SEDMA VAZMENA NEDJELJA

Prvo čitanje(Dj 1, 15-17.20a.20c-26):

Treba da jedan od ovih bude svjedokom njegova uskrsnuća.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane ustade Petar među braćom – a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša – i reče: »Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. Pisano je doista u Knjizi psalama:
’Njegova kuća nek opusti, njegovo nadgledništvo nek dobije drugi!’
Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus – počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bî uzet od nas – treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća.«
I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. Onda se pomoliše: »Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.«
Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bî pribrojen jedanaestorici apostola.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam(Ps 103, 1-2.11-12.19-20ab):
Pripjev:
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili što izvršujete naredbe njegove.

Drugo čitanje(1Iv 4, 11-16):

Tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu.

Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola

Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Ivanu(17, 11b-19):

Neka i oni budu jedno kao i mi!

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:
»Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.
Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«

Riječ Gospodnja

Ovonedjeljno čitanje nam posvjedočuje kako je Isus moleći svoga Boga Oca da zaštiti svoje učenike od svijeta koji ih je zamrzio, iskazao svoju neopisivu ljubav prema njima, ali i prema svima nama. Isus je svoga Boga Oca zamolio da njegovim vjernim učenicima podari dovoljno otvoreno srce jednih za druge i prisnost, upravo onako kako oni imaju jedan za drugoga – da budu jedno. Svijet kojemu su se učenici otvarali i navještali im spasenje ih je zamrzio, i potrebno je bilo dati do znanja učenicima da imaju zaštitu i da njihov trud i davanje ljudima je itekako vrijedan i cijenjen i da nije uzaludan. Iako su bili lišeni svoga života, samo zato što su željeli dobro ljudima, a ljudi ih nisu shvaćali ni prihvaćali, itekako je bilo važno sa Isusove strane nakon što je uskrsnuo, dati im ohrabrenje i potporu, biti prisutan u duhu s njima. Time im je davao do znanja da ih čeka raširenih ruku i otvorena srca i da se nemaju čega bojati, ako i izgube ovozemaljski život. Tako su u sebi pronalazili neiscrpivu snagu i hrabrost ići dalje i ne odustajati na svome putu na koji su bili pozvani ići. Širenje zapisanih izrečenih Isusovih riječi i iskazivanja Njegovih čudesnih djela koje su učenici govorili i iskazivali ljudima, bio je vrlo zahtjevan i težak posao, jer su dolazili među nevjernike. Trebali su biti toliko učinkoviti da potaknu ljude da povjeruju i održavaju tu vjeru, jer ta vjera je davala smisao i temelj samome životu i nadu. Potrebno je bilo osvijestiti ljudima što je najvažnije uz vjeru i nadu – a to je ljubav. Tu ljubav je upravo Isus posvjedočio svima nama preko svoje smrti na križu, jer je dao svoj život za sve nas i time nas spasio od vječne propasti. Darovao nam je život vječni, otkupivši nas za naše grijehe i spasivši nas od vječne smrti, a mi samo trebamo vjerovati i slijediti Ga, imati otvoreno srce i ljubiti Ga.
Čovjek je sam po sebi malen i ranjiv, te mu nisu darovani božanski kapaciteti da može glumiti i pretvarati se da je bog, već mu je darovan razum da može o svemu promisliti i srce da može njime pokazivati i osjećati ljubav. Čovjek sam bez Boga ne može drugome čovjeku dati dovoljno ljubavi, ako se nije prvotno otvorio Bogu i dokučio Njegovu ljubav i otvorio se za nju. Zato je važno za svakog čovjeka da radi na svojoj vjeri i učvršćuje ju, kako bi vjera rađala nadu bez obzira u kako bezizlaznoj situaciji se našao u životu i koliko god mu djelovala nesavladiva, te da mu i vjera i nada potiču srce da bude otvoreno, kako bi primili i osjećali ljubav Božju. Ta ljubav Božja će nas sve u potpunosti ispuniti, kada budemo u vječnosti jedno s Njime.


ŠESTA VAZMENA NEDJELJA

Prvo čitanje(Dj 10, 25-26.34-35.44-48):
I na pogane se izlio dar Duha Svetoga.
Čitanje Djela apostolskih
Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije ususret, padne mu k nogama i pokloni se. Petar ga pridigne govoreći: »Ustani! I ja sam čovjek.« Petar tada prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.«
Dok je Petar još govorio, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. A vjernici iz obrezanja koji dođoše zajedno s Petrom začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga.
Tada Petar reče: »Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?« I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.

Riječ Gospodnja

 

Otpjevni psalam(Ps 98, 1-4):
Pripjev:
Pred poganima objavi Gospodin spasenje svoje!
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

 

Drugo čitanje(1Iv 4, 7-10):
Bog je ljubav.
Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola
Ljubljeni! Ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Ivanu (Iv 15, 9-17):
Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje.
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.
Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«

Riječ Gospodnja

Rečenica koja je glavna i čini važnu zapovijed svima nama: ”Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.„ To je Isus uputio tadašnjim ljudima, ali vrijedi od Njegovog vremena do danas. Stvoreni smo iz ljubavi od Boga Oca, koji je sve nas ljude stvorio da se međusobno ljubimo i da Njega ljubimo „svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim“. Ljubav je temelj svega stvorenoga i bez nje ne bi bilo ničega. Ljubav čini da sve ima svoj smisao, svoj žar i svoj osjećaj. Bog Otac nam je iz ljubavi poslao svoga Sina, koji nam je svojim životom pokazao put za slijediti, svojom mukom i smrću nam je pokazao iz sveg srca žrtvenu ljubav kojom nas je otkupio od propasti i zla, a svojim uskrsnućem nam je pokazao da nas sve čeka da budemo nakon smrti spašeni i ponovno združeni u vječnoj ljubavi s Njime.
Isus nam neprestano ističe da je ljubav najvažnija i da bismo trebali držati do nje i imati otvoreno srce jedni za druge. Na različite načine nam je opisao, pokazao i dočarao ljubav do koje uistinu trebamo držati i za koju trebamo imati otvoreno srce kroz cijeli svoj život. Ništa nam srce ne može ispuniti kao ljubav koju nam Isus preporučuje i savjetuje da bismo mogli živjeti i preživjeti. Čovjek se može kratkotrajno zavarati sa svim svjetovnim stvarima, ali ništa ne može potpuno nadoknaditi i ispuniti prazninu u srcu osim ljubavi. Čovjek koji pokušava bježati i sakriti se od Boga, ne želeći vjerovati u Njegove riječi i djela i proturječeći Mu, zapravo se boji posvijestiti si grijehe i priznati sam sebi što je zgriješio, jer mu grijesi otežavaju srce i čine ga još ranjivijim i osjetljivijim. Ako si čovjek ne želi posvijestiti grijehe, izreći ih i zatražiti oproštenje za njih, onda tone sve dublje u tamu i Zlo ga lako obuzima i preuzima, pa ga izjeda i razara iznutra. Tada se čovjeku gubi sva ljubav iz srca, postaje sve dalji od Boga i sve sebičniji i oholiji, a to je zapravo rezultat praznoga srca koje duboko vapi i čezne za ljubavlju. U takvom stanju praznoga srca, što god čovjek stekne i postigne u životu, ništa mu ne može nadoknaditi prazninu i ispuniti srce, osim Boga. Od Boga je sve započelo, po Njemu se sve razvilo i sve se razvija i u Njemu će sve u vječnosti biti. Zato čovječe, nemoj se zavaravati sa svjetovnim stvarima, nego otvori svoje srce Bogu, koji želi da osjetiš ljubav tako da voliš i da budeš voljen. Ljubav se može širiti samo ako otvorimo srce da je primimo i da je širimo oko sebe.

 

Marija Vračević


PETA VAZMENA NEDJELJA

Prvo čitanje (Dj 9, 26-31):

Pripovjedi im kako je Pavao na putu vidio Gospodina.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik.
Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.
Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.
Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz.
Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 22, 26b-28.30-32):

Pripjev:
Ti si, Gospodine, hvala moja posred zbora velikoga!

Pred štovateljima ću tvojim izvršiti zavjete svoje.
Siromasi će jesti i nasititi se,
hvalit će Gospodina koji ga traže:
nek živi srce vaše dovijeka!

Spomenut će se i Gospodinu vratiti
svi krajevi zemlje;
pred njim će nice pasti
sve obitelji pogana.
Njemu će se jedinom klanjati svi velikani zemlje,
pred njim se sagnuti svi što u prah silaze.

I moja će duša za njega živjeti,
njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodinu će se pripovijedati sljedećem koljenu,
o njegovoj pravdi navješćivati narodu budućem:
»Ovo učini Gospodin!«

Drugo čitanje (1Iv 3, 18-24):

Ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo i ljubimo.

Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola

Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago.
I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Ivanu (15, 1-8):

Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.
Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«

Riječ Gospodnja

U današnjem evanđelju istaknute su upečatljive Isusove riječi po kojima svima nama naglašava da po Njemu možemo ostvariti što god želimo samo ako smo uz Njega. Isus je otvoreno naglasio: „Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.ʺ Nazvao nas je lozama, a On je trs po kojem jedino možemo roditi. Važno je da svi mi ostanemo u Njemu i da Njegove riječi ostanu u nama, a onda što god hoćemo, trebamo iskati i biti će nam dano. Bog Otac je vinogradar, jer On održava trs i loze kako bi mnogo roda bilo doneseno. A po tome se možemo zapitati što zapravo jest taj rod kojega treba mnogo biti. Svi mi imamo iskustvo s biljkama, koje ako ne urode, bez njih ne mogu ni životinje ni ljudi živjeti. Nužno je da sve stvoreno ima svoj redoslijed po kojem funkcionira, inače gubi svoj smisao i odumire. Zato je važno brinuti i o biljkama i o životinjama, jer bez njih ne može biti ni ljudi. U ovome svijetu se pokušavaju čovjeku nametnuti različiti prašci, napitci, umjetne grickalice pod izgovorom da se čovjeka održi zdravim, ali činjenica je da se čovjek bez žive prirode ne može održati ni zdravim ni živim. Upravo radi svega toga je važno da čovjek zastane u ovom užurbanom svijetu i da razmisli gdje ide, kako provodi svoje dragocjeno vrijeme i u što ga ulaže. Koliko god je čovjeku omogućeno da zarađuje novaca, to mu ne može osigurati ni garantirati da će moći preživjeti u ovome svijetu. Ako biljke izumiru, sam novac ne može zamijeniti i nadomjestiti njihovu živost i kvalitetu i održati čovjeka živim i zdravim. Upravo zato se čovjek ne može oslanjati na suvremeni svijet koji je istaknut i predstavljen kao napredan. Ono što je napredno je samo tehnologija, a čovjek sve više postaje ovisan i zaveden ovim svijetom koji ga samo vodi da bude sve dalje od duhovnoga svijeta. Unutar ovoga svijeta čovjeku je sve teže biti otvoren Bogu i da Bog ima prvotno mjesto u životu, a onda sve ostalo. Zato se potrebno svaki dan boriti sa napastima ovoga svijeta i držati do istinskog odnosa s Bogom i posvješćivati si što je zapravo najvažnije. Najvažnije je održavati živu vjeru unutar sebe i širiti je oko sebe, a onda nam Bog dragi daje mogućnosti po kojima nam je živjeti i smjer kojim trebamo ići, kako bismo ostali živahni i donijeli mnogo roda. A živa vjera je otvoreno srce u potpunosti za Boga i slijeđenje Njegovog primjera u svom vlastitom životu.

 

Marija Vračević


ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA

Prvo čitanje (Dj 4, 8-12):

Nema ni u kome drugom spasenja.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Reče Petar pun Duha Svetoga: »Glavari narodni i starješine! Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!
On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 118, 1.8-9.21-23.26.28-29):

Pripjev:
Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Bolje se Gospodinu uteći
nego se uzdat u čovjeka.
Bolje se Gospodinu uteći
nego se uzdat u mogućnike.

Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

Blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodnjem!
Blagoslivljamo vas iz doma Gospodnjega!
Ti si Bog moj – tebi zahvaljujem:
Bože moj, tebe ja uzvisujem.
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!

Drugo čitanje (1Iv 3, 1-2):

Vidjet ćemo Boga kao što jest.

Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola

Ljubljeni: Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Ivanu (10, 11-18):

Pastir dobri život svoj polaže za ovce.

U ono vrijeme: Reče Isus:
»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«

Riječ Gospodnja

Današnja nedjelja je nedjelja dobroga pastira u kojoj Isus svima nama daje do znanja koliko nas ljubi. Smatra nas svojim ovcama, jer smo krhki i osjetljivi bez Njega koji je naš pastir i spreman je dati svoj život za nas da nas zaštiti od vuka odnosno Zloga koji na nas vreba. Isus u ulozi pastira sve nas jako dobro poznaje koji smo pod Njegovom zaštitom i preuzeo je odgovornost i za one ovčice koje su u drugom ovčinjaku, da i njih dovede u isti ovčinjak kako bismo svi bili jedno stado. Ovčice su vrlo raspršene posvuda i na svima nama je da pripomognemo sve okupiti u jedno stado koliko god možemo. A pripomoći sve okupiti u jedno stado, možemo jedino svojim vlastitim primjerom, kroz riječi i djela pokazati da slijedimo Isusa i da Mu vjerujemo. Mnogim dobrim djelima i čudesima, Isus nam je dao primjere kojih se uvijek vrijedi sjetiti i imati pred očima, kad god nas počne vrebati i najmanje zrno sumnje i straha. Sva Isusova djela su toliko čudesna da su iz korijena dotakle i promijenile svakog čovjeka koji Mu se našao na putu. Bez Isusa svaki taj čovjek bi bio nigdje i bio bi izgubljen i sam. Ali onome čovjeku koji je izabrao biti u Isusu, Isus daje snagu i volju za ići dalje, nadahnjuje ga nadom i ispunja srce ljubavlju, samo je važno biti otvoren prema Isusu i dopustiti Mu da nas vodi. A kada Mu se prepustimo, onda nam On točno otvara oči kad je potrebno reagirati i daje određen osjećaj u srcu i smjer kojim trebamo ići. Mnoge primjere, koji su zapisani, nam je pokazao da Mu vjerujemo, ali onaj najveći i najupečatljiviji je kad je pristao položiti svoj život za sve nas kako bi nas oslobodio od propasti i zla i osigurao nam spasenje. A onda je i uskrsnuo i time nam pokazao nastavak vječnoga života uz Njega. Mi ljudi samo trebamo pristati ići za Njim i slijediti Njegov primjer kroz vlastiti život. Isus je stalno uz svakoga od nas i pomaže nam koliko Mu dopustimo. Puno toga je darovano i omogućeno čovjeku na ovome svijetu, da se u određenim trenutcima čak počne osjećati nadmoćno i nad drugim ljudima. No, takav osjećaj ne bi mogao imati da mu nije darovan. Ali to je upravo trenutak kada se treba vratiti Isusu i raditi na poniznosti. Bez Isusa čovjek lako padne i posrne, postane zaveden i odmaknut s puta prema Isusu. Zato je važno moliti se i ostati vjeran Isusu, pustiti Njemu da nas vodi i usmjerava gdje je u ovome životu najbolje ići, kako bismo došli do spasenja, kada za to dođe vrijeme.

 

Marija Vračević


TREĆA VAZMENA NEDJELJA

Prvo čitanje (Dj 3, 13-15.17-19):

Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Reče Petar narodu:
»Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.
I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 4, 2.4.7.9):

Pripjev:
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!

Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja,
ti što me u tjeskobi izbavi:
smiluj mi se, usliši moju molitvu!

Znajte: Gospodin čudesno uzvisuje prijatelja svoga;
Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.
Mnogi govore: »Tko će nam pokazati sreću?«
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!
Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, Gospodine,
daješ miran počinak.

Drugo čitanje (1Iv 2, 1-5a):

On je pomirnica za grijehe naše i svega svijeta.

Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola

Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehE naše, i ne samo naše nego i svega svijeta.
I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: »Poznajem ga«, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Luki (24,35-48):

Trebalo je da Krist sve to pretrpi i treći dan uskrsne od mrtvih.

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«
Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«

Riječ Gospodnja

U današnjem evanđelju nam je dano na znanje kako je Isus ponovno došao među svoje učenike, da Ga svi imaju priliku vidjeti i razgovarati s Njime. U prethodnom evanđelju Ga je susrelo samo nekoliko učenika, pa je Tomi koji je naknadno došao, dao da Mu dodirne rane i uvjeri se da je uistinu živ. Međutim, Isus je ponovno doživio da su Ga se učenici prestrašili, pa ih je upitao zašto Ga se boje i zašto sumnjaju. Pažnju im je usmjerio ponovno na Njegove ranjene ruke i noge i dopustio im da Ga dodirnu. Ali kako su još uvijek bili začuđeni, zatražio ih je da Mu daju nešto za jelo, da im pokaže da je među njima prisutan dušom i tijelom i da nije utvara koja ih je došla uplašiti. Uz to ih je prisjetio da je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i u Psalmima bilo napisano što je sve trebao proživjeti i doživjeti, odnosno trebao je trpjeti, umrijeti i treći dan ustati od mrtvih, te da će se u Njegovo ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema, a oni su tome svjedoci.
Isus Krist je uistinu velikog srca i neograničene ljubavi, kada je ponovno išao među svoje učenike kako bi ih uvjerio da je uistinu uskrsnuo od mrtvih i da se obistinjuje sve ono što im je propovijedao i što im je iščitavao iz Pisma. Isusovu prisutnost među nama danas i Njegovu veliku ljubav možemo prepoznati kroz životne situacije kojima smo okruženi. Darovano nam je svima toliko mnogo, a mi to trebamo znati prepoznati i biti za to zahvalni, ali to jedino možemo ako imamo čvrstu vjeru. Kako je u Isusovo vrijeme bila prisutna sumnja, iako se pojavio nakon uskrsnuća među učenicima i dopustio im da Ga dodirnu, tako je prisutna i danas. Međutim, danas je ne samo sumnja lako prisutna, nego je vrlo jednostavno čovjeka zavesti i navesti ga da ide krivim putem. Zato je odgovornost na svakome čovjeku da se svaki dan dobro propita kako mu je prošao dan, pogotovo ako je vjernik. Grijesi se lako nakupe i potrebno ih je posvijestiti i ići ispovijediti, kako bismo bili bliži Isusu. Ali ako se grijesi dugo ili uopće ne ispovijedaju, udaljenost od Isusa postaje sve veća i stvaraju se sve veće sumnje i nevjere. Vjerojatno da Isus samo dođe među takve ljude, ne bi Ga prepoznali niti bi Mu povjerovali, jer su uvjereni u neka kriva uvjerenja u koja ih je ovaj svijet uvjerio, usmjerio i koja im je ponudio. Ali da takvi ljudi odmah ne sude i ne odbacuju, nego da malo zastanu i promisle, te da se otvore srcem, sumnja i nevjera bi se dale odagnati od svakoga čovjeka.
Isus je došavši nakon uskrsnuća među svoje učenike, darovao i njima tada i svima nama sada osjećaj sigurnosti obećavši nam otpuštenje grijeha i vječno spasenje, ako se svakodnevno odlučimo živjeti po Njegovom primjeru. Zato, slijedimo Ga i budimo Mu vjerni!

Marija Vračević

 


DRUGA VAZMENA NEDJELJA

Prvo čitanje (Dj 4, 32-35):

Jedno srce i jedna duša.

Čitanje Djela apostolskih

U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 118, 2-4.16ab-18.22-24):

Pripjev:
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.
Kaznom teškom kaznio me Gospodin,
ali me smrti ne preda.

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!

Drugo čitanje (1Iv 5, 1-6):
Što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet.

Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola
Ljubljeni: Tko god vjeruje: »Isus je Krist«, od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša.
Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Ivanu (20, 19-31):

Nakon osam dana dođe Isus, stane u sredinu i reče: »Mir vama!«

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Riječ Gospodnja

Nakon smrti i uskrsnuća Gospodnjeg, Isusovi učenici su bili u strahu od Židova i neizvjesnosti i još uvijek ih je morila tuga, jer nije bio fizički prisutan s njima. Međutim, prvog dana u tjednu nakon svih događaja, učenici su zatvorili vrata, a među njih je došao Isus i stao u sredinu pozdravljajući ih sa „Mir vama!“ i pokazujući im svoje ruke i bok, kako bi im pokazao da je to uistinu On. Svojim dolaskom ih je jako obradovao i došao im je udahnuti Duha Svetoga ovim riječima: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.ʺ kako bi nastavili djela koje je On činio kada je bio među njima. Time su bili ovlašteni pomagati ljudima. Ali dogodilo se da jedan učenik od dvanaestorice zvani Toma Blizanac, nije bio prisutan sa njima, kad je Isus došao. Pa kada su mu rekli da su vidjeli Isusa, Toma nije povjerovao i htio Ga je sam vidjeti i opipati Mu rane. Stoga je Isus opet došao nakon osam dana i omogućio i Tomi da Ga vidi, opipa Mu rane i da se uvjeri da je sve to istina. Time ga je Isus potaknuo da vjeruje i da ne bude nevjeran, nego da Ga slijedi.

Svih dvanaest učenika je imalo priliku vidjeti uskrsloga Isusa, dotaknuti Mu rane, čuti Njegove riječi i biti svjedoci da je uistinu živ, a osim toga udahnuo im je Duha Svetoga da ljude mogu osloboditi i odriješiti od grijeha koji ih muče, ranjavaju i udaljavaju od Boga. Njihovim primjerom predanosti i vjere se možemo služiti da nas nadahne na našem životnom putu. Isus je sam naglasio da su blaženi svi oni koji Ga nisu imali priliku vidjeti, a ipak vjeruju, dakle to smo svi mi vjernici. Čvrsta i jaka vjera je ono što nas sve i može održavati i jačati u našem životu, jer bez nje je teško nositi vlastiti križ i sve poteškoće s kojima se susrećemo. Bez vjere se svaki čovjek lako izgubi i odustane na svom životnom putu. Zato je važno raditi na vjeri i jačati svoju dušu, kako bismo bili bliži Bogu i kako bismo zavrijedili vječni život. Isusovim primjerom pokazano nam je da nemamo razloga ne vjerovati u spasenje, već Ga samo trebamo slijediti i prepustiti Mu se u ruke da nas vodi. On je stalno prisutan među nama.

 

Marija Vračević


NEDJELJA MUKE GOSPODNJE – CVJETNICA

Prvo čitanje (Iz 50, 4-7):
Lica svojeg ne zaklonih od pogrda, ali znam da se neću postidjeti.

Čitanje knjige proroka Izaije

Gospodin Bog dade mi jezik vješt
da znam riječju krijepiti umorne.
Svako jutro on mi uho budi
da ga slušam kao učenici.
Gospodin Bog uho mi otvori:
ja se ne protivih niti uzmicah.
Leđa podmetnuh onima što me udarahu,
a obraze onima što mi bradu čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih
od pogrda ni od pljuvanja.
Gospodin Bog mi pomaže,
zato se neću smesti.
Zato učinih svoj obraz ko kremen
i znam da se neću postidjeti.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 22, 8-9.17-20.23-24):
Pripjev:
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Svi koji me vide, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«

Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine moje
i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

Drugo čitanje (Fil 2, 6-11):
Ponizi sam sebe… zato Bog njega preuzvisi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

Krist Isus, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, poslušan do smrti,
smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo prigne svako koljeno
nebesnikā, zemnikā i podzemnikā.
I svaki će jezik priznati:
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku(14, 1 – 15, 47):
Muka Gospodina našega Isusa Krista.

Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa na prijevaru uhvate i ubiju. Jer se govorilo: »Nikako ne na blagdan da ne nastane pobuna naroda.«
I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugomu: »Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.« I otresahu se na nju.
A Isus reče: »Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete, možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen.«
A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.
Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: »Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?« On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’ I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.« Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.
A uvečer dođe on s dvanaestoricom. I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati – koji sa mnom blaguje.« Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: »Da nisam ja?« A on im reče: »Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!«
I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.« I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.«
Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus: »Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: ‘Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći’.
Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne, ja neću!« A Isus mu reče: »Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.« Ali on je upornije uvjeravao: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom – ne, neću te zatajiti.« A tako su svi govorili.
I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: »Sjednite ovdje dok se ne pomolim.« I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!« Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: »Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!« I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!«
Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. A izdajica im njegov dade znak: »Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!« I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: »Učitelju!« I poljubi ga. Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Isus im prozbori: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!«
I svi ga ostave i pobjegnu. A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe.
Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: »Mi smo ga čuli govoriti: ‘Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!’« Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.
Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?« A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovno upita: »Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?« A Isus mu reče: »Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.« Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: »Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?« Oni svi presudiše da zaslužuje smrt.
I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: »Proreci!« I sluge ga stadoše pljuskati.
I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: »I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.« On zanijeka: »Niti znam niti razumijem što govoriš.« I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: »Ovaj je od njih!« On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: »Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!« On se tada stane kleti i preklinjati: »Ne znam čovjeka o kom govorite!« I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: »Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I briznu u plač.
Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima – cijelo Vijeće – upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš.« I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita: »Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.« A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.
O blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori: »Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?« Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: »Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?« A oni opet povikaše: »Raspni ga!« Reče im Pilat: »Ta što je zla učinio?« Povikaše još jače: »Raspni ga!« Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.
Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: »Zdravo, kralju židovski!« I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine.
I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.
Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: »Kralj židovski«. A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.
Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, sidi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad side s križa da vidimo i povjerujemo!« Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.
A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji – sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eloi, Eloi lama sabahtani?« To znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Neki od nazočnih čuvši to govorahu: »Gle, Iliju zove.« A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: »Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.« A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.
I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.
A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: »Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!«
Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma – te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu – i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.
A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.

Riječ Gospodnja

Današnja nedjelja jest nedjelja muke Gospodnje odnosno Cvjetnica, jer je na današnji dan Isus ulazio u Jeruzalem, a ljudi su Ga svećano dočekali i mahali Mu maslinovim grančicama. Glavari svećenički i pismoznanci čuvši za Njegova čudesna djela koja je učinio, htjeli su Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti, jer su bili zavidni i ljubomorni. Tako je Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice Isusovih učenika koji je bio političkih tenzija, otišao je glavarima svećeničkim da se dogovori s njima kada da im Ga preda, kako bi bio plaćen. Isus je svega toga bio svjestan i sve je znao što se ima dogoditi, pa je pred Pashu imao sa svim svojim učenicima posljednju večeru na kojoj im je obznanio kako zna da će Ga jedan od njih izdati, a onda će biti izmučen i ubijen. Svi Njegovi prisutni učenici su tvrdili da su spremni za Njega svoj život dati i da Ga neće zatajiti. Međutim, kada je došao Njegov čas da Ga vojnici odvedu, Isusovi učenici su se razbježali i uspaničili, tako da nijednog nije bilo pored Njega. Petar je naknadno krenuo za Isusom na dvor velikog svećenika gdje su odveli Isusa smišljajući Mu lažnu krivicu. Tamo je Petar bio prepoznat kao Isusov učenik, ali Ga je zatajio i onda se prisjetio Njegovih izrečenih riječi za večerom i gorko zaplakao. Isus je potom bio odveden pred Pilata, koji je htio da mu Isus osobno odgovori da li je kriv, ali nije dobio odgovora. Narod koji je Isusa na Cvjetnicu pozdravljao sa maslinovim granama, sada je uzvikivao da Ga se razapne ne navodeći nikakav opravdan razlog za to. Poncije Pilat iako nije našao nikakvu krivicu na Isusu, dao Ga je razapeti, da ugodi nepravednoj svjetini. Tako je Isus završio na križu uz dva razbojnika, kako bi svima nama ljudima i onoga vremena i ovoga vremena dao do znanja, kako je bio spreman na krvnu žrtvu za sve nas ljude, kako bi nas svojom smrću otkupio od vječne propasti i pripravio nam put u vječni život. Samo o svakome čovjeku pojedinačno ovisi da li je spreman otvoriti svoje srce i um prema Bogu, te da li je spreman shvatiti i prihvatiti put koji nam je Isus pokazao i slijediti taj put. Ovaj zemaljski svijet je okrutan, ali izaberemo li slijediti Isusa bez obzira kako nam teško i bolno bilo u ovome životu, put u vječni život nam je pokazan i darovan. Zato čovječe, ne boj se muke i križa u ovome životu, samo slijedi s čvrstom vjerom Isusa i znati ćeš sa sigurnošću gdje ideš kada završiš ovozemaljski život i kako će ti biti u zajedništvu s Isusom.

Marija Vračević

 


PETA KORIZMENA NEDJELJA

Prvo čitanje (Jr 31, 31-34):

Sklopit ću novi savez i grijeha se više neću spominjati.

Čitanje Knjige proroka Jeremije

»Evo dolaze dani – govori Gospodin – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez. Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – govori Gospodin. Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – govori Gospodin: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ’Spoznajte Gospodina!’ jer svi će me poznavati, i malo i veliko – govori Gospodin – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 51, 3-4.12-15):

Pripjev:
Čisto srce stvori mi, Bože!

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.

 

Drugo čitanje (Heb 5, 7-9):

Naviknu slušati, te posta začetnik vječnoga spasenja.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo: Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bī uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Ivanu (12, 20-33):

Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.

U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«
Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.«
To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

Riječ Gospodnja

Današnje čitanje nam daje do znanja kako su Isusa došli vidjeti i čuti ljudi izdaleka. A to je bio znak da se Isusu sve više bližio Njegov čas da se proslavi odnosno da umre na križu, pa uskrsne, te je postajao sve svjesniji da se za to treba pripremiti. Svim tim ljudima koji su dolazili slušati Njegove propovijedi dano je do znanja da se imaju uskoro dogoditi svi ti događaji, po kojima će puno toga biti jasnije. Isus je tada svim ljudima istaknuo dok je još hodao po zemlji da Ga je potrebno slijediti i da je potrebno htjeti Mu služiti, jer će ih počastiti Njegov Bog Otac. Svim riječima koje je izrekao je dao do znanja da će se morati žrtvovati za sve ljude, a ta žrtva će biti spasonosna i plodonosna. A ono što svi mi ljudi trebamo shvatiti jest da smo svi pozvani otvoriti se i umom i srcem Isusu da nas vodi kroz život i da nas usmjerava gdje i kako da idemo, bez obzira koliko težak križ morali nositi. Ako smo spremni prihvatiti nositi taj svoj križ i preboliti svoje patnje i boli, time se približavamo svome Spasitelju Isusu, koji nam osigurava naše mjesto uz Njega i vječno spasenje. To je ono čemu bismo trebali težiti i čemu bismo trebali biti usmjereni na ovome svijetu, iako nije nimalo lagano podnijeti i nositi sve te vlastite životne boli, poteškoće, krize, nevolje. Na ovome svijetu kada se čovjek nađe u krizi i sumnji, pa posustane na svome putu i zaključi da određene situacije neće moći izdržati, umjesto da se odluči malo odmaknuti i smiriti, nekada mu se čini lakše pasti, prepustiti se užitcima i težiti udovoljiti samo sebi, samo da sve to zaboravi. Međutim, u takvim situacijama čovjek ubrzo dođe do ispraznosti i izgubi se. Tada je važno spoznati svoje grijehe, pokajati se i vratiti se Isusu koji nas čeka raširenih ruku. Nijedan čovjek nije savršen, ali je pozvan slijediti Isusov put i na njemu je da svaki dan iznova ide korak dalje na tom putu. A kada čovjek ide Isusovim putem, onda se na njegovom životnom primjeru to može vidjeti i tako potaknuti sve one ljude koji još ne idu tim putem, a koji ga susreću, da se zamisle, propitaju, pokaju za svoje grijehe i odluče za Isusa. Šireći i potičući Isusov primjer s jednog čovjeka na drugog je ostvarenje životne zadaće na koju su pozvani svi kršćani. Svi smo pozvani ostvariti svoj poziv kroz životni smjer na koji se odlučimo, zato se odazovimo, iako nimalo nije ni lagano ni jednostavno. Potrebno je samo raditi na čvrstoj vjeri u Isusa i slijediti Njegov put.

Marija Vračević


ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

Prvo čitanje (2Ljet 36, 14-16.19-23):

Srdžba se i milosrđe Gospodnje očituje prognanstvom i izbavljenjem naroda.

Čitanje Druge knjige Ljetopisa

U one dane: Svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući dom Gospodnji, posvećen u Jeruzalemu.
Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega prebivališta. Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Gospodnja jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka.
Spalili su Božji dom, oborili jeruzalemski zid i sve utvrde njegove vatrom spalili. One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. Da bi se ispunila riječ koju Gospodin reče na Jeremijina usta: »Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina.«
Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Gospodinova objavljena na Jeremijina usta, podiže Gospodin duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: »Ovako veli perzijski kralj Kir: ’Sva zemaljska kraljevstva dade mi Gospodin, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!’«

 

Riječ Gospodnja

 

Otpjevni psalam (Ps 137, 1-8):

Pripjev: Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada.

Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.

I tada porobljivači naši
zaiskaše od nas da pjevamo,
mučitelji naši – da se veselimo:
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«

Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo
u zemlji tuđinskoj!
Nek se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Nek mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!

 

Drugo čitanje (Ef 2, 4-10):

Mrtvi grijesima, milošću ste spašeni.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo: Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.

 

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Ivanu (3,14-21):

Bog je poslao Sina na svijet da se svijet spasi po njemu.

U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«

 

Riječ Gospodnja

Ove nedjelje evanđelje nam govori o noćnom razgovoru Isusa i Nikodema jednog učenog farizeja, člana židovskog Velikog vijeća, koji je počeo vjerovati u Isusa jer je vidio čudesa koja je činio, pa je htio s Njime porazgovarati. Taj farizej Nikodem očito je imao određene dileme koje su ga zamarale i htio ih je razjasniti. Zato je za Isusa imao mnogo pitanja i koliko je god on bio učen, svejedno mu Isusove riječi koje je imao priliku čuti iz prve ruke, nisu bile jasne. Isus mu je rekao kako je potrebno da se svi rodimo od Duha Svetoga, da bismo mogli ući u Kraljevstvo nebesko i imati život vječni. Osim toga, Bog Otac je toliko ljubio i ljubi svijet koji je stvorio, da je poslao svoga Sina kako bi spasio svijet, a ne ga osudio. Važna je bila i važna je ostala vjera u Boga Oca koji je stvorio svijet i Boga Sina koji je došao na taj svijet žrtvovati se za sve nas kako bismo imali život vječni. Samo po čvrstoj vjeri u Isusa možemo doći do spasenja odnosno imati život vječni. „Tko vjeruje u njega, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega.“ Svi smo pozvani vjerovati i trebamo težiti činiti dobra djela, kako bi se očitovalo da su nam djela učinjena u Bogu. A ako su nam djela učinjena u Bogu, onda težimo k svjetlu i želimo da se vide i otkriju djela koja činimo. A ako su nam djela zla, onda mrzimo svjetlo i ne želimo otkriti ta svoja djela.
Bog Otac je poslao svoje svjetlo na svijet odnosno svoga Sina Isusa, kako bi rasvijetlio puteve ljudima i usmjerio ih gdje trebaju ići, ali ljudi su više voljeli tamu, jer im djela bijahu zla. Zato su i odlučili maknuti svjetlo odnosno razapeti i izmučiti Isusa i poslati Ga u smrt. Međutim, koliko se god čovjek inatio i protivio dobru, te tonuo u tami, Isus je uskrsnuo, pobijedio je smrt i pokazao da uz Njega i po Njemu nema kraja, nego samo vječni život i svjetlo.
U ovome životu svakodnevno smo izloženi različitim svjetovnim utjecajima koji nas lako mogu odmaknuti od Boga i uputiti u ispraznost i besmisao. Na svakome čovjeku je svakodnevna odluka što će izabrati i kako će se prema tim utjecajima postaviti odnosno hoće li se htjeti svaki dan iskreno pomoliti, učiniti dobra djela i pomagati ljudima oko sebe, zapravo biti otvoreni svjedok svoje vjere ili će se htjeti skrivati u tami i bježati od svjetla. Prije su ljudi bili nevjerni i danas su nevjerni, ali Bog nas toliko ljubi i vjeran je u svojim obećanjima i ustrajan je u svojim pozivima, i želi nas spasiti od tame i ne želi da propadnemo. Zato nas Bog iznova poziva i potiče da priznamo svoje grijehe i suočimo se sa svojim zlim djelima, kako bismo zadobili oproštenje od Njega i kako bismo se mi sami sa sobom pomirili, te mogli ponovno živjeti u svjetlu, na miru i u ljubavi koračajući na pravom putu prema Bogu.

Marija Vračević

 


TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

Prvo čitanje (20, 1-17):

Zakon bijaše dan po Mojsiju.

Čitanje Knjige izlaska

U one dane: Bog izgovori sve ove riječi:
»Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi urezana lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni.
Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj.
Ne ubij!
Ne učini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!«

Otpjevni psalam (19, 8-11):

Pripjev: Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga!

Savršen je zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.

Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.

Neokaljan strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.

Dragocjeniji od zlata,
zlata čistoga;
slađi od meda,
meda samotoka.

 

Drugo čitanje (1Kor 1, 22-25):

Propovijedamo Krista raspetoga: ljudima sablazan, a pozvanicima Božjima mudrost.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje po Ivanu (2, 13-25):

Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Riječ Gospodnja

Čitajući ovonedjeljno evanđelje odmah se može zaključiti kako je Isus djelovao vrlo uznemireno i neraspoloženo, vidjevši trgovanje po Hramu. Hram je sam po sebi mjesto za molitvu, klanjanje i čašćenje Boga Oca, a ne mjesto za zaradu, omalovažavanje, raspravu i izrugivanje svetinje. Međutim, farizeji su dopustili trgovanje kako bi bili prisniji vlastima na snazi, ne vodeći računa o vjeri i poštivanju svetinje. Čim su pristali na trgovanje u Hramu, to je samo značilo da im je vjera bila vrlo plitka i da su dobro glumili svoje vjerovanje, te da im je važnije biti na dobrom glasu pred tadašnjim vlastima. Zbilja je jadno što su na takav način pokazali svoje težnje da budu priznati nakon tolikih godina progona.
Činjenica jest da su Židovi bili progonjeni godinama, ali ipak su uspjeli preživjeti, jer ih je dragi Bog štitio i vodio na njihovom putu. Tako im je upravo u ono doba kad je bilo ključno poslao svoga Sina Isusa, da ih svojim djelima i riječima usmjeri na put koji su trebali slijediti. Isus je ozdravljao bolesne, dao mogućnost nijemima da progovore, slijepima da progledaju i mrtvima da ožive. Također je naučavao ljude koji su Ga dolazili slušati i govorio im o blaženstvima i zapovijedima koja trebaju primjenjivati i poštivati u životu, kako bi zavrijedili put u Kraljevstvo Nebesko. Mnogo ljudi Ga je slijedilo i dolazilo slušati, te biti izliječeno i duhom i tijelom. Ali je ipak bilo upitno koliko su ljudi tada imali otvoreno srce za primiti i prihvatiti sva ta Njegova djela i riječi, a ovisi to i danas koliko su ljudi spremni otvoriti svoje srce i prihvatiti svu tu ljubav koju nam je poklonio i koju nam iz dana u dan poklanja. Svojim primjerom nam je pokazao kako se trebamo ponašati i što nam treba biti važno u životu.
Danas je pred svakog čovjeka stavljeno da prvo treba razmišljati i posvetiti se kako će živjeti u životu, dakle kako će se materijalno osigurati i opskrbiti, a onda mu je dano na volju da se posveti svemu ostalome što smatra bitnim. A te stvari su zapravo većinom materijalne. Međutim, svakome čovjeku na njegovu slobodnu volju je prepušteno kada će postati svjestan svoje duhovne plitkosti i početi raditi na njoj da bi postao bliži Bogu. Bog Otac i Sin Isus su neprekidno okrenuti prema svima nama sa raširenim rukama i otvorenim srcima i čekaju nas da se pokajemo za svoje grijehe i odlučimo im postati bliži kroz redovnu molitvu i činjenje dobrih djela. Kada odlučimo držati svoje srce otvoreno prema drugim ljudima, opraštajući im za loša djela koja su nam učinili i loše riječi koje su nam izrekli, postajemo bliži Bogu i On nas obogaćuje svojom ljubavlju. Isusova ljubav je neograničena i nemjerljivo ispunjajuća, što nam je i pokazao svojom žrtvom na križu, ali i uskrsnućem od mrtvih, kako bi posvjedočio da je istina sve što je izrekao i činio i kako bi nas sve pozvao da Ga slijedimo i ne odustajemo. Ljubav Božja je jedino ono što nam može pomoći, što nas može ispuniti i što nas može spasiti. Čovječe, otvori svoje srce i drži ga otvorenim, jer Bog nas čeka i želi blizu sebe.

Marija Vračević