. Svi mi se štedimo i ne želimo se otvoriti jedni prema drugima, da ne bi bili oštećeni. Možda je ta šteta neka bol koju trebamo preboliti, ali bol ionako prođe kako i dođe i postajemo iznutra bogatiji, jer se duhovno jačamo da možemo biti hrabri i odvažni borci protiv zla, a ne nekakvi mlakonje koji će pri prvoj poteškoći na životnom putu odustati. Rođeni smo da se borimo s ljubavlju i za ljubav, da ona pobijedi nad svime, jer ona i zaslužuje da bude glavni životni pokretač u boj. Tolikom smo ljubavlju obdareni, a toliko smo usamljeni u gužvi jedni među drugima. Svima nam je potrebna ljubav i svi čeznemo za ljubavlju, a kao da smo svakodnevno slijepi i gluhi za međusobno pomaganje, prihvaćanje i darivanje. Sve nas ta samoća i usamljenost razara i postajemo jedni prema drugima agresivni, puni predrasuda, straha, mržnje, kao da nam je netko drugi kriv za vlastito unutarnje duhovno stanje. A zapravo sami sebi negativnim stavom i razmišljanjem stvorimo određenu situaciju. Da idemo s ljubavlju jedni prema drugima, bilo bi odjeka i uvijek ima odjeka i učinka, jer ipak je Bog čudesno omogućio da ljubavlju iz dva tijela nastane novi život i novo tijelo. Da nije ljubavi, ne bi ni svijeta bilo, kako kaže jedna krasna pjesma. Bog nas je stvorio da činimo zajedništvo, da međusobno dijelimo ljubav jedni drugima, a ne da budemo osamljeni i da patimo. Stvoreni smo za ljubav, da se radujemo i ispunimo svoja srca. Kada čovjek nema ljubavi, onda se izopaćuje i zastranjuje na tolike stranputice i onda se izgubi u tome kaosu. Otkuda homoseksualizam, abortusi, pedofilija??!! Toliko je izranjenih ljudi koji od vlastitih roditelja nisu dobili ljubav koju su zaslužili i nisu imali primjer za slijediti, pa su se onda izgubili i čine zlo misleći da će tako doseći ljubav. Ali do ljubavi se jedino dođe putem Krista, slijedeći Njegov primjer i vjerujući u spasenje. Bez vjere u Boga nema ni ljubavi. Svi mi imamo u svome srcu tu silu koja nas pokreće i po kojoj smo stvoreni, samo trebamo imati vjere da je možemo primijeniti u svome životu i prema drugome. Odaberimo ljubav umjesto samoće i osamljenosti!

Marija Vračević