Author: tap

Prvo čitanje (Mudr 2, 12.17-20):

Osudimo ga na smrt sramotnu!

Čitanje Knjige Mudrosti

Rekoše bezbožnici:
»Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta
i protivi se našem ponašanju,
predbacuje nam prijestupe protiv zakona
i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj.
Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove,
istražimo kakav će biti njegov svršetak.
Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti
i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih.
Zato ga iskušajmo porugom i mukom
da upoznamo blagost njegovu
i da prosudimo strpljivost njegovu.
Osudimo ga na smrt sramotnu,
jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 54, 3-6.8):
Pripjev:
Bog krijepi život moj!

Spasi me, Bože, svojim imenom
i jakošću svojom izbori mi pravdu!
Poslušaj, Bože, moju molitvu
i usliši riječi usta mojih!

Oholice ustadoše na me
i moj život traže silnici:
na Boga se ne osvrću.

Evo, Bog mi pomaže,
Gospodin krijepi život moj.
Od srca rado ću ti žrtvovati,
slavit ću ti ime, Gospodine, jer je dobrostivo.

Drugo čitanje (Jak 3, 16 – 4,3):

Plod se pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Predragi: Gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.
Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (9, 30-37):

Tko želi biti prvi, neka bude svima poslužitelj.

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.
I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

Riječ Gospodnja

Ove nedjelje govori se o poniznosti i spremnosti na žrtvu. Osmišljena je muka Kristova da bi nevjernici dobili dokaze da li je On uistinu Sin Božji, jer su htjeli provjeriti istinitost tih Njegovih riječi i vjerovali su da će Ga Bog spasiti i izbaviti od te opačine i muke ako je to tako. Nepravednici su htjeli poremetiti mir i pravednost, samo radi zlobe svoje. Htjeli su dokaze i dobili su ih, ali svejedno nisu vjerovali u Njegove riječi koje su im bile nepojmljive. Isus je znao što Ga čeka i to je izravno govorio svojim učenicima, ali oni nisu mogli vjerovati da je to stvarno istina, zato Ga nisu ni razumjeli u potpunosti. Među sobom su raspravljali tko je najveći, a nisu Ga se usudili upitati. Očito su bili zbunjeni svime time što je izrekao i što je unaprijed znao što sve treba proći. Poučavao ih je neprestano o svemu što se ima dogoditi i što je istina. Dok je bio među njima prisutan, ništa im nije bilo jasno, tek se sve razjasnilo kada su doživjeli Njegovu muku, smrt i uskrsnuće, a pogotovo kada su trebali svojim životom svjedočiti ljudima u Njegovo ime. Učenike su cijelo vrijeme mučile sumnje, kušnje, napasti kao i sve nas dan danas. Ali su shvatili što im je činiti nakon što im je uskrsli Krist došao i rekao da se ne boje, pa su krenuli izvršavati svoj zadatak navješčući riječ Kristovu svojim životom.

Svaki dan svakoga od nas iznova muči i napada snaga zla, ali upravo toga trebamo biti svjesni i ne prepustiti se tome, već se odupirati svjedočeći svojim životom za Krista. Kada je napast jaka i kada smo u teškoj muci, lako je popustiti i pasti, te ostati u tom jadu i mizeriji. Svaki čovjek se treba svojom slobodom izbora svakodnevno odlučivati ići za Kristom, jer to neće samo od sebe doći, treba se boriti za spasenje. Dobili smo priliku pasti nebrojeno puta, ali i mogućnost podići se i ići prema Kristu i spasenju. Njegovom smrću izbrisani su i oprošteni mnogi naši grijesi i to trebamo znati vrednovati i biti svojim životom za to zahvalni. Čovjek svakim padom i mukom duhovno sazrijeva i raste, ali i dobiva priliku naučiti ono što je istina, što je ispravno i kojim putem treba ići. Svi mi smo jedni drugima svjedoci kako treba pobjeđivati zlo i to samo uz Krista. Ali smo nevjerni i uvijek tražimo neke dokaze, iako nam je sve pokazano i dano. Zato je tu ključna vjera koju trebamo iznova obnavljati i jačati molitvom, kroz činjenje dobrih djela i svjedočenje riječi Kristovih. Ako nam je vjera slaba, očekivati ćemo čudesa, a nećemo dobiti ništa. Kada nam je duh zdrav, jedino tako možemo biti i fizički zdravi. Ne dajmo se otići u ralje vječne muke, zla i propasti, nego borimo se za vječnu radost i spasenje. Odluči čovječe ići za Kristom, jer On ti jedini može pružiti sva znanja i sve spoznaje, svu istinu i dati ti bezuvjetnu ljubav i spasenje.

Marija Vračević

Prvo čitanje (Iz 50, 5-9a):

Leđa podmetnuh onima što me udarahu.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Gospodin Bog uho mi otvori:
ja se ne protivih niti uzmicah.
Leđa podmetnuh onima što me udarahu,
a obraze onima što mi bradu čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih
od pogrda ni od pljuvanja.
Gospodin Bog mi pomaže,
zato se neću smesti.
Zato učinih svoj obraz ko kremen
i znam da se neću postidjeti.
Blizu je onaj koji mi pravo daje.
Tko će na sud sa mnom?
Nek se suoči sa mnom!
Tko je protivnik moj u parnici?
Nek mi se približi!
Gle, Gospodin Bog mi pomaže,
tko će me osuditi?

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 116, 1-9):
Pripjev:
Hodit ću pred licem Gospodnjim u zemlji živih.

Ljubim Gospodina jer čuje
vapaj molitve moje:
uho svoje prignu k meni
u dan u koji ga zazvah.

Užeta smrti sapeše me,
stegoše me zamke podzemlja,
snašla me muka i tjeskoba.
Tada zazvah ime Gospodnje:
»Gospodine, spasi život moj!«

Dobrostiv je Gospodin i pravedan,
pun je sućuti Bog naš.
Gospodin čuva bezazlene:
u nevolji bijah, on me izbavi.

On mi život od smrti izbavi,
oči moje od suza, noge od pada.
Hodit ću pred licem Gospodnjim
u zemlji živih.

Drugo čitanje (Jak 2, 14-18):

Vjera, ako nema djelâ, mrtva je.

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: »Hajdete u miru, grijte se i sitite«, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: »Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.«

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (8, 27-35):

Ti si Pomazanik-Krist! … Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi.

U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.
I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«
Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.«

Riječ Gospodnja

U današnjem evanđelju najavljena je Isusova muka, smrt i uskrsnuće, jer je bio svjestan što sve treba proći i pretrpiti. Isus je htio znati kako Ga ljudi doživljavaju i što govore, ali ne zato da rasplamsava svoju oholost, već da osvijesti svoje učenike koji Ga slijediše, da On treba mnogo pretrpiti, a tako i oni s Njim, jer su izabrali put križa. Taj put križa nije nimalo lagan, jer zahtijeva od svih nas da se svaki dan iznova žrtvujemo za druge, a tome se žestoko znamo opirati, jer nitko od nas ne voli podnositi muku i bol. Žrtva zahtijeva od svih nas da smo spremni dati čak svoj život za spasenje i obraćenje nekog drugog čovjeka. A svi mi radije izabiremo život, jer nas plaši čak i pomisao na smrt. Svi mi želimo živjeti život, a kada postanemo svjesni života i životnih obaveza i žrtve koju trebamo podnijeti, više ne znamo živjeti. U svima nama se stvori neki otpor u kojem se izgubimo i tratimo dragocjeno vrijeme na nevažne stvari koje uopće nisu važne za spasenje.

Ono što je svima nama najvažnije je što je Isus velikodušan, milosrdan i pun ljubavi dajući nam priliku za život vječni položivši svoj život za sve nas, kako bi nas oslobodio od vječne propasti. Svakodnevno nam pruža ruku pomoći, a mi to trebamo znati prepoznati i prihvatiti. Samo trebamo svaki dan iznova prihvatiti svoj križ bez prigovora, zatvoriti svoja usta, a otvoriti svoje srce za više boli, patnje i žrtve. Itekako je potrebno uložiti veliki trud i imati veliku volju za žrtvom i trpljenjem, kako bismo zaslužili obećani život vječni. Sve što god želimo postići, možemo postići, ali ne da nam bude servirano na tacni, već je pravedno uložiti sav svoj trud da bismo znali ono postignuto poštovati i biti dostojni zasluženo primiti.

Toliko smo maleni i neznatni ispod zvijezda, a dana nam je i iskazana tolika ljubav koju ne možemo ni zamisliti a kamoli dokučiti. Trebamo se zamisliti, poniziti i biti neizmjerno zahvalni za tolike darove koje nismo dostojni primiti, a ipak smo ih primili. Darovan nam je čudesan život koji je samo predokus vječnoga života za koji trebamo biti pripravni, jer je uistinu nešto veliko, neopisivo i nezamislivo našim ljudskim očima i našem umu. Zato potrudimo se proživjeti ovaj zemaljski život dajući što god možemo više od sebe za spasenje.

Marija Vračević

Prvo čitanje (Iz 35, 4-7a):

Uši će se gluhih otvoriti, njemákov će jezik klicati.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi!« Sljepačke će oči tad progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemákov će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti vode, i u stepi potoci, sažgana će zemlja postat jezero, a tlo žedno izvori.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 146, 6c-10):

Pripjev:
Hvali, dušo moja, Gospodina!

On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.

Gospodin oslobađa sužnje,
Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.

Gospodin štiti pridošlice,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

 

Drugo čitanje (Jak 2, 1-5):

Nije li Bog izabrao siromahe baštinicima Kraljevstva?

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Braćo moja! Vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću! Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći, a dođe i siromah u bijednoj odjeći i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete: »Ti lijepo ovdje sjedni!«, a siromahu reknete: »Ti stani — ili sjedni — ondje, podno podnožja moga!«, niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude? Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (7, 31-37):

Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.

U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.
Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.
A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!«

Riječ Gospodnja

Rečenica »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!« vrlo zvučno odjekuje u našim ušima, kada je izgovorimo i pročitamo i potiče na razmišljanje. Isus je činio mnoga čudesna djela, samo da bi nama svima bilo bolje i da bi nam olakšao naš križ, ali ono najvažnije je da bi nam vjera ojačala. Mi ljudi smo ipak samo obični mali grešni ljudi koje neprestano treba poticati i motivirati da bismo održali čvrstoću vjere, jer ona se ne može dotaknuti niti vidjeti, ali se može izgraditi duhovnim bojem u nama. Iz dana u dan smo suočeni sa raznim kušnjama, preprekama, poteškoćama, napastima, ali je važno ne odustati na tom putu i pokajati se za grijehe, već iznova kretati naprijed bez obzira na sve rane i boli. Upravo je vjera ta koja nas održava da se ne predamo, nego da se usredotočimo na sve ono dobro koje nam je Isus po svom teškom križu darovao i pokazao kako da se borimo i što da činimo. Isus je dao značajan primjer prihvativši križ i izdržavši muku do kraja, a onda je uskrsnuo i dao nam obećanje vječnoga spasenja. Nikada nas nije napustio i nije od nas odustao, nego je uvijek među nama prisutan, samo Ga mi trebamo znati vidjeti, čuti i slijediti. Lako je zabluditi i skrenuti s puta, ali On nam iznova oprašta i vodi nas da bi nas doveo u vječno spasenje i darovao nam vječni život. Činio je čudesa dok je bio prisutan među nama na zemlji, ali čini i danas preko svoje majke Blažene Djevice Marije, koja nas svaki dan iznova potiče da se molimo i da budemo vjerni, preko svojih vidjelica kojima se prikazuje i govori. I danas bolesni ozdravljaju i duhom i tijelom, događaju se obraćenja, a to je ono najvažnije da se čovjeku srce otvori i da ga Isus ispuni ljubavlju, kako bi mogao podnijeti sve što ga na životom putu snađe. Čudesno je kako je svijet stvoren da sve ima svoju svrhu, a pogotovo što je Bog uz sve to stvorio čovjeka da svime time vlada i poslao svoga Sina kao primjer koji trebamo slijediti, a ono najčudesnije je kako je Isus izabrao žrtvu za sve nas. Budimo zahvalni za sve što dobismo i budimo ponizni da se znamo radovati malim stvarima oko sebe koje nam zagriju i obraduju srce, a ne se usredotočavati i opterećivati materijalnim stvarima koje nas samo zarobljavaju i čine nesretnima.

Marija Vračević

Prvo čitanje (Pnz 4, 1-2.6-8):

Ništa ne nadodajite onome što vam zapovijedam … vršite zapovijedi Gospodnje!

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije reče narodu:
»Sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Gospodin, Bog otaca vaših. Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Gospodina, Boga svojega, što vam ih dajem. Držite ih i vršite: to će u očima narodâ biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni čuju za sve ove zakone, reći će: ’Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj narod veliki.’ Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Gospodin, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj zakon koji danas stavljam pred vas?«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 15, 2-4ab.5ab):

Pripjev:
Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome?

Onaj samo tko živi čestito,
koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,
i ne kleveće jezikom.

Koji bližnjem zla ne nanosi
i ne sramoti susjeda svoga;
koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se Gospodina boje.

Koji se zaklinje prijatelju,
a ne krši prisege,
i ne daje novca na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.

Drugo čitanje (Jak 1, 17-18.21b-22.27):

Budite vršitelji riječi!

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Braćo moja ljubljena: Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlilâ u kome nema promjene ni sjene od mijene. Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.
Sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (7, 1-8.14-15.21-23):

Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«
Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«

Riječ Gospodnja

Prema Isusovim riječima iz današnjeg evanđelja naglašena je nevjera i licemjerstvo Židova. Židovi su vjerovali i vjeruju da preko izvršavanja starih predaja i rituala mogu doseći Kraljevstvo Nebesko, a nisu držali do toga da čine dobro. Međutim, nije stvar u izvršavanju stare predaje, nego o otvaranju vlastitoga srca za vjeru. Vrlo malo je bilo onih koji su istinski vjerovali u Isusove riječi i držali do toga da sami na sebi rade, a ne da gledaju kako će određene životne stvari izvršiti kako bi zadovoljili uhodanu formu. Onaj tko samo gleda na sve ljude oko sebe, a vrlo malo na sebe, njemu samo upada u oči ono što netko drugi čini, pogotovo ako se ne slaže s time. Ali zapravo se treba prvo zagledati u svoje srce i propitati, te raditi na svojoj promjeni iznutra koja je vrlo zahtijevna i naporna i traži neprestani rad. Zato je jednostavnije isticati tuđe pogreške i osuđivati ih, nego raditi na svojim pogreškama i mijenjati ih. Vrlo jednostavno čovjek postane licemjeran i obuzet svakim drugim grijehom, a teško se čisti i riješava svoga tereta grijeha kojeg nosi. Uzaludne su sve ispovijedi koje se samo obavljaju iz navike, dok čovjek iskreno ne odluči postati bolji. Sve kažu ove Isusove riječi iz evanđelja: „Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.ʺ
Zato je potrebno iznova čitati i slušati Isusove riječi, kako bismo ispunili svoje srce onim što je ispravno, tako da iz nas ne izlazi zloba, već da smo usmjereni i potaknuti činiti dobro i živjeti dobro. Ne dopustimo da nas zlo zavodi i čini naše srce nemirnim i grešnim, već potrudimo se da naše srce bude blizu Bogu, kako bismo mogli biti radosni, mirni i ispunjeni. Vrlo je važno prvenstveno misliti dobro i pozitivno, a onda to utječe na čovjekove riječi i djela. Ono čime hranimo svoje srce odnosno ako sami u sebi počnemo negativno ili pozitivno razmišljati, to će se sigurno odraziti na naše riječi i djela. Čovjek u sebi neprestano treba voditi borbu kako bi izbjegao zle misli koje ga samo mogu kočiti u svakodnevnom životu i u težnji da bude bliži Bogu. Vjera je neprestan duhovni rast i pobjeda nad sumnjom i strahom, zato se usmjerimo na pobjedu, pozitivno razmišljanje i dobro koje nam je dano, samo se trebamo dublje zagledati u svoje srce. Ne dopustimo da usnama častimo Boga, a da nam srce bude daleko od Njega. Kada odlučimo postati bolji i mijenjati svoje srce, onda možemo mijenjati svijet.

Marija Vračević

Prvo čitanje (Ez 2, 2-5):

Rod su odmetnički, ali neka znaju da je prorok među njima.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

U one dane: Uđe u me duh te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. I reče mi: »Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi bunili su se protiv mene sve do dana današnjega. Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: ’Ovo govori Gospodin Bog!’ I poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (123, 1-4):

Pripjev:
Oči su naše uprte u Gospodina dok nam se ne smiluje.

Oči svoje uzdižem k tebi
koji u nebesima prebivaš.

Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara
i oči sluškinje u ruke gospodarice,
tako su oči naše uprte u Gospodina, Boga našega,
dok nam se ne smiluje.

Smiluj nam se, Gospodine, smiluj se nama
jer se do grla nasitismo prezira.
Presita nam je duša
podsmijeha obijesnih, poruga oholih.

Drugo čitanje (2Kor 12, 7-10):

Hvalit ću se svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. Za to sam triput molio Gospodina da odstupi od mene. A on mi reče: »Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.« Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (6,1-6):

Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju.

U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

Riječ Gospodnja

Ove nedjelje upečatljivo dolazi do izražaja Isusovo djelovanje u Njegovom kraju. Došao je propovijedati i poučavati u sinagogi, međutim svi su bili nevjerni. Doživio je čak da su se sablažnjavali nad Njegovom mudrošću i nad svime onime čime ih je učio. Među sobom su širili lažne glasine i predrasude o Njemu. A Isus je sve to vidio i slušao i dao im do znanja da Mu je jasno da nije dobrodošao u svome kraju. Ali bez obzira na njihovu nevjeru i ogovaranja, nastavio je poučavati i pomogao je izliječiti nekoliko bolesnika na koje je naišao.

Svi ti događaji koji su se dogodili su pokazatelji koliko su ljudi problematični odavno. Isus je ljudima u svemu jednak, osim u grijehu. Ljudi su imali pred sobom Sina Božjega u liku običnoga čovjeka i gledali su u čuda koja je činio, ali još nisu vjerovali i izmišljali su kojekakve priče, jer su Ga se najvjerojatnije bojali po Njegovim čudesnim djelima. Ipak je čovjekova prvotna reakcija kad se nečega boji da pobjegne i da odbacuje to što je doživio. A strah je vrlo velika kočnica i može jako pomutiti um i razmišljanje. Zato nije za osuditi ni današnjeg ni ondašnjeg čovjeka, jer su trebali doći k sebi i postati svjesni i osloboditi se straha. Ali nije ni za opravdati to cjelokupno ponašanje ljudi, jer su se pošteno uvjerili da je Isus uistinu od Boga i da ih nije došao zavaravati i manipulirati s njima. Silno mnoštvo Ga je slijedilo kuda god je išao i što god da je činio. Došao je izvršavati zadaću koja Mu je bila zadana, a to je spasenje ljudi na zemlji. Pomagao im je, liječio ih, hrabrio i podučavao od srca koliko je god mogao i znao.

Upravo zbog svih tih darovanih darova, na čovjeku je da Mu bude zahvalan od srca i da Mu vjeruje svim umom, svim srcem i svom dušom. Međutim, čovjek je taj koji bira i odabire si put ili propasti ili spasenja. Čovjeku je sve bilo pokazano od Isusa i ništa Mu nije bilo zanijekano i skriveno, a on sam je trebao i treba i dalje odlučiti želi li to prihvatiti ili odbaciti. A sada slijedi pitanje: Čemu se boriti protiv darovanog dobra spasenja?? Možda se nekima to čini kao fantazija ili predaleka budućnost da bi se htjeli okrenuti spasenju i da bi se htjeli boriti da to i zasluže. Bez obzira kakvo razmišljanje ljudi imali, ipak vjerujem da duboko u svakome čovjeku, ipak dođe na vidjelo pitanje i razmišljanje da ipak ima nešto nakon ovoga života i da se vrijedi boriti i vrijedi istražiti ide li se ispravnim putem.

Marija Vračević

Prvo čitanje (Mudr 1, 13-15; 2, 23-24):

Đavolovom je zavišću došla smrt u svijet.

Čitanje Knjige Mudrosti

Bog nije stvorio smrt
niti se raduje propasti živih.
Već je sve stvorio da opstane,
i spasonosni su stvorovi svijeta,
i u njima nema smrtonosna otrova.
I podzemlje ne vlada zemljom,
jer pravednost je besmrtna.
Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost
i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.
A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet
i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 30, 2-6; 11.12a.13b):

Pripjev: Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio.

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje (2Kor 8, 7.9.13-15):

Vaš suvišak neka nadoknadi oskudicu braće.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Kao što se u svemu odlikujete – u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti. Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego – jednakost! U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu – te bude jednakost, kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Marku (5, 21-43):

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Riječ Gospodnja

Ovonedjeljno evanđelje nam govori o Isusovom djelovanju i sa vjernicima i sa nevjernicima. Svojim djelima Isus je pokazao kako Mu je stalo do svih ljudi, a ne samo do onih koji su bili s Njim i uz Njega i koji su Ga slijedili. Kroz svoja djela pokazao je svoju pravednost sa svima, a posebno je istaknuo svoje milosrđe i ljubav.
U ono vrijeme, koliko god ljudi nevjerni bijahu, ipak su dolazili k Isusu i molili Ga da im pomogne, kada im je pomoć bila potrebna. Upravo zato je Isusu došao i jedan od nadstojnika sinagoge Jair, molivši Ga na koljenima da pomogne njegovoj bolesnoj kćeri koja je bila na umoru. Isus je odmah krenuo pomoći, bez obzira na silan svijet koji se okupio da Ga čuje, i uputio se spasiti djevojku. Djevojka je tada već bila umrla, ali Isus je samo tražio od njezinih roditelja vjeru u Njegova djela. Kada su došli ispred djevojke, Isus im je rekao da ona samo spava, primio ju za ruku i zapovijedio joj da ustane, što ona i učini. Tada im je zaprijetio da ne govore nikome o tome što je učinio, jer nije htio biti na pozornici i javna ličnost. Svojim djelima je htio potaknuti i ojačati vjeru ljudi u Boga, a ne biti u centru zapažanja i isticati sebe. Htio je pomagati ljudima i potaknuti ih da budu bolji jedni prema drugima i da otvore svoja srca prema Bogu Ocu, od kojega je i bio poslan da im utaba put kojim trebaju ići.
Taj događaj je primjer i pouka svima nama, da Isus nije došao na svijet da se pokaže i da živi za slavu i za pozornicu, već da nam pokaže kako nismo sami, zaboravljeni i nevoljeni. Itekako je svojim djelima svima nama dao do znanja da smo mu važni i vrijedni i da se došao boriti za naš spas. Samo o svakome od nas ovisi koliko mi imamo otvorene oči i otvoreno srce za vidjeti sve to i prihvatiti sve što nam ima za dati.
U ono vrijeme, Isus je bio prisutan među ljudima i pred njihovim očima im pokazivao svoja čudesna djela i govorio važne riječi, međutim bilo je i tada ljudi koji Mu svejedno nisu htjeli vjerovati i slijediti Ga. Ljudi su onda mogli Isusa dotaknuti, gledati i uživo zamoliti za sve što im je bilo potrebno i još nisu vjerovali, a mi danas slušamo i čitamo Bibliju i nemamo Isusa na vidiku, ali zato imamo priliku otvoriti srce i biti odani svemu u Bibliji izrečenome i zapisanome do sada. Međutim, iako Isus nije fizički danas među nama, ali je duhovno prisutan kao i Njegova Presveta Majka Marija, jer se oboje ukazuju određenim ljudima i prenose nam poruke koje su važne za naš život, samo o nama ovisi hoćemo li se odazvati i biti i ostati im vjerni.

Marija Vračević

Prvo čitanje (Iz 49, 1-6):

Postavit ću te za svjetlost narodima.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Čujte me, otoci,
slušajte pomno, narodi daleki!
Gospodin me pozvao od krila materina,
od utrobe majke moje on me imenovao.
Od usta mojih britak je mač načinio,
sakrio me u sjeni ruke svoje,
od mene je oštru načinio strijelu,
sakrio me u svome tobolcu.
Rekao mi: »Ti si Sluga moj, Izraele,
u kom ću se proslaviti!«
A ja rekoh: »Zaludu sam se trudio,
nizašto naprezao snagu.«
Ipak, kod Gospodina je moje pravo,
kod mog Boga nagrada je moja.
A sad govori Gospodin,
koji me od utrobe Slugom svojim načini,
da mu vratim natrag Jakova,
da se sabere Izrael.
Proslavih se u očima Gospodnjim,
Bog moj bijaše mi snaga.
I reče mi:
»Premalo je da mi budeš Sluga,
da podigneš plemena Jakovljeva
i vratiš Ostatak Izraelov,
nego ću te postaviti za svjetlost narodima
da spas moj budeš do nakraj zemlje.«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 139, 1-3.13-15):

Pripjev:
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno!

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bijahu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

Drugo čitanje (Dj 13, 22-26):

Pred Kristovim je dolaskom Ivan propovijedao.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Progovori Pavao: »Bog podiže ocima Davida za kralja. Za nj i posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: ‘Nisam onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi Onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.’«
»Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni među vama koji se Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja.«

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Luki (1, 57-66.80):

Ivan mu je ime!

Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.

Riječ Gospodnja

Ove nedjelje važno je istaknuti rođenje sv.Ivana Krstitelja, jer ga je njegova majka porodila u starosti, a kad mu roditelji trebahu dati ime nakon osam dana, upitaše njegova oca koji čim se uz svoju ženu složio nazvati ga Ivan, otvoriše mu se usta i jezik, te je progovorio. To su bili očiti znakovi da je Božja ruka nad njima. Dok je Ivan rastao, duhovno je jačao i boravio u pustinji sve do dana javnog nastupa pred Izraelom. Pred Isusovim dolaskom Ivan je propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu i govorio im da on nije onaj za koga ga drže, već da za njim dolazi Onaj kome on nije dostojan odriješiti obuće s nogu. Sve se to dogodilo i došlo na vidjelo, kada je Ivan krstio Isusa i razmakli se oblaci i Bog Otac je progovorio s nebesa i izrekao da je to Njegov Sin ljubljeni.
Sva ovonedjeljna čitanja upravo navještaju dolazak Isusa, koji je poslan na zemlju ne samo radi jednog naroda, već radi svih ljudi da im bude spasenje. Njegov dolazak na zemlju je stoljećima bio naviještan i kada je bilo vrijeme da dođe, Bog Otac je znakovito dao na znanje da Ga šalje. U svemu tome je sudjelovao Ivan uz svoje roditelje i Isusove roditelje, koji su imali priliku prolaziti kroz razne događaje i biti očiti znakovi Božjeg prisustva i vodstva.
U ono vrijeme kao i danas našli su se ljudi koji sumnjaju u sve te očite znakove i pokazatelje da je Bog Otac uistinu poslao svoga Sina na zemlju radi svih nas. Svaki čovjek koji je bio i koji jest i koji će biti na zemlji, važan je Bogu, jer ga je Bog stvorio i voli i želi da bude spašen od zla i da s Njime dijeli cijelu vječnost u ljubavi i radosti. Samo o svakome čovjeku osobno ovisi hoće li se odlučiti i prihvatiti slijediti Isusa, koji je došao pokazati put kojim valja ići kako bi se postiglo spasenje. Isus je svojim primjerom svima dao do znanja kakav je to put kojim bi se trebalo ići, a slijede Ga samo oni ljudi koji imaju dobru volju i jaku vjeru. Sve je čovjeku dano na znanje, a on samo treba prihvatiti i biti vjeran. Isus nije izmišljena ličnost koju nadobudni slijede, već je on Put, Istina i Život za koju vrijedi živjeti i žrtvovati se, biti odan i vjeran i biti ponizan i otvorenog srca. Zato čovječe, želiš li biti spašen ili svaki dan živjeti u neizvjesnosti i tjeskobi pitajući se kako i gdje ćeš završiti ovozemaljski život?

Marija Vračević

Prvo čitanje (Ez 17, 22-24):

Nisko drvo uzvisujem.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Ovo govori Gospodin Bog:
»S vrha cedra velikoga, s vrška mladih grana njegovih, odlomit ću grančicu i posadit je na gori visokoj, najvišoj. Na najvišoj gori izraelskoj nju ću zasaditi: razgranat će se ona, plodom uroditi i postati cedar predivni: prebivat će pod njim sve ptice, sve će se krilato gnijezditi u sjeni grana njegovih. I sve će poljsko drveće znati da ja, Gospodin,
visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo sušim, a drvu suhu dajem da rodi. Ja, Gospodin, rekoh i učinit ću!«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 92, 2-3.13-16):
Pripjev:
Dobro je slaviti Gospodina.

Dobro je slaviti Gospodina,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju.

Ko palma cvate pravednik
i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u domu Gospodnjemu,
cvatu u dvorima Boga našega.

Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin,
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

Drugo čitanje (2Kor 5, 6-10):

Trsimo se da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Uvijek smo puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

Riječ Gospodnja
Evanđelje po Marku (4, 26-34):

Manje od svega sjemenja na zemlji postane veće od svega povrća.

U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu:

»Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Riječ Gospodnja

Ovonedjeljno evanđelje nam govori o Kraljevstvu nebeskome, kojega je Isus navještao mnoštvu ljudi u ono vrijeme, kada Ga dođoše slušati. Bilo je izrečeno mnogo prispodoba o Kraljevstvu nebeskome, tako da ljudi mogoše shvatiti kolika je zapravo njegova važnost i značajnost. Kada bijaše njegov početak i rast, bješe toliko sitno kao gorušičino zrno, ali kada naraste postane veće od svega povrća, da su se pod njime gnijezdile ptice nebeske. Zapravo, time se hoće reći da sve ono što se ispočetka čini nebitnim i nevažnim, da kada naraste postane veće od svega što smo do tada smatrali važnim. Itekako je važno za svakoga čovjeka da radi na svome putu ka Kraljevstvu nebeskome, jer to je mjesto kojem i trebamo težiti da se spasimo nakon ovozemaljskog života i da budemo u zajedništvu i ljubavi s Bogom. Ne postoji nikakva druga lokacija ni mjesto koje je bolje od Kraljevstva nebeskoga. Isus je došao na ovaj svijet da nam pokaže put kojim trebamo ići kako bismo se spasili, bili s Njime u zajedništvu i imali život vječni. Možda se to nekim ljudima koji nemaju vjere čini nestvarnim, kada čuju priče i prispodobe koje je Isus navješćivao. Ali danas je zapravo žalosno, da i kada ljudi dožive i vide nešto značajno što bi ih moglo potaknuti da povjeruju, oni ipak ostanu tvrda i zatvorena srca. Zato je važno nama vjernicima raditi na tome da doprinesemo obraćenju i radu na vjeri onima koji su nevjerni. Ovaj svijet lako zavede i odvede na drugi put koji nikako nije do Kraljevstva nebeskoga, nego baš u propast i zlo. Stoga je važno na nama vjernicima da radimo i dalje na svojoj vjeri, ali i na vjeri onih ljudi koje susrećemo iz dana u dan, kako bismo ih potaknuli da se osvijeste i da rade na svome spasenju, jer ovaj život je kratak i završiti će, ali vječni život tek dolazi i trajati će cijelu vječnost. Zato nije svejedno kako će se u ovome životu živjeti, jer se ponašanjem i djelovanjem u ovome životu, stvara put ka onome vječnome životu na kojega smo svi pozvani živjeti. Čovječe, brini i trudi se živjeti na ovome svijetu što bolje možeš čineći što bolja djela, kako bi si osigurao put u vječni život s Bogom.

Marija Vračević