DVADESETTREĆA NEDJELJA KROZ GODINU (B)

Prvo čitanje (Iz 35, 4-7a):

Uši će se gluhih otvoriti, njemákov će jezik klicati.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi!« Sljepačke će oči tad progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemákov će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti vode, i u stepi potoci, sažgana će zemlja postat jezero, a tlo žedno izvori.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 146, 6c-10):

Pripjev:
Hvali, dušo moja, Gospodina!

On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.

Gospodin oslobađa sužnje,
Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.

Gospodin štiti pridošlice,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

 

Drugo čitanje (Jak 2, 1-5):

Nije li Bog izabrao siromahe baštinicima Kraljevstva?

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Braćo moja! Vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću! Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći, a dođe i siromah u bijednoj odjeći i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete: »Ti lijepo ovdje sjedni!«, a siromahu reknete: »Ti stani — ili sjedni — ondje, podno podnožja moga!«, niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude? Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (7, 31-37):

Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.

U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.
Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.
A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!«

Riječ Gospodnja

Rečenica »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!« vrlo zvučno odjekuje u našim ušima, kada je izgovorimo i pročitamo i potiče na razmišljanje. Isus je činio mnoga čudesna djela, samo da bi nama svima bilo bolje i da bi nam olakšao naš križ, ali ono najvažnije je da bi nam vjera ojačala. Mi ljudi smo ipak samo obični mali grešni ljudi koje neprestano treba poticati i motivirati da bismo održali čvrstoću vjere, jer ona se ne može dotaknuti niti vidjeti, ali se može izgraditi duhovnim bojem u nama. Iz dana u dan smo suočeni sa raznim kušnjama, preprekama, poteškoćama, napastima, ali je važno ne odustati na tom putu i pokajati se za grijehe, već iznova kretati naprijed bez obzira na sve rane i boli. Upravo je vjera ta koja nas održava da se ne predamo, nego da se usredotočimo na sve ono dobro koje nam je Isus po svom teškom križu darovao i pokazao kako da se borimo i što da činimo. Isus je dao značajan primjer prihvativši križ i izdržavši muku do kraja, a onda je uskrsnuo i dao nam obećanje vječnoga spasenja. Nikada nas nije napustio i nije od nas odustao, nego je uvijek među nama prisutan, samo Ga mi trebamo znati vidjeti, čuti i slijediti. Lako je zabluditi i skrenuti s puta, ali On nam iznova oprašta i vodi nas da bi nas doveo u vječno spasenje i darovao nam vječni život. Činio je čudesa dok je bio prisutan među nama na zemlji, ali čini i danas preko svoje majke Blažene Djevice Marije, koja nas svaki dan iznova potiče da se molimo i da budemo vjerni, preko svojih vidjelica kojima se prikazuje i govori. I danas bolesni ozdravljaju i duhom i tijelom, događaju se obraćenja, a to je ono najvažnije da se čovjeku srce otvori i da ga Isus ispuni ljubavlju, kako bi mogao podnijeti sve što ga na životom putu snađe. Čudesno je kako je svijet stvoren da sve ima svoju svrhu, a pogotovo što je Bog uz sve to stvorio čovjeka da svime time vlada i poslao svoga Sina kao primjer koji trebamo slijediti, a ono najčudesnije je kako je Isus izabrao žrtvu za sve nas. Budimo zahvalni za sve što dobismo i budimo ponizni da se znamo radovati malim stvarima oko sebe koje nam zagriju i obraduju srce, a ne se usredotočavati i opterećivati materijalnim stvarima koje nas samo zarobljavaju i čine nesretnima.

Marija Vračević


DVADESETDRUGA NEDJELJA KROZ GODINU (B)

Prvo čitanje (Pnz 4, 1-2.6-8):

Ništa ne nadodajite onome što vam zapovijedam … vršite zapovijedi Gospodnje!

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije reče narodu:
»Sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Gospodin, Bog otaca vaših. Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Gospodina, Boga svojega, što vam ih dajem. Držite ih i vršite: to će u očima narodâ biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni čuju za sve ove zakone, reći će: ’Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj narod veliki.’ Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Gospodin, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj zakon koji danas stavljam pred vas?«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 15, 2-4ab.5ab):

Pripjev:
Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome?

Onaj samo tko živi čestito,
koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,
i ne kleveće jezikom.

Koji bližnjem zla ne nanosi
i ne sramoti susjeda svoga;
koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se Gospodina boje.

Koji se zaklinje prijatelju,
a ne krši prisege,
i ne daje novca na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.

Drugo čitanje (Jak 1, 17-18.21b-22.27):

Budite vršitelji riječi!

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Braćo moja ljubljena: Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlilâ u kome nema promjene ni sjene od mijene. Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.
Sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (7, 1-8.14-15.21-23):

Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«
Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«

Riječ Gospodnja

Prema Isusovim riječima iz današnjeg evanđelja naglašena je nevjera i licemjerstvo Židova. Židovi su vjerovali i vjeruju da preko izvršavanja starih predaja i rituala mogu doseći Kraljevstvo Nebesko, a nisu držali do toga da čine dobro. Međutim, nije stvar u izvršavanju stare predaje, nego o otvaranju vlastitoga srca za vjeru. Vrlo malo je bilo onih koji su istinski vjerovali u Isusove riječi i držali do toga da sami na sebi rade, a ne da gledaju kako će određene životne stvari izvršiti kako bi zadovoljili uhodanu formu. Onaj tko samo gleda na sve ljude oko sebe, a vrlo malo na sebe, njemu samo upada u oči ono što netko drugi čini, pogotovo ako se ne slaže s time. Ali zapravo se treba prvo zagledati u svoje srce i propitati, te raditi na svojoj promjeni iznutra koja je vrlo zahtijevna i naporna i traži neprestani rad. Zato je jednostavnije isticati tuđe pogreške i osuđivati ih, nego raditi na svojim pogreškama i mijenjati ih. Vrlo jednostavno čovjek postane licemjeran i obuzet svakim drugim grijehom, a teško se čisti i riješava svoga tereta grijeha kojeg nosi. Uzaludne su sve ispovijedi koje se samo obavljaju iz navike, dok čovjek iskreno ne odluči postati bolji. Sve kažu ove Isusove riječi iz evanđelja: „Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.ʺ
Zato je potrebno iznova čitati i slušati Isusove riječi, kako bismo ispunili svoje srce onim što je ispravno, tako da iz nas ne izlazi zloba, već da smo usmjereni i potaknuti činiti dobro i živjeti dobro. Ne dopustimo da nas zlo zavodi i čini naše srce nemirnim i grešnim, već potrudimo se da naše srce bude blizu Bogu, kako bismo mogli biti radosni, mirni i ispunjeni. Vrlo je važno prvenstveno misliti dobro i pozitivno, a onda to utječe na čovjekove riječi i djela. Ono čime hranimo svoje srce odnosno ako sami u sebi počnemo negativno ili pozitivno razmišljati, to će se sigurno odraziti na naše riječi i djela. Čovjek u sebi neprestano treba voditi borbu kako bi izbjegao zle misli koje ga samo mogu kočiti u svakodnevnom životu i u težnji da bude bliži Bogu. Vjera je neprestan duhovni rast i pobjeda nad sumnjom i strahom, zato se usmjerimo na pobjedu, pozitivno razmišljanje i dobro koje nam je dano, samo se trebamo dublje zagledati u svoje srce. Ne dopustimo da usnama častimo Boga, a da nam srce bude daleko od Njega. Kada odlučimo postati bolji i mijenjati svoje srce, onda možemo mijenjati svijet.

 

Marija Vračević


ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (B)

Prvo čitanje (Ez 2, 2-5):

Rod su odmetnički, ali neka znaju da je prorok među njima.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

U one dane: Uđe u me duh te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. I reče mi: »Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi bunili su se protiv mene sve do dana današnjega. Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: ’Ovo govori Gospodin Bog!’ I poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (123, 1-4):

Pripjev:
Oči su naše uprte u Gospodina dok nam se ne smiluje.

Oči svoje uzdižem k tebi
koji u nebesima prebivaš.

Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara
i oči sluškinje u ruke gospodarice,
tako su oči naše uprte u Gospodina, Boga našega,
dok nam se ne smiluje.

Smiluj nam se, Gospodine, smiluj se nama
jer se do grla nasitismo prezira.
Presita nam je duša
podsmijeha obijesnih, poruga oholih.

Drugo čitanje (2Kor 12, 7-10):

Hvalit ću se svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. Za to sam triput molio Gospodina da odstupi od mene. A on mi reče: »Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.« Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (6,1-6):

Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju.

U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

Riječ Gospodnja

 

Ove nedjelje upečatljivo dolazi do izražaja Isusovo djelovanje u Njegovom kraju. Došao je propovijedati i poučavati u sinagogi, međutim svi su bili nevjerni. Doživio je čak da su se sablažnjavali nad Njegovom mudrošću i nad svime onime čime ih je učio. Među sobom su širili lažne glasine i predrasude o Njemu. A Isus je sve to vidio i slušao i dao im do znanja da Mu je jasno da nije dobrodošao u svome kraju. Ali bez obzira na njihovu nevjeru i ogovaranja, nastavio je poučavati i pomogao je izliječiti nekoliko bolesnika na koje je naišao.

Svi ti događaji koji su se dogodili su pokazatelji koliko su ljudi problematični odavno. Isus je ljudima u svemu jednak, osim u grijehu. Ljudi su imali pred sobom Sina Božjega u liku običnoga čovjeka i gledali su u čuda koja je činio, ali još nisu vjerovali i izmišljali su kojekakve priče, jer su Ga se najvjerojatnije bojali po Njegovim čudesnim djelima. Ipak je čovjekova prvotna reakcija kad se nečega boji da pobjegne i da odbacuje to što je doživio. A strah je vrlo velika kočnica i može jako pomutiti um i razmišljanje. Zato nije za osuditi ni današnjeg ni ondašnjeg čovjeka, jer su trebali doći k sebi i postati svjesni i osloboditi se straha. Ali nije ni za opravdati to cjelokupno ponašanje ljudi, jer su se pošteno uvjerili da je Isus uistinu od Boga i da ih nije došao zavaravati i manipulirati s njima. Silno mnoštvo Ga je slijedilo kuda god je išao i što god da je činio. Došao je izvršavati zadaću koja Mu je bila zadana, a to je spasenje ljudi na zemlji. Pomagao im je, liječio ih, hrabrio i podučavao od srca koliko je god mogao i znao.

Upravo zbog svih tih darovanih darova, na čovjeku je da Mu bude zahvalan od srca i da Mu vjeruje svim umom, svim srcem i svom dušom. Međutim, čovjek je taj koji bira i odabire si put ili propasti ili spasenja. Čovjeku je sve bilo pokazano od Isusa i ništa Mu nije bilo zanijekano i skriveno, a on sam je trebao i treba i dalje odlučiti želi li to prihvatiti ili odbaciti. A sada slijedi pitanje: Čemu se boriti protiv darovanog dobra spasenja?? Možda se nekima to čini kao fantazija ili predaleka budućnost da bi se htjeli okrenuti spasenju i da bi se htjeli boriti da to i zasluže. Bez obzira kakvo razmišljanje ljudi imali, ipak vjerujem da duboko u svakome čovjeku, ipak dođe na vidjelo pitanje i razmišljanje da ipak ima nešto nakon ovoga života i da se vrijedi boriti i vrijedi istražiti ide li se ispravnim putem.

 

 

Marija Vračević


TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (B)

Prvo čitanje (Mudr 1, 13-15; 2, 23-24):

Đavolovom je zavišću došla smrt u svijet.

Čitanje Knjige Mudrosti

Bog nije stvorio smrt
niti se raduje propasti živih.
Već je sve stvorio da opstane,
i spasonosni su stvorovi svijeta,
i u njima nema smrtonosna otrova.
I podzemlje ne vlada zemljom,
jer pravednost je besmrtna.
Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost
i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.
A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet
i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 30, 2-6; 11.12a.13b):

Pripjev: Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio.

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje (2Kor 8, 7.9.13-15):

Vaš suvišak neka nadoknadi oskudicu braće.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Kao što se u svemu odlikujete – u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti. Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego – jednakost! U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu – te bude jednakost, kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (5, 21-43):

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Riječ Gospodnja

Ovonedjeljno evanđelje nam govori o Isusovom djelovanju i sa vjernicima i sa nevjernicima. Svojim djelima Isus je pokazao kako Mu je stalo do svih ljudi, a ne samo do onih koji su bili s Njim i uz Njega i koji su Ga slijedili. Kroz svoja djela pokazao je svoju pravednost sa svima, a posebno je istaknuo svoje milosrđe i ljubav.
U ono vrijeme, koliko god ljudi nevjerni bijahu, ipak su dolazili k Isusu i molili Ga da im pomogne, kada im je pomoć bila potrebna. Upravo zato je Isusu došao i jedan od nadstojnika sinagoge Jair, molivši Ga na koljenima da pomogne njegovoj bolesnoj kćeri koja je bila na umoru. Isus je odmah krenuo pomoći, bez obzira na silan svijet koji se okupio da Ga čuje, i uputio se spasiti djevojku. Djevojka je tada već bila umrla, ali Isus je samo tražio od njezinih roditelja vjeru u Njegova djela. Kada su došli ispred djevojke, Isus im je rekao da ona samo spava, primio ju za ruku i zapovijedio joj da ustane, što ona i učini. Tada im je zaprijetio da ne govore nikome o tome što je učinio, jer nije htio biti na pozornici i javna ličnost. Svojim djelima je htio potaknuti i ojačati vjeru ljudi u Boga, a ne biti u centru zapažanja i isticati sebe. Htio je pomagati ljudima i potaknuti ih da budu bolji jedni prema drugima i da otvore svoja srca prema Bogu Ocu, od kojega je i bio poslan da im utaba put kojim trebaju ići.
Taj događaj je primjer i pouka svima nama, da Isus nije došao na svijet da se pokaže i da živi za slavu i za pozornicu, već da nam pokaže kako nismo sami, zaboravljeni i nevoljeni. Itekako je svojim djelima svima nama dao do znanja da smo mu važni i vrijedni i da se došao boriti za naš spas. Samo o svakome od nas ovisi koliko mi imamo otvorene oči i otvoreno srce za vidjeti sve to i prihvatiti sve što nam ima za dati.
U ono vrijeme, Isus je bio prisutan među ljudima i pred njihovim očima im pokazivao svoja čudesna djela i govorio važne riječi, međutim bilo je i tada ljudi koji Mu svejedno nisu htjeli vjerovati i slijediti Ga. Ljudi su onda mogli Isusa dotaknuti, gledati i uživo zamoliti za sve što im je bilo potrebno i još nisu vjerovali, a mi danas slušamo i čitamo Bibliju i nemamo Isusa na vidiku, ali zato imamo priliku otvoriti srce i biti odani svemu u Bibliji izrečenome i zapisanome do sada. Međutim, iako Isus nije fizički danas među nama, ali je duhovno prisutan kao i Njegova Presveta Majka Marija, jer se oboje ukazuju određenim ljudima i prenose nam poruke koje su važne za naš život, samo o nama ovisi hoćemo li se odazvati i biti i ostati im vjerni.

Marija Vračević


ROĐENJE SV.IVANA KRSTITELJA (B)

Prvo čitanje (Iz 49, 1-6):

Postavit ću te za svjetlost narodima.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Čujte me, otoci,
slušajte pomno, narodi daleki!
Gospodin me pozvao od krila materina,
od utrobe majke moje on me imenovao.
Od usta mojih britak je mač načinio,
sakrio me u sjeni ruke svoje,
od mene je oštru načinio strijelu,
sakrio me u svome tobolcu.
Rekao mi: »Ti si Sluga moj, Izraele,
u kom ću se proslaviti!«
A ja rekoh: »Zaludu sam se trudio,
nizašto naprezao snagu.«
Ipak, kod Gospodina je moje pravo,
kod mog Boga nagrada je moja.
A sad govori Gospodin,
koji me od utrobe Slugom svojim načini,
da mu vratim natrag Jakova,
da se sabere Izrael.
Proslavih se u očima Gospodnjim,
Bog moj bijaše mi snaga.
I reče mi:
»Premalo je da mi budeš Sluga,
da podigneš plemena Jakovljeva
i vratiš Ostatak Izraelov,
nego ću te postaviti za svjetlost narodima
da spas moj budeš do nakraj zemlje.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 139, 1-3.13-15):

Pripjev:
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno!

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bijahu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

Drugo čitanje (Dj 13, 22-26):

Pred Kristovim je dolaskom Ivan propovijedao.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Progovori Pavao: »Bog podiže ocima Davida za kralja. Za nj i posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: ‘Nisam onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi Onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.’«
»Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni među vama koji se Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja.«

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Luki (1, 57-66.80):

Ivan mu je ime!

Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.

Riječ Gospodnja

Ove nedjelje važno je istaknuti rođenje sv.Ivana Krstitelja, jer ga je njegova majka porodila u starosti, a kad mu roditelji trebahu dati ime nakon osam dana, upitaše njegova oca koji čim se uz svoju ženu složio nazvati ga Ivan, otvoriše mu se usta i jezik, te je progovorio. To su bili očiti znakovi da je Božja ruka nad njima. Dok je Ivan rastao, duhovno je jačao i boravio u pustinji sve do dana javnog nastupa pred Izraelom. Pred Isusovim dolaskom Ivan je propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu i govorio im da on nije onaj za koga ga drže, već da za njim dolazi Onaj kome on nije dostojan odriješiti obuće s nogu. Sve se to dogodilo i došlo na vidjelo, kada je Ivan krstio Isusa i razmakli se oblaci i Bog Otac je progovorio s nebesa i izrekao da je to Njegov Sin ljubljeni.
Sva ovonedjeljna čitanja upravo navještaju dolazak Isusa, koji je poslan na zemlju ne samo radi jednog naroda, već radi svih ljudi da im bude spasenje. Njegov dolazak na zemlju je stoljećima bio naviještan i kada je bilo vrijeme da dođe, Bog Otac je znakovito dao na znanje da Ga šalje. U svemu tome je sudjelovao Ivan uz svoje roditelje i Isusove roditelje, koji su imali priliku prolaziti kroz razne događaje i biti očiti znakovi Božjeg prisustva i vodstva.
U ono vrijeme kao i danas našli su se ljudi koji sumnjaju u sve te očite znakove i pokazatelje da je Bog Otac uistinu poslao svoga Sina na zemlju radi svih nas. Svaki čovjek koji je bio i koji jest i koji će biti na zemlji, važan je Bogu, jer ga je Bog stvorio i voli i želi da bude spašen od zla i da s Njime dijeli cijelu vječnost u ljubavi i radosti. Samo o svakome čovjeku osobno ovisi hoće li se odlučiti i prihvatiti slijediti Isusa, koji je došao pokazati put kojim valja ići kako bi se postiglo spasenje. Isus je svojim primjerom svima dao do znanja kakav je to put kojim bi se trebalo ići, a slijede Ga samo oni ljudi koji imaju dobru volju i jaku vjeru. Sve je čovjeku dano na znanje, a on samo treba prihvatiti i biti vjeran. Isus nije izmišljena ličnost koju nadobudni slijede, već je on Put, Istina i Život za koju vrijedi živjeti i žrtvovati se, biti odan i vjeran i biti ponizan i otvorenog srca. Zato čovječe, želiš li biti spašen ili svaki dan živjeti u neizvjesnosti i tjeskobi pitajući se kako i gdje ćeš završiti ovozemaljski život?

Marija Vračević


JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (B)

Prvo čitanje (Ez 17, 22-24):

Nisko drvo uzvisujem.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Ovo govori Gospodin Bog:
»S vrha cedra velikoga, s vrška mladih grana njegovih, odlomit ću grančicu i posadit je na gori visokoj, najvišoj. Na najvišoj gori izraelskoj nju ću zasaditi: razgranat će se ona, plodom uroditi i postati cedar predivni: prebivat će pod njim sve ptice, sve će se krilato gnijezditi u sjeni grana njegovih. I sve će poljsko drveće znati da ja, Gospodin,
visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo sušim, a drvu suhu dajem da rodi. Ja, Gospodin, rekoh i učinit ću!«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 92, 2-3.13-16):
Pripjev:
Dobro je slaviti Gospodina.

Dobro je slaviti Gospodina,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju.

Ko palma cvate pravednik
i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u domu Gospodnjemu,
cvatu u dvorima Boga našega.

Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin,
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

Drugo čitanje (2Kor 5, 6-10):

Trsimo se da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Uvijek smo puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

Riječ Gospodnja
Evanđelje po Marku (4, 26-34):

Manje od svega sjemenja na zemlji postane veće od svega povrća.

U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu:

»Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Riječ Gospodnja

Ovonedjeljno evanđelje nam govori o Kraljevstvu nebeskome, kojega je Isus navještao mnoštvu ljudi u ono vrijeme, kada Ga dođoše slušati. Bilo je izrečeno mnogo prispodoba o Kraljevstvu nebeskome, tako da ljudi mogoše shvatiti kolika je zapravo njegova važnost i značajnost. Kada bijaše njegov početak i rast, bješe toliko sitno kao gorušičino zrno, ali kada naraste postane veće od svega povrća, da su se pod njime gnijezdile ptice nebeske. Zapravo, time se hoće reći da sve ono što se ispočetka čini nebitnim i nevažnim, da kada naraste postane veće od svega što smo do tada smatrali važnim. Itekako je važno za svakoga čovjeka da radi na svome putu ka Kraljevstvu nebeskome, jer to je mjesto kojem i trebamo težiti da se spasimo nakon ovozemaljskog života i da budemo u zajedništvu i ljubavi s Bogom. Ne postoji nikakva druga lokacija ni mjesto koje je bolje od Kraljevstva nebeskoga. Isus je došao na ovaj svijet da nam pokaže put kojim trebamo ići kako bismo se spasili, bili s Njime u zajedništvu i imali život vječni. Možda se to nekim ljudima koji nemaju vjere čini nestvarnim, kada čuju priče i prispodobe koje je Isus navješćivao. Ali danas je zapravo žalosno, da i kada ljudi dožive i vide nešto značajno što bi ih moglo potaknuti da povjeruju, oni ipak ostanu tvrda i zatvorena srca. Zato je važno nama vjernicima raditi na tome da doprinesemo obraćenju i radu na vjeri onima koji su nevjerni. Ovaj svijet lako zavede i odvede na drugi put koji nikako nije do Kraljevstva nebeskoga, nego baš u propast i zlo. Stoga je važno na nama vjernicima da radimo i dalje na svojoj vjeri, ali i na vjeri onih ljudi koje susrećemo iz dana u dan, kako bismo ih potaknuli da se osvijeste i da rade na svome spasenju, jer ovaj život je kratak i završiti će, ali vječni život tek dolazi i trajati će cijelu vječnost. Zato nije svejedno kako će se u ovome životu živjeti, jer se ponašanjem i djelovanjem u ovome životu, stvara put ka onome vječnome životu na kojega smo svi pozvani živjeti. Čovječe, brini i trudi se živjeti na ovome svijetu što bolje možeš čineći što bolja djela, kako bi si osigurao put u vječni život s Bogom.

Marija Vračević


DESETA NEDJELJA KROZ GODINU (B)

Prvo čitanje (Post 3, 9-15):
Neprijateljstvo ja zamećem između roda tvojeg i roda njezina!
Čitanje Knjige Postanka
Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?«, reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol pa se sakrili.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena.
Nato Gospodin, Bog, reče zmiji:
»Kad si to učinila, prokleta bila
među svim životinjama
i svom zvjeradi poljskom!
Po trbuhu svome puzat ćeš
i prašinu jesti sveg života svog!
Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene,
između roda tvojeg i roda njezina:
on će ti glavu satirati,
a ti ćeš mu vrebati petu.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 130, 1-8):
Pripjev:
U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.
Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al u tebe je praštanje
da bismo ti služili.

U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.

Više no zoru straža noćna
nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

Drugo čitanje (2Kor 4, 13 – 5,1):
Vjerujemo pa zato i besjedimo.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo:
Budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost – umnožena – zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.
Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog, nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.
Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (3, 20-35):
Sotoni je došao kraj.
U ono vrijeme:
Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«
I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!
Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«
I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«

Riječ Gospodnja

U današnjoj nedjelji je zanimljivo istaknuti iz evanđelja, kako su pismoznanci koji su čuli da Isus izgoni đavle iz ljudi, pomislili da je i On sam zlog duha. Međutim, Isus im je odgovorio u prispodobama da zlo ne može izgoniti zloga. Time je između redaka dao do znanja da je On onaj koji je dobar i došao je među ljudima činiti dobro i pokazati im put kojim trebaju ići. Odnosno, došao je usmjeravati ljude da idu dobrim putem koji će ih voditi u dobru vječnost i zajedništvo s Njime. Isus je zagarantirao svima njima da će se grijesi i hule svim sinovima ljudskim oprostiti. Ali ako čovjek pohuli na Duha Svetoga, neće mu biti oprošteno dovijeka, jer to znači da u sebi ima nečistoga duha. Čovjek treba posvijestiti sam sebi kojim putem ide i kakvog je duha, te na tome raditi i održavati povezanost s Bogom. Nikako nije svejedno ima li se vjere u Boga i slijedi li Ga se. Kada se Boga slijedi i vjeruje, onda se s Njime postaje blizak i lakše je prijeći sve životne situacije koje nas opterećuju. Valja se Bogu prepustiti da nas On vodi i usmjerava kroz život, jer upravo ta otvorenost prema Njemu će nam omogućiti da se duhovno izgradimo vršeći Njegovu volju. Živeći život kroz vršenje volje Božje nikako nije jednostavno, već je vrlo zahtjevno i čovjek treba izdržati sve situacije koje mu se nađu na putu. Ali kada se čovjek nauči nositi sa poteškoćama, onda ostaje blizak Bogu i to je ono najvažnije, jer mu Bog daje snage i volje da ide naprijed i ne posustaje na svome putu. Kakva god situacija nas snašla na životnome putu, nije vrijedna zamaranja i odustajanja, već uz Božju pomoć treba nastaviti naprijed, jer nas Bog čeka otvorenih ruku da bismo zajedno bili u vječnosti, kada nam dođe vrijeme.

Isus je svojom primjerom čineći dobra djela, pokazao svim ljudima koji su Ga vidjeli i koji su za Njega čuli da je uistinu Sin Božji, koji je došao pomagati ljudima i dati im do znanja koliko su ljubljeni. Svojim primjerom je potaknuo ljude da Mu se otvore i da Ga slijede. A to je bilo nestvarno za mnoge pismoznance, koji su zapravo bili uvjereni da su oni jedini u pravu i da se samo njih treba slijediti. Nevjerojatan je taj njihov nepromjenjiv primjer na kojem su ustrajali da se slijedi i nisu htjeli ništa mijenjati, iako su u Isusovim djelima vidjeli značajne promjene. Očito im je bilo teško i nestvarno raditi samima na sebi, pa su radije odlučili biti protiv Isusa i stvoriti plan kako Ga se riješiti.

Od onda do danas svaki čovjek je pozvan otvoriti se i raditi na sebi, kako bi postao što bliži Bogu i pripremio si put do vječnosti, samo o njemu ovisi ima li dovoljno čvrste volje i vjere slijediti dragoga Boga kroz život koji trenutno živi.

Marija Vračević


DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU (B)

Prvo čitanje (Pnz 5, 12-15):
Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj!

Čitanje Knjige ponovljenog zakona

Ovo govori Gospodin:
»Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Gospodin, Bog tvoj. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti. Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj, da držiš dan subotnji.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 81, 3-8a. 10-11a):

Pripjev: Kliknite Bogu, jakosti našoj!

Nek zazvuče žice, nek se čuje bubanj,
svirajte u milozvučnu harfu s citarom!
Zatrubite u rog za mlađaka,
za uštapa, na svetkovinu našu!

Jer to je propis Izraelu,
zapovijed Boga Jakovljeva.
Takvo je svjedočanstvo dao Josipu
kad je izlazio iz zemlje Egipta.

»Oslobodih od tereta rame njegovo,
ruke su mu slobodne od košare.
U tjeskobi si zavapio
i ja te izbavih.

Nek ne bude u tebe drugog boga
i ne klanjaj se bogu tuđem!
Ja sam Gospodin, Bog tvoj
koji te izvedoh iz Egipta.«

Drugo čitanje (2 Kor 4,6-11):

Život se Kristov u tijelu našem očituje.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo!
Bog koji reče: »Neka iz tame svjetlost zasine!«, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.
To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje po Marku (2, 23 – 3, 6):

Sin Čovječji gospodar je i subote.

Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«
Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«
I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!«
Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.
A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava!
Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.

Riječ Gospodnja

Na današnji dan svaki vjernik se treba sjetiti biti ponizan i vjeran Bogu, jer Ga je Bog izbavio iz raznih progonstava i omogućio mu da šest dana radi i bori se, a da se sedmi dan odmara i da Ga štuje i bude Mu vjeran. Bog je prvo mislio na čovjeka i njegove potrebe, a onda je u svemu tome predložio i sedmi dan zahvalu i slavu sebi na čast, kada je čovjek na miru i odmoran i kada Mu se može potpuno posvetiti. Čovjek je uvijek imao sve što mu je bilo potrebno i Bog ga nikada nije napustio, zapravo se uvijek obrnuto dogodilo da je čovjek izdao i napustio Boga. Bog se čovjeku u svemu što mu je darovao i objavio, ali čovjeku je uvijek falilo da vidi Njegovo lice, dotakne Njegove ruke i ide Njegovim stopama. Međutim, kada je Bog Otac ostvario ono što je običnome čovjeku nemoguće, poslavši na zemlju svoga Sina Isusa Krista Bogočovjeka, rođenog od Djevice Majke Marije, onda se uistinu dogodilo nešto neopisivo. Taj obični zapravo jadni čovjek koji nikada nije bio zadovoljan Božjim darovima i ostvarenjima, dobio je Boga Sina uza se da se rodi, da živi s njime, da mu pomaže u životu, čak je bio toliko ponizan i spreman služiti mu da se čovjek ugleda na Njega i slijedi Ga. Čovjeku je bio pokazan put kojim mu je ići i koji treba slijediti da bi se iznutra izgradio, ali očito je to bilo previše zahtjevno za čovjeka. Zato je počeo smišljati kako maknuti toga Boga Sina s vidjela da mu ne čini probleme i komplikacije, jer je čovjek bio i ostao preponosan i sam sebi dovoljan. Ali Bog Sin je pristao biti i žrtva svima nama ljudima, samo da bi nam pokazao i dokazao koliko smo voljeni i ljubljeni, i što je sve Bog u stanju napraviti za čovjeka. Bog Sin je pristao biti uhvaćen i mučen od ljudi, te na kraju biti ubijen, dati svoj život za tog malog jadnog čovjeka koji na kraju uopće ni ne zna što čini tim groznim činom. Čovjeku je pokazana i darovana tolika ljubav koja nadilazi sve ono njegovo nesavršeno, što pokušava širiti među ljudima oko sebe. Čovjek je upravo po toj ljubavi izbavljen od zla, pružena mu je opcija da se spasi i da bude u vječnome zajedništvu s Bogom, ali samo ako to želi i izabere. Bog ničime nije nametnuo da se Njegova ljubav mora prihvatiti, ali suludo bi bilo odbijati toliku ljubav koja se ničime ne da mjeriti. Samo Bog može oprostiti čovjeku sve njegove grijehe i raširiti mu ruke bez obzira na sve, dok sam čovjek drugome čovjeku to ne može sam po sebi. Samo uz pomoć Boga čovjek može učiniti velika djela, ako Mu srce dovoljno otvori. Čovječe, zato dopusti da ti Božja ljubav prožme srce, da je i ti možeš dalje širiti među drugim ljudima kojima je itekako potrebna i nužna.

Marija Vračević


PRESVETO TROJSTVO

Prvo čitanje (Pnz 4, 32-34.39-40):

Gospodin je Bog na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije reče narodu:
»Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? Ili, pòkuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Gospodin, Bog vaš, u Egiptu?
Danas, dakle, spoznaj i zasadi u srce svoje: Gospodin je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema. Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje zauvijek.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 33, 4-6.9.18-20.22):

Pripjev:
Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu.

Pràva je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Gospodnjom su riječju nebesa sazdana
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
On reče – i sve postade,
naredi – i sve se stvori.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!

Drugo čitanje (Rim 8, 14-17):

Primiste Duha posinstva u kojem kličemo: Abba! Oče!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Mateju (28, 16-20):

Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

U ono vrijeme:
Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:
»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!
I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«

Riječ Gospodnja

Nakon svog uskrsnuća, Isus je naredio svojim učenicima da dođu na goru u Galileju i ondje im naredio da pođu i učine sve narode Njegovim učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i da ih uče čuvati sve zapovijedi koje im je zapovjedio. Dakle, učenici su dobili zadaću koju su trebali izvršiti, da se raširi saznanje o Isusu i da Ga se slijedi. Učenici su bili vjerni i odani i izvršili su zadanu zadaću. Zahvaljujući njihovom trudu koji su uložili i muci koju su pretrpili i životu kojeg su izgubili ispunjavši svoju zadaću, uspjeli su raširiti sve te vijesti po cijelome svijetu da su čak došle i do svih nas danas. Trebamo biti zahvalni što je sva ta istina došla do svih nas danas i što imamo priliku za sve to znati. A na svima nama je da po vlastitoj slobodnoj volji odaberemo ići za Isusom Kristom, jer On nas jedini može spasiti od zla i propasti. Ništa nam nije nametnuto na silu, već po slobodnoj volji. Po sakramentu krštenja svaki čovjek dobiva blagoslov od Presvetog Trojstva i biva usmjeren da ostane vjeran i ponizan, ali o svakome čovjeku ovisi koliko je otvoren raditi na sebi u duhovnom smislu. Kada vjera u Boga biva tijekom sazrijevanja ojačana, kroz molitvu, odlazak na nedjeljne mise i blagdane, činjenje dobrih djela i pomaganje onima kojima je potrebno, širenje Božjih riječi, onda je očito da je Bog itekako blizu i da pomaže nevjerojatnom snagom. Na svima nama je da čvrsto vjerujemo u Boga, da smo otvorenog srca, otvorenog uma i otvorenog duha prema Njemu. Trebamo Mu se prepustiti da nas vodi, jer nam je obećao da nas je otkupio i spasio svojom mukom i smrću na križu, a potom je uskrsnuo i dana mu je sva vlast na nebu i na zemlji. Svi mi ljudi Mu trebamo biti i ostati vjerni i odani, iako zemaljski život nije nimalo lagan i ima svoju težinu, ali bitno je da ga izdržimo i idemo putem koji nam je utabao. Isus je obećao ostati sa svima nama u sve dane do svršetka svijeta, zato vjerujmo.

 

Marija Vračević


PEDESETNICA – DUHOVI

Prvo čitanje( Dj 2, 1-11 ):
Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti.
Čitanje Djela apostolskih
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.
A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam ( Ps 104, 1ab.24ac.29bc-31.34 ):
Pripjev:
Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj silno si velik!
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine,
puna je zemlja stvorenja tvojih.

Ako dah im oduzmeš, ugibaju,
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.

Neka dovijeka traje slava Gospodnja:
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Gospodinu.

Drugo čitanje ( Gal 5, 16-25 ):
Plodovi Duha.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima
Braćo: Po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.
A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo!

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Ivanu (15, 26-27; 16, 12-15):
Duh istine upućivat će vas u svu istinu.
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.
Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine -upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.”

Riječ Gospodnja

Današnja nedjelja je pedeseti dan nakon uskrsnuća Gospodinova. Isus nakon što je uzašao na nebo, svojim učenicima je poslao Duha Svetoga u plamenim jezicima iznad glave, tako da su bili u mogućnosti na drugim jezicima inspirirano svjedočiti u krajevima u koje su išli navještati Isusovo uskrsnuće. Isus je poslao Duha Istine da svjedoči za Njega, a i učenike je uputio da i oni također svjedoče za Njega. Duh Istine je proizišao od Oca i upućivao ih je u istinu, na način da nije govorio sam od sebe, nego je govorio što je čuo i navještao im ono što dolazi. Ključno je istaknuti da tijelo žudi protiv Duha, a Duh žudi protiv tijela. Kristovo tijelo je bilo raspeto, a ako se po Duhu živjelo, također se i po Duhu ravnalo.
Ono što je zanimljivo jest da su Isusovi učenici dobili zadaću širiti Njegovu riječ i djela, te nadahnuti ljude da Ga slijede. Važno je bilo izreći Isusovu muku, smrt i uskrsnuće, kako bi ljudi koji su slušali povjerovali i počeli slaviti Ga i slijediti. U ono doba se širenje kršćanstva činilo nevjerojatnim i zahtjevnim, ali je pokazivalo u primjeru onih koji su slijedili Isusa da su Mu vjerni i spremni dati svoj život. Isusovi učenici su prvi primjeri koji su započeli širenje Njegovih riječi, djela i životnih situacija u kojima je bio.
Do danas je širenje Isusovih riječi, djela i životnih situacija dano svima nama, a o svakome od nas ovisi hoćemo li se otvoriti prema Isusu i nastaviti širiti dalje Njegove riječi, djela i životne situacije, te Ga vjerno slijediti, kako bismo bili spašeni kada za to dođe vrijeme. Isus je puno toga navijestio što će se ostvariti i dogoditi, a o nama ovisi hoćemo li imati čvrstu vjeru, hoćemo li Mu se otvoriti i slijediti Ga. Njegove riječi nisu izmišljene, nego nas itekako potiču da Ga slušamo i slijedimo, jer se puno toga već ostvarilo i ima još događaja koji se trebaju dogoditi. Zato čovječe, vjeruj, slijedi i moli Boga svim srcem, svom dušom i svim umom!

Marija Vračević